Sama molitva, bez dobrih djela, je isto tako loša kao i dobra djela bez molitve…

Tražitelj: Sadhu-ji, tvoj poziv na molitvu i kontemplaciju je neodoljiv. Da li bi onda svatko trebao odbaciti rastresenosti svijeta (= stvari od ovog svijeta koje odvlače pažnju) da bi mogao živjeti život pustinjaka?

Sadhu: Da je molitva sredstvo pomoću kojeg doživljavamo Božju stvarnost, to je istina. Ali jednom kada je Bog za nas postao živa stvarnost, mi jednostavno moramo voljeti naše bližnje. Mi ne možemo činiti drugačije. Jednom kada primimo novi život Duha, mi započinjemo živjeti u ljubavi. A življenjem/životom u ljubavi, mi smo sasvim prirodno i radnosno potaknuti ka služenju drugih. Bog je ljubav (1 Ivanova 4:8) i ako živimo u jedinstvu sa Bogom, mi imamo snagu i čežnju voljeti druge. Služenje je duhovna aktivnost, prirodan plod ljubavi. Bog, koji je ljubav, je uvijek uposlen u služenju i brizi za Stvaranje. Ljudska bića su napravljena da budu poput Boga i zato se oni također nikad ne smiju umoriti od služenja drugih.

            Molitva bez djela je isto tako loša kao djela bez molitve. Kvočka nosilja zadovoljava svoj instinkt tako što neprestano sjedi u nekom mračnom kutu čak nakon što su njezina jaja bila uklonjena. Tako je sa onima koji sebe udalje od životnih zadataka i svoje vrijeme provedu potpuno u molitvi. Takav život je neplodan poput kvočke koja sjedi na praznom gnijezdu.

            Zapamti, postoji velika razlika između onih koji obožavaju Boga samo sa njihovim usnama i onih koji to čine sa njihovim srcima i životima. Isuviše često se ljudi mole Bogu u ime Učitelja, ali oni Ga u stvar(nost)i ne poznaju. Oni uzimaju Božje ime u svoja usta i na svoje usne ali ne u svoja srca i živote. Učitelj nas vodi da prepoznamo što će proslaviti Boga i donijeti koristi drugima. Ako živimo u Učitelju i Učitelj živi u nama, onda naše molitve donose/daju ploda.

***

Ne opirite se zlu…

Tražitelj: ‘Zašto dijeliti naše duhovne blagoslove sa drugima, kada nam se ljudi tako često rugaju i ismijavaju nas?’

Sadhu:  Učitelj je rekao, ‘Ne opirite se zlu (Matej 5:39).’ Bio jednom jedan požrtvovan/odan Indijski Kršćanin koji se u svojoj kući molio u samoći, kada su tri lopova kradomice ušla i odnijela sve što je imao. Kada je čovjek završio njegove molitve primjetio je kako su sve njegove stvari nestale, osim kutije nad kojom se priginjao u molitvi. Ova je kutija sadržavala sav njegov novac i sve vrijednosti. On je smjesta uzeo njezine sadržaje i potrčao za lopovima zazivajući: ‘Čekajte! Čekajte! Ostavili ste neke vrijednosti. Možda su vama ove stvari potrebnije nego meni.’ Kada su lopovi ovo čuli, mislili su kako je riječ o zamki. Ali kada su vidjeli kako on nema oružja i da je bio sam, vratili su se k njemu. Čovjek im je rekao: ‘Zašto mi niste rekli da su vam te stvari potrebne? Ja bi vam vrlo rado dao štogod vam je potrebno. Sada, dođite u kuću sa mnom, i štogod vam je potrebno možete imati.’ Lopovi su, vidjevši čudan život ovog pobožnog čovjeka (ili ‘čovjeka od molitve’), bili toliko pogođeni da su se njihovi životi zauvijek promijenili.

Ako slijepi čovjek ide cestom pipajući oko sebe, jedino ispravno je da  se mi koji možemo vidjeti odmaknemo u stranu te izbjegnemo sudariti se sa njime. A ako on, nesretnim slučajem, udari u nas, ne trebamo biti uvrijeđeni, nego mu radije pomoći pronaći njegov put. Ako nas to naljuti, to jedino dokazuje kako smo više slijepi nego sam slijep čovjek, i da nam u potpunosti nedostaje i zdravog razuma i ljudskog suosjećanja. Slično, ako nas itko progoni budući slijedimo Istinu, mi bi trebali – umjesto da budemo uvrijeđeni – oprostiti i moliti se za tu osobu u Ljubavi. Ako nastavimo doživljavati protivljenje, mi ništa ne gubimo budući mi, poradi Učitelja, doživljavamo Istinu, što je naša nagrada.

            Ako služimo u Ljubavi, onda će naša služba roditi plodom. Ako neki ljudi govore zlo o nama ili nas vrijeđaju i kritiziraju, onda ih mi trebamo utoliko više ljubiti. Oni mogu kušati slatke plodove naše Ljubavi. Kada neodgojeni dječaci vide stablo sa slasnim voćem koje visi sa njegovih grana, oni ponekad na njega bacaju kamenje. Stablo nema kamenja za bacanje, ali slobodno dijeli ono što ima – slatko voće – bez gunđanja i prigovaranja. Zato ne budite obeshrabreni ako vas neki vrijeđaju i kritiziraju zato što slijedite duhovan život. To je znak da oni u stvari čeznu za plodom/voćem kojeg vam je Bog dao. I čak ako vas iz zlobe i prkosa napadnu, i dalje vi možete ponuditi duhovne plodove i otkriti Božju Ljubav.

***

Sila molitve… svjetla u mraku…

Jako često, mi možemo dijeliti/podjeljivati poruku Božje ljubavi efektivnije putem molitve nego propovijedanjem. Duhovna sila zrači tiho i neprimjetno od onih koji (se) mole i otkriva duhovne istine drugima, baš kao što nevidljivi radio valovi iz snažnog odašiljača mogu prenijeti poruku onima koji su naštimani na njih (ili ‘usklađeni sa njima’). Na ovaj način, osoba koja traži može primiti najveću pomoć od nekoga tko se moli (na)sam(o).

            Krijesnica sa svojim treperavim svjetlom i određene male biljke na Himalajama osvjetljavaju mračnu đunglu najbolje što mogu. Postoje također i sićušne ribe u dubinama oceana koje daju svjetlo toj turobnoj tami. Utoliko više bi mi trebali biti svjetla za sve one duše koje lutaju u tami ovoga svijeta. Čak ako to uključuje i rizik ili opasnost po nas same, mi trebamo biti revni dijeliti naše od Boga dano svjetlo sa onima koji posrću i u opasnosti su izgubiti svoj put.