III
Metoda molitve za one koji nisu u stanju čitati
(koji imaju bilo kakvih problema sa čitanjem; za neuke)
Ja bi se ovim poglavljem htjela obratiti onima koji možda nisu u stanju (= ja bi ponovno dodao, ‘koji zbog svojih mnogih dnevnih obaveza nemaju vremena’) čitati*. Budući ne možete čitati, vi možda gajite osjećaj kako ste u podređenijem položaju od većine Kršćana. Možda imate osjećaj kako niste kvalificirani (upo)znati se sa dubinama vašeg Gospoda. No, stvar je da ste vi zaista blagoslovljeni. Blagoslov nepismenosti (= kada čovjek ne zna čitati; ili ‘kada je ne-načitan’) je (u tome) da molitva može postati vaše čitanje! Zar ne znate kako je najveća/najbolja knjiga Sâm Isus Krist? On je Knjiga koja je skroz ispisana, iznutra i izvani. On će vas poučiti svim stvarima. Njega čitajte!
Metoda koju ova (upravo spomenuta) klasa ljudi treba prakticirati je sljedeća:
Najprije naučite temeljnu Istinu da je ‘Kraljevstvo Božje u vama’ (Luka 17:21**) i da se ono mora tražiti tamo, i nigdje drugdje (ili ‘i jedino TAMO’)! Jednom kada ste spoznali kako je kraljevstvo Božje unutar vas i da se jedino tamo može pronaći, sada samo dođite k Gospodu (Gospodu se ‘dolazi’ na gore objašnjen način, dakle ‘vjerom u Njegovo Prisustvo unutar naše duše’).
Svećenstvo je isto tako dužno podučiti svoje župljanine molitvi, kao i temeljnim načelima Kršćanstva (Katekizmu). Istina je da im oni (u)kažu koja je Božja naumljena svrha sa njima – da trebaju biti spašeni kroz Isusa Krista, – ali oni im ne daju dovoljne informacije o tome na koji način mogu postići puninu njihova spasenja.
Budući će molitva najlakši način, oni ih trebaju podučiti da započnu (molitvu) sa činom dubokog obožavanja, eliminirajući (pri tome) bilo kakve misli o njima samima pred Bogom. Oni zatim trebaju zatvoriti njihove fizičke oči te nastojati otvariti duhovne oči njihove duše. Zatim, oni sve svoje misli trebaju sakupiti/usredotočiti na-unutra i sa živom vjerom u Božje Prisustvo u njima (= kako se Bog nalazi u njihovoj duši), nježno ući u Njegovo Prisustvo. Oni svojim mislima ne smiju dozvoliti vrludati okolo, već ih trebaju držati pod kontrolom.
Sada (znači nakon što su se našli u Njegovom Prisustvu) oni trebaju polako ponavljati Gospodnju Molitvu na njihovom materinjem jeziku. Čineći to, trebaju malo razmisliti o značenju riječi, (‘Oče naš, Koji jesi na nebesima’ Matej 6:9), i beskrajnoj voljnosti Boga, Koji prebiva u njima, da postane njihov Otac (= drugim riječima, čovjek koji moli ovu molitvu se nigdje ne treba žuriti, on bi trebao jako jako polako izgovarati ove riječi i dopustiti da one ‘dodirnu’ = ostave utisak na njegovu dušu; ne zaboravite, u svakoj riječi koju je Gospod izgovorio je ‘duh i život’, svaka Njegova riječ je ‘oživljavajuća hrana i okrepljavajuće piće’ za našu dušu, stoga, polako ‘žvačite’ i polako ‘ispijajte’ riječi života; Ivan 6:63). U ovom stanju, neka otvore/izliju pred Njime njihovo srce i iznesu Mu njihove potrebe (pri tome Nikad ne sumnjajte u duboku ljubav koju vaš Nebeski Otac osjeća prema vama i Nikad ne sumnjajte u Njegovu želju da vas čuje). Kada nježno zazivaju Njegovo ime oni trebaju ostati nekoliko trenutaka u tišini ispunjenoj sa poštovanjem, čekajući da im se obznani volja njihovog Nebeskog Oca.
Kršćani koji se mole na ovaj način moraju sebe vidjeti u stanju nemoćne djece, koja su sva uprljana i teško izudarana od čestih padova, lišeni snage stajati, ili sposobnosti/sile sebe očistiti. Oni trebaju jako ponizno predočiti svoje nesretno stanje pogledu svoga Oca. Povremeno oni trebaju tiho izgovoriti riječ ili dvije žalosti i ljubavi, i onda opet potonuti u tišinu (= tj. u takvom stanju umireni čekati) pred Njime. Onda, nastavljajući Gospodnju molitvu, neka preklinju Kralja Slave da kraljuje u njima (‘Dođi Kraljevstvo Tvoje’ Matej 6:10), sebe potpuno prepuštajući Bogu da On to može i učiniti, priznavajući mu Njegovo pravo da vlada nad njima.
