XII

Molitva Bogu u tišini

(Molitva Božjeg Prisustva)

Oni koji su vjerni u prakticiranju ljubavi i odanosti spram Boga kao što je opisano u prethodnom poglavlju, su zapanjeni osjetiti kako On postepeno zaposjeda njihovo cijelo biće. Oni sada uživaju stalan osjećaj Njegovog Prisustva koji im je postao sasvim prirodan. Ovaj osjećaj Njegovog Prisustva, baš kao i molitva, postaju normalan stil njihovog života, nešto nalik nesvjesnoj navici. Uskoro osjećaju kako jedna neuobičajena mirnoća postepeno zahvaća sve njihove misli i osjećaje. Svo se njihovo moljenje sada vrši u tišini, tijekom koje Bog komunicira ljubav koja ispunjava svaki dio njihovog bića – ljubav koja je početak neopisivog blaženstva. 

O kada bi samo imala dopuštenje nastaviti govoriti/razrađivati ovaj predmet i opisati neke od etapa beskrajnih serija rezultirajućih duhovnih stanja (u smislu, ‘koja su rezultat ove metode molitve’)! No ja ovo pišem samo za početnike i poradi toga, neću ići dalje. Pričekat ću (da dođe) Gospodnje vrijeme (u smislu, ‘pričekat će da joj On da znak kada se ta dublja stanja mogu razotkriti i opisati’) da bi nadalje razvila što može biti prikladno za svaku etapu.

Moram vas, međutim, podstaknuti kao stvar od najviše važnosti da odustanete od svakog vlastitog djelovanja i naprezanja, tako da Bog Sam može jedini djelovati. On je rekao kroz usta Svog proroka Davida:

“Miran budi, utihni i znaj da Sam Ja Bog.”  

(Psalam 46:10)

Ali nas su toliko zaveli ljubav i sklonost k našim vlastitim naporima, da ne vjerujemo kako nešto uopće djeluje ukoliko ne možemo osjetiti, znati i vidjeti sva njegova djelovanja. Nije nam poznata činjenica kako je naša nesposobnost da promatramo sitne detalje Božjeg djelovanja u nama uzrokovana brzinom njegova napredovanja, te da što se Božja djelovanja sve više i više povećavaju ona apsorbiraju naša vlastita djelovanja. To je isto kao kad zvijezde blistavo sjaje na nebu prije sunčeva izlaska, ali postepeno nestaju kako je njegovo svjetlo sve jače – i postaju nevidljive ne zbog nedostatka svjetla u njima samima, već zbog preobilja svjetla u suncu.

Slučaj je isti ovdje. Snažno i univerzalno Božje svjetlo apsorbira sva mala zasebna svjetla duše, i ona blijede i nestaju  pod snažnim utjecajem Božjeg svjetla, i aktivnost vlastitog ja više nije primjetljiva.

Oni koji ovu molitvu optužuju kako je neaktivna prave veliku pogrešku – to je optužba koja može proizaći jedino iz neiskustva. O, kad bi se oni samo potrudili doživjeti ovu metodu molitve, uskoro bi postali prepuni svjetla i znanja u svezi nje!

Ovaj privid neaktivnosti, doista, nije rezultat duhovne neplodnosti ili oskudice, već izobilja. Ovo će sasvim jasno biti percipirano od strane iskusne duše, koja će uvidjeti kako je tišina ispunjena i bogata poradi obilja!

Postoje dvije vrste ljudi koji u molitvi šute. Jedni jer nemaju ništa za reći, a drugi jer imaju previše toga za reći. Potonje je slučaj u ovom stanju – tišinu je proizvelo preobilje (preplavljenog srca), ne oskudica.

Utopiti se i umrijeti od žeđi su dvije potpuno različite stvari – pa ipak se može reći kako je voda bila uzrokom jednog i drugog. U jednom slučaju uništava preobilje, a manjak uništava u drugom. Na isti način, punina milosti umiruje aktivnosti vlastitog ja. Prema tome, od najveće je važnosti ostati što je više moguće tih.

