Molitva duha… u Istini…
‘Bog je Duh, i koji Mu se klanjaju, moraju Mu se klanjati u (svom) duhu i Istini.’ Ivan 4:24
‘Što je u stvari molitva?!’, pitao se Francois Fenelon, slavni Kambrajski Nadbiskup i najizvrsniji učenik Madame Guyon, odgovorivši:
‘Istinska molitva je samo drugo ime za ljubav prema Bogu, i njezino savršenstvo ne čini mnoštvo riječi (Matej 6:7)… ta zna Otac naš što nam je sve potrebno puno prije nego Ga zatražimo (Matej 6:8).
Istinska molitva je molitva srca, a srce moli jedino ono za čime žudi.
Moliti je, stoga, žudjeti – ali žudjeti ono što bi Bog htio da žudimo!’
*
Svaki čovjek traži mir… spokoj duši svojoj… no rijetki su… doista rijetki… oni koji u toj potrazi uspijevaju…
‘Zašto je čovjekova duša tako nespokojna, zašto je naše srce toliko nemirno?!’ pitaju me mnogi u svojoj nemoći.
Na što im odgovaram: ‘Ljudska je duša tako nespokojna i naše je srce toliko nemirno zato što smo nesretni!’
‘A zašto smo nesretni?!’ oni će.
‘Zato što nemamo, i ne dobijamo, ono za čime žudimo, ili, još bolje i preciznije (bliže istini), zato jer ono što dobijamo nije ono za čime žudimo!
To je uzrok ljudskog nezadovoljstva… nemira i time nespokoja!’
‘Za čime čovjek žudi?’, pitaju dalje.
‘On žudi za onime što voli’, odgovaram.
‘A što čovjek voli?’
‘On voli jedino ono što mu pruža užitak… to ga tako reći hrani… to mu daje život i iz tog razloga on baš to naziva DOBRIM!’
Dozvolite mi da ovo još malo pojasnim pošto je od izuzetne važnosti.
Sve što se oko nas, kao i nama samima događa, jest Božja volja… ili da se poslužim jezikom Svetog Pisma, ‘Sve su nam vlasi na glavi izbrojane, i ni jedan vrabac ne padne na zemlju bez Božjeg dopuštenja’ (Matej 10:29, 30; Luka 12:6, 7).
Drugim riječima, svime, i svakim od nas, ‘rukovode’ nevidljivi prsti Božanske Providnosti… koja pak u sebi nije ništa drugo nego ‘način na koji Bog iz Svoje vječne i beskrajne Božanske Ljubavi, a posredstvom Svoje neizmjerne Božanske Mudrosti, ostvaruje Svoj sveti cilj!’
A koji je sveti cilj Božje vječne i beskrajne Ljubavi kojeg On ostvaruje kroz Svoju neizmjernu Božansku Mudrost?
Njegov cilj je vječno blaženstvo naše duše u sjedinjenju sa Njime (Ivan 17 poglavlje)!
Sve vodi k tome, i sve je tako uređeno da bi nas pripremilo za, te uvelo u to stanje!
Prema tome, kada smo spoznali koja je Božja volja i tako koja je krajnja svrha našeg postojanja, i kada smo postali svjesni kako su sve okolnosti našeg života tako uređene da bi nas pripremile i naposlijetku dovele do tog stanja najvišeg blaženstva, i kada uz to uviđamo kako mi u našoj ograničenoj mudrosti, tj. sa našom ograničenom percepcijom, ne možemo i nikako nismo u stanju ‘izračunati’ koji put nas najbrže dovodi do tog cilja, doći ćemo (moramo doći!) do vrlo jednostavnog i izuzetno važnog zaključka, naime, kako ‘biti ne-zadovoljan sa onime što se oko nas, i nama samima, događa (u čemu je kako je iznad bilo objašnjeno uzrok sve naše nesreće, tj. nemira i nespokoja), nije ništa drugo nego misliti kako mi, takvi nesavršeni kakvi jesmo, poznajemo taj put bolje od Savršenog Boga, Koji je Sâm Put (Ivan 14:6)…
… zatim, kako smo mi, slijepi kakvi jesmo, oni koji Njega Svevidećeg trebamo voditi i dovesti do željenog cilja, a ne On nas…
… te kako mi, grešni kakvi jesmo, bolje od Njega, Svetog, znamo što nam je sve na tom putovanju prijeko potrebno i zašto!