Ako pri tome osjećaju mir i tišinu, oni ne trebaju nastavljati sa riječima molitve sve dok taj osjećaj traje (jako je važno NIGDJE NE ŽURITI tijekom ove molitve, jer baš u ovim trenucima tišine, ili ‘pauzama’, Gospod ‘govori’ ili Sebe komunicira duši, bilo u osjećajima bilo u prosvjetljenim mislima; štoviše, nitko drugi i ne ‘zadržava’ dušu nego On Osobno; stoga, ponavljam, NIGDJE NE ŽURITE dok molite Molitvu Gospodnju!). Kada se on povuče, oni trebaju nastaviti sa sljedećom zamolbom, ‘Budi volja Tvoja, kako na nebu tako i na Zemlji.’ Ovim riječima oni trebaju ponizno preklinjati Boga da u njima, i po njima, ostvari svu Svoju volju. I trebaju predati njihova srca i njihovu slobodu u Njegove ruke, da sa njima čini štogod poželi. Kada nauče kako njihova volja treba biti iskorištena jedino da bi ljubila, oni će žudjeti ljubiti, i preklinjat će Boga za Njegovu ljubav.
Kršćani sebe nikako ne bi trebali opteretiti sa mnogokratnim ponavljanjima ili zapamćenim molitvama (tj. ne bi se trebali moliti ‘automatski’ i ‘naučeno’, već spontano; drugim riječima, ne svojim intelektom već svojim srcem!) jer će Molitva Gospodnja ponavljana na način koji sam opisala donijeti obilne plodove.
U drugim vremenima***, oni mogu sebe ‘poleći’ kao ovce pred Njihovim Pastirom, i tražiti od Njega svoju istinsku hranu, te izgovoriti: ‘O, Božanski Pastiru. Ti svoje stado Sobom prehranjuješ, i doista Si naš dnevni kruh.’
Oni također mogu pred Njime iznijeti brige njihovih obitelji. Ali štogod činili, neka sve čine iz ovog jednog principjelnog i velikog gledišta vjere – Bog je u njima (ili ‘da čovjek Boga nalazi u sebi’!).
Sve su naše ideje o Bogu (= vječnom beskonačnom Duhu Ocu, Koji se u nas naziva JEHOVA ili JAHVE) ništavne/bezvrijedne (= jer konačno, što smo mi, ljudi, ne može shvatiti niti zamisliti, i time obuhvatiti Beskonačno, što je Jehova Bog u samoj Svojoj suštini!). Ne pokušavajte stoga zamisliti kakav je On (u samoj Svojoj beskonačnoj suštini) već težite gledati u Isusa Krista (Koji je Jehova Bog u Njegovom Ljudskom, tj. vidljiva Manifestacija Jehove Boga, tj. gore spomenutog Božanskog Vječnog Duha Ljubavi; o ovom ‘spuštanju’ Jehove Boga na Zemlju i uzimanju na Sebe Ljudskog tijela u Isusu Kristu, vidi http://www.akademijavjecnogproljeca.org/swedenborg/istinska_krscanska/swed_istinskakrscanska_pog2_81_137.html) tražeći Ga u vašem najunutarnijem biću, u vašem centru [= jer baš to proslavljeno Ljudsko, u Kojem je sva punina Božanske Ljubavi i Mudrosti prisutna/očitovana tjelesno (= Kološanima 2:9), su ‘vrata’ kojima moramo prići da bi prišli Vječnom Duhu (= Ivan 10:1, 9), i JEDINI put do Njega kojeg ne smijemo zaobići (= Ivan 14:6)].
U nekoj drugoj prilici opet, možete na Njega gledati kao na vašeg Doktora predstavljajući Mu sve svoje bolesti tako da ih On može izliječiti. Ali uvijek bez tjeskobe/zabrinutosti, pauzirajući s vremena na vrijeme tako da se tišina, koja je pomiješana sa djelovanjem (tj. vašim vlastitim naporima tijekom molitve), može postepeno proširiti a vaši vlastiti napori umanjiti. Uskoro će ovo neprestano predavanje/popuštanje pred Božjim djelovanjima biti popraćeno trenutkom kada On konačno ostvaruje potpunu kontrolu nad vašom dušom, kao što će biti objašnjeno kasnije.
Kada nam je osjećaj Gospodnjeg Prisustva podaren, i mi postepeno počnemo doživljavati i uživati tišinu i mirnoću koje Njegovo Prisustvo donosi sa sobom, taj će nas iskustveni doživljaj uvesti u drugi stupanj molitve.
Ako se prate moja uputstva, i postupa na opisani način, ovaj drugi stupanj molitve mogu također postići i neuki/nepismeni baš kao i učeni. Doista, neke su privilegirane duše imale tu povlast (= uživanja tog drugog stupnja molitve o kojem govori sljedeće poglavlje) od samog početka.
Madame Jeanne de la Mothe Guyon ‘Kratka i vrlo jednostavna metoda molitve – 3’
*Naravno, ni vi koji znate čitati ne bi smjeli zaobići ovo važno poglavlje pošto ono sadrži određene izvanredne pouke. Također treba imati na umu da je sve do dvadesetog stoljeća velika većina čovječanstva bila nepismena (= samo su plemići bili obrazovani, velika većina srednje klase, svi siromašni a posebice žene, nisu bili obrazovani/pismeni). Jeanne Guyon je sebe adresirala njima.
Isto tako, ako se ova knjiga čita nekome tko ne zna čitati pokazat će se jako korisnom.
**U svim se hrvatskim prijevodima Svetog Pisma grčka riječ entov (entos en-tos’), u ovom važnom stihu sedamnaestog poglavlja Evanđelja po Luki, prevodi kao “među” (vama), što je krivi prijevod; doslovan bi prijevod bio “sred vas