Djetešce koje se hrani na majčinim grudima je živa ilustracija našeg predmeta. Djetešce započinje sisati mlijeko tako što pomiče svoje male usnice, ali kada njegova hrana izobilno teče ono je zadovoljno gutati bez napora. Ako ono, međutim, nastavi svoju vlastitu aktivnost, samo će se zagušiti, prosuti mlijeko, i tako biti prisiljeno prestati sisati.

Mi moramo djelovati na sličan način. Na početku molitve pomičući usne sa riječima ljubavi. Ali čim mlijeko Božanske milosti slobodno poteče, mi nemamo što drugo činiti već ga u tišini slatko ispijati. Zatim, kada ono prestane teći, ponovno pobudite vaše osjećaje na isti način kao što djetešce pomiče svoje usne. Tkogod djeluje na drugačiji način, ne može na najbolji način iskoristiti ovu milost, koja je dana da bi dušu privukla u počinak ljubavi, a ne da bi ju prisilila na veću količinu vlastitog napora.  

Sad, što se događa bebi koja nježno i bez naprezanja siše mlijeko? Tko bi vjerovao kako će ona sa takvom lakoćom primiti hranu? Pa ipak, što se mirnije ona hrani, to bolje uspijeva. Dakle što se događa sa ovim djetešcetom? Ono zaspi na grudima svoje majke. Na isti način, duša koja je tiha i mirna u molitvi često utone u mističan ili duhovan drijemež u kojem su sve njezine sile otpočinule. Ovi će se doživljaji nastaviti sve dok duša nije potpuno prilagođena ovom mističnom drijemežu i započne uživati i anticipirati (ili ‘primati/očekivati’) ovo privremeno stanje. Stoga vidite li, u ovom postepenom napredovanju duša je vođena prirodno bez muke, napora, vještine, ili proučavanja.

Isto se događa s vašom dušom. Kada se Kršćanin umirio i utihnuo u molitvi, on često utone u određenu vrstu mističnog sna; ili da se izrazimo na drugi način, sile njegove duše potpuno se odmaraju.

Vaša unutrašnjost nije tvrđava koja se zauzima jurišnim putem ili nasiljem, već kraljevstvo mira koje se osvaja jedino ljubavlju.  Stoga, ako jednostavno s ljubavlju pratite malu stazu koju sam vam ukazala, dovest će vas do nadahnute  (riječ ‘infused’ također označava nešto što se ulijeva ili ispunjava’) molitve, tj. do stanja u kojem je molitva usađena toliko duboko u vama da postaje prirodan dio vašeg života. Bog ne zahtijeva ništa izvanredno niti preteško. Štoviše, On je uvelike zadovoljan s jednostavnim i dječjim ponašanjem.

Najuzvišenija postignuća u religiji je najlakše ostvariti. Najnužnije Kršćanske potrebe su najmanje teške. Isto je i u prirodnim stvarima. Ako želite doći do mora, zaplovite rijekom i bit ćete dovedeni do njega postepeno i bez napora. Ako želite ići k Bogu, slijedite ovaj sladak i jednostavan put i pristići ćete do Njega s lakoćom i brzinom koji će vas začuditi.

Ubrzo bi otkrili kako sam premalo toga rekla, i da će vas vaš vlastiti doživljaj ponijeti beskrajno iznad onog što sam vam rekla! Čega se bojite? Zašto sebe smjesta ne bacite u naručje Ljubavi, Koji je raširio Svoje ruke na križu jedino kako bi vas mogao zagrliti. Što riskirate ako u potpunosti ovisite o Bogu, ako Mu sebe u potpunosti prepustite? Ah! On vas neće prevariti već vam može podariti obilje iznad vaših najviših očekivanja.

No oni koji sve očekuju dobiti pomoću vlastitog napora, će čuti ovaj prijekor Božji od Njegovog proroka Izaije:

“Iscrpili ste se u mnoštvu vaših putova, al’ niste rekli: Počivajmo u miru.”

(Izaija 57:10; Vulgata)

Madame Jeanne de la Mothe Guyon ‘Kratka i vrlo jednostavna metoda molitve – 12’