U posljednjem smo poglavlju vidjeli kako su mnogi što su znani kao ne-Kršćani, u srcu, doista istinski Kršćani. U ovom poglavlju ćemo vidjeti da ima mnogih koji su poznati kao Kršćani koji su unatoč tome ne-Kršćani. Krist je rekao: ‘Ja Sam Put, Istina i Život (Ivan 14:6).’ Mi možemo upoznati Put jedino ako hodamo njime; Istinu jedino tražeći ju našim cijelim srcem; i Život jedino ako ga živimo.

Ima mnogih tako zvanih Kršćana koji nemaju želju hodati Putem, ili poznavati Istinu, ili čak živjeti Život; tako da oni nemaju udjela u poznavanju Istine, ili u doživljaju Života življenog u Živom Kristu, i napuštaju Put kako bi krenuli svojim vlastitim putevima, koji završavaju u propasti/uništenju. Posljedično tome, oni ne samo da su bez Krista, te su sami nevjernici, već su gori od mnogih ne-Kršćana.

Njegovi Vlastiti Ga ne primiše

U mnogim zapadnim zemljama koje su poznate kao Kršćanske došlo je do velikog širenja obrazovanja i socijalne i političke slobode koja je direktna posljedica Kristova učenja, ali treba imati na pameti kako ni jedan narod nije u potpunosti Kršćanski. Broj pravih Kršćana se može pronaći među svim ljudima, ali mi nikada ne možemo ići tako daleko i reći kako se sve sekcije zajednice mogu smatrati kompletno Kršćanskima. Moje je mišljenje kako su se narodi koji njihov polet duguju Kristovom Evanđelju, u zadnje vrijeme, često okrenuli od Njega i ignoriraju Njegove zapovijedi. Namjesto da su Ga njihovi ljudi pojedinačno prihvatili kao njihova Spasitelja, oni su Ga previše često napustili i obeščastili niječući Njegovo Božanstvo. Tako su oni potvrdili riječi Koje je izrekao, ‘Onaj koji sa Mnom jede kruha podiže na Me svoju petu’ (Ivan 13:18). On je došao Svojim Vlastitima da bi ih mogao podići iz njihovih palih i grijehom-uprljanih života i potpuno ih obnoviti za sinovstvo Božje – ‘ali Njegovi Vlastiti Ga ne primiše’ (Ivan 1:11).

Student

Nakon sastanka kojeg sam imao u Cambridge-u, perspektivni Hinduist student mi je prišao. On je bio školarac u Misiji u Indiji. Rekao mi je kako je njegovo srce, dok je bio u toj školi, bilo tako privučeno prema Kristu da je odlučio postati Kršćaninom. Bio je otišao do misionara i zatražio krštenje, ali, kako je bio ispod godišnje dobi koju je Vlada zahtjevala za krštenje, misionar to nije mogao napraviti. On je i dalje bio odlučan da će, kada dosegne potrebne godine, biti kršten. Nakon toga se upisao na Misionarski fakultet, i kasnije je bio od strane njegovih roditelja poslan u Englesku. ‘Kada sam se pripremao za doći ovdje’, rekao je, ‘bio sam preplavljen sa radošću budući ću imati dobru sreću da budem poslan u Kršćansku zemlju i primim obrazovanje i duhovne blagoslove u zemlji odakle su naši dobri misionari došli. Ali nakon što sam sletio i živio ovdje jedno izvjesno vrijeme, i vidio ponašanje i također načine života ljudi, bio sam uvelike lišen zabluda. Tijekom mojih praznika, posjetio sam Francusku, Švicarsku, Njemačku, i druge zemlje na kontinentu, i otkrio sam kako su ljudi tamo bili gori pogani nego ih se može pronaći u ne-Kršćanskim zemljama. U potonjim zemljama, ako ljudi nisu Hinduisti, oni su Muslimani, ako nisu Muslimani oni slijede neku drugu religiju; ali u ovim Evropskim zemljama ako oni nisu Kršćani oni nisu apsolutno ništa, i nemaju nikakve religije osim svjetovnosti. I ovo ne važi samo za običan puk, nego također za neke visoko obrazovane ljude također. Čak su mi neki od mojih profesora rekli kako oni ne vjeruju posebice ni u jednu religiju, nego gledaju na sve kao jednake. ‘Pored toga, čak među onima koji sebe nazivaju Kršćanima, susreo sam neke koji su sjekirom sjekli sam korijen Kršćanstva, to jest, oni su negirali Božanstvo Krista – sam temelj Kršćanske vjere. Kada sam prvi puta otkrio ove stvari bio sam toliko jako ojađen da bi, da kojim slučajem već nisam okusio zajedništvo i Ljubav Kristovu u mojem životu, bio postao sasvim nereligiozan, i izgubio moju vjeru u Krista. Doista, to je što se dogodilo mojem prijatelju koji je vjerovao u Krista kao Spasitelja, premda nije imao dubok doživljaj Njega. On se sada posebno ističe u tome da tvrdi kako Kršćanstvo nije ništa nego prikazivanje i varka, i kaže da kada se vrati u Indiju on će  reći misionarima da, ako ima ikakve Istine u Kršćanstvu, bolje neka se vrate nazad svojim vlastitim ljudima i poduče ih, jer oni to trebaju više nego mi. Odlučio sam’, nastavio je moj posjetitelj, ‘da neću nikada postati članom nijedne od tih ‘crkava-bez-Krista’, premda hoću, koliko god je to moguće, slijediti i služiti mojega Gospoda.’