Koje li oholosti… i kako samo ta stara zmija (Otkrovenje 20:2) uvijek i iznova uspijeva obmanuti čovjeka sa zamamnim ‘plodovima stabla poznanja dobra i zla’ (Postanak 3:1-7)…
*
Molitva koju je Madame Guyon upoznala… i koju naučava u ovoj knjizi… je … dakle… način života… i jedan ‘poseban’ odnos prema Isusu Kristu…
Ta ‘molitva srca’, tj. ljubavi, zahtjeva od nas jedan potpuno novi stav volje u odnosu na sve-prisutnu Božju volju… i podučava nas kako u svemu, uvijek i bez ustručavanja željeti jedino ono što je Bog od vječnosti želio za nas…
Zastanimo ovdje na trenutak… jer pred nama se otkriva jedna od najvećih tajni:
Ako se ama baš ništa ne može dogoditi, i ne događa se, a da to nije Božja volja (ili Božje dopuštenje), i ako je to što se događa bilo začeto u Njegovoj beskrajnoj Ljubavi i sprovodi se u djelo kroz Njegovu neizmjernu Mudrost, te tako u sebi nosi najveće dobro i blaženstvo ne samo za nas već također i za sve koji u događajima imaju bilo kakvog udjela…
… i ako mi, spoznajući tu istinu, našu slabašnu volju sjedinimo sa Njegovom silnom voljom ne žudeći pri tome ništa drugo nego baš ono što On žudi od, i, za nas… i ako pri tome stalno imamo (i moramo imati!) na umu kako je to što On žudi od, i, za nas baš ono što nam se upravo događa, i ono što će nam se uvijek događati…
… pred nama će se otkriti predivna stvarnost… naime, mi spoznajemo kako je sve što nam se događa, ili će se tek dogoditi, ono što nam donosi najveće moguće dobro… vječno dobro… i time baš ono što želimo…
… posljedično tome mi u tome (bez obzira o čemu bilo riječ) počinjemo uživati (jer, kao što je bilo ukazano iznad, mi uživamo i možemo uživati, jedino u onome što nam donosi dobro!)…
… u tom trenutku se cijeli naš svijet počinje mijenjati… odjednom nas sve počinje privoditi k željenom cilju… odjednom nam svi oko nas počinju služiti…
… za nas prestaje postojati bilo kakvo ‘zlo’… za nas više nema ničeg ‘lošeg’… mi postajemo svjesni da čak i najgora moguća stvar koja (nam) se događa, ili se može dogoditi, ‘vodi k dobru one koji ljube Boga’ (Rimljanima 8:28)…
‘Bože, budi Tvoja volja a ne moja’ je savršena molitva ljubavi koju je Krist izrekao u Getsemanskom vrtu (Luka 22:42)… molitva koja je Njegovom svetom krvlju blagoslovljena na Križu…
‘Bože, budi Tvoja volja a ne moja’ je savršena molitva ljubavi u kojoj nismo više mi oni koji se molimo… ne, ‘Duh se sada u nama moli (zauzima) baš za one stvari koje nam Duh želi dati za naše ponajveće dobro (Rimljanima 8:26)!’
Kapije našeg srca se pri tome širom otvaraju kako bi propustile Nebeskog Kralja… Koji sada započinje vladati u nama (Psalam 24:7-10; Otkrovenje 3:20)…
A jednom kada Isus Krist započne kraljevati u našem srcu, tj. kada naša duša postane Njegovo kraljevstvo… jednom kada nas On počne u cjelosti posjedovati… i kada mi posjedujemo Njega… onda je nebo naše… i sa njime blaženstvo… te mir koji ‘nadilazi svako razumijevanje’ (Filipljanima 4:7)…
Ne žurite dalje, prislonite svoju dušu na ovu predivnu istinu… ogrnite se ovom najuzvišenijom spoznajom:
SVE što nam se događa… u svakom trenutku… je baš ono što želimo, tj. mi niti želimo nešto drugo, niti nešto više od onog što nam se baš u tom trenutku događa…
Drugim riječima… prestali smo žudjeti za nečim određenim… posebnim… te žudimo za svime… što Bog želi… i što nam On milostivo daje… i to nas ispunjava neizrecivom radošću… te (kako su sve brige pri tom nestale; Matej 6:25-34) našoj duši donosi toliko željeno spokojstvo a srcu (iz gore objašnjenih razloga) potpuni i blaženi mir (naime, tada, ne prije, svaka želja našeg srca biva zadovoljena; tada, ne prije, mi tražimo od Oca Nebeskog sve stvari u Njegovo ime; Ivan 14:13, 14; 15:7, 16; 16:23-26; i molimo se bez prestanka; 1 Solunjanima 5:16)!
*
Biti će onih koji se neće složiti sa mnom (i Madame Guyon)… u izjavi kako je nebesko blaženstvo… dostupno svim ljudima… i to već sada… na ovoj zemlji…
… njima ću odgovoriti…. u suprotno vas niti ja niti bilo tko drugi ne može uvjeriti riječima… jedino što vas može uvjeriti je vaše osobno iskustvo… jedino ako se odvažite na ovaj ‘unutarnji put’… na ovaj predivan ‘poduhvat’ (kojeg krasno opisuje ova knjiga)… vaša će vas vlastita spoznaja uvjeriti kako opisano doista ni približno ne dočarava one radosti koje nam srcu donosi živo Prisustvo Isusa Krista (u svoj istini ne postoji način, niti jezik, kojim bi se mogao opisati taj doživljaj… taj susret… i ljubavni zagrljaj naše duše, ‘zaručnice’, sa Isusom Kristom, njezinim jedinim istinskim ‘Zaručnikom’; Pjesma nad Pjesmama 1:2)…
Isto tako, vjerujem kako će biti nemali broj onih koje će razočarati sadržaj ove knjige… i vrsta molitve koju u njoj, nadahnuta i vođena duhom Isusa Krista (Ivan 16:13-15; 15:26; 20:22), opisuje Jeanne Guyon…
… a pri tom pogotovo mislim na one koji na molitvu gledaju kao na ‘potraživanje’, kao na ‘poziv u pomoć’… koji za molitvom posežu jedino u onim trenucima kada im iluzorna kontrola životnih prilika izmiče iz ruku….
Oni će, vjerujem, čak biti i uvrijeđeni (Ivan 6:60, 61, 66) onime što od njih zahtjeva ova knjiga.
Molitva potpune vjere i bezuvjetne ljubavi… Molitva odustajanja od sebe samog i potpunog prepuštanja u Božje ruke… Molitva neprestanog življenja u Božjem Prisustvu… će im izgledati ne-stvarno…
… a ipak… to je ‘molitva duha u Istini’ (Ivan 4:21-24)… molitva srca… i stoga jedina prava molitva… koja u sebi stvarno nosi ključ savršenstva… i koja nam doista donosi ‘svako dobro!’
*
Bit će naravno i onih, uostalom uvijek ih je bilo, koji će ovo štivo okarakterizirati ‘krivovjernim’, onih koji će reći, ‘zloduha ima, što ju slušate!’ (Ivan 10:19-21)
Što takvima reći… nego ih uputiti na Propovjednika sa Maslinske Gore, Koji nedvosmisleno reče: ‘Svaki se prorok po djelima njegovim poznaje’ (Matej 7:16)…
‘Svako učenje’, što je duhovno značenje riječi ‘prorok’, ćete vrlo lako prepoznati da li je od Boga ili ne, tj. da li je istinito… po samim ‘plodovima’ koje proizvodi u vašem vlastitom životu…
Stoga, prijatelju dragi, ako primjetite kako vas neko učenje upućuje na, te privodi k Isusu Kristu… Iskupitelju i Spasitelju našemu… ako ste, prateći njegova načela, vi iz dana u dan sve više suobličeni sa Njime, tj. postajete sve bolja osoba…
… ako uviđate kako ste sposobni napraviti puno više i bolje za čovjeka do vas koji pati, kao i za zajednicu u cjelini…
… i naposlijetku… ako primjetite kako prakticirajući ono što od vas to učenje zahtjeva postajete sve ispunjeniji, sretniji i mirniji (Ivan 7:16, 17)…
… onda to učenje bez ikakve sumnje dolazi od Boga i, kao takvo… ljude ponovno privodi k Bogu…
Stoga, prijatelju dragi:
‘Po plodovima ćete ga njegovim prepoznati.’ Matej 7:20
Lorens N.
Prosinac 2008