Stvarnost

Odgovorio sam mu: ‘Velikim dijelom se slažem sa tobom, jer moje iskustvo je prilično slično. Ja znam kako postoje mnogi koji sebe nazivaju Kršćanima bez da su Krista doživjeli na bilo koji način. Ja ih zovem Kršćanima-bez-Krista. Ako su pripadnici Crkve bez Kršćanskog života (tj. ako ne žive Kršćanskim životom praćenja Isusa Krista), to je Crkvanstvo bez Kršćanstva. Religija onih Kršćana koji negiraju Božanstvo Krista (= koji negiraju kako je Isus Krist utjelovljeni Jehova Stvoritelj, i time Jedini Bog u Kojem je Trojstvo, Jedini Spasitelj i Iskupitelj!) je uistinu Kršćanstvo-bez-Krista. Oni su ljuske oraha bez jezgre i tijela bez duša. Samo civilizacija i moralan život, bez obzira koliko lijep mogao biti, je hladna i beživotna statua. Nemoj se time uznemiravati. To nije greška našeg Živog Gospoda. Nije On Koji je podbacio, već ljudi koji su podbacili razumjeti Ga i slijediti, jer nisu Mu dali priliku promijeniti njihove živote i učiniti od njihovih srdaca raj.’

Bogataš

U Evropi sam jednom sreo jako bogatog čovjeka, koji je isto tako bio dobro potkovan u filozofiji. Ali niti njegovo bogatstvo niti njegova učenost mu nisu bili donijeli mir srca. Kratko prije nego sam ga sreo, on je bio proputovao mnoge zemlje tražeći mjesto u kojem bi mogao provesti ostatak svojih dana u miru. Ono za čim je on tragao je bila zemlja sa niti pretoplom niti prehladnom klimom, gdje nije bilo niti smrtonosnih bolesti niti otrovnih insekata, i gdje je socijalno i moralno stanje ljudi bilo prijatno. ‘Na takvom jednom mjestu’, reče on, ‘provest ću ostatak svojih dana u miru.’ Kada ovaj Kršćanin-bez-Krista, poput Noine golubice, nije pronašao mjesto počinka na cijeloj površini Zemlje, vratio se ogorčen u Švicarsku. U razgovoru sa mnom je rekao: ‘Cilj mojeg putovanja po svijetu je bio da izbjegnem brige i nevolje života. No koji je vaš cilj dolaska u Evropu?’ Odgovorio sam: ‘Nema ništa na svijetu, i ni jedno mjesto, koje vama ili bilo kojem čovjeku može dati (u)mir(enje) od te unutarnje žudnje, jer ta žudnja nije fizička nego duhovna; i ona može konačno biti zadovoljena jedino u Njemu Koji je stvorio dušu i njezinu žudnju. Moj glavni cilj zbog kojeg sam započeo ovu turneju nije poput vašega. Ja sam došao dati moje svjedočanstvo o Živom Kristu koji je ispunio moje srce sa mirom. Moj drugi cilj u dolasku u ove tako zvane Kršćanske zemlje je da mogu študirati živote ljudi i vidjeti kakvi su njihovi životi, sa i bez Krista. Nakon što sam bio u nekoliko zemalja primjetio sam kako su oni koji su Ga primili sretni u njihovim životima, unatoč svih svjetovnih nevolja i poteškoća, dok su oni koji su razdvojeni od Njega, premda okruženi sa svim njihovim luksuzom i imovinama, bez mira srca. Nalazim kako su istinski Kršćani sretni u kolibama kao u palačama; dok tako zvani Kršćani, čak u palačama, nemaju tu sreću i mir koje čak najsiromašniji od istinskih Kršćana imaju u njihovom siromaštvu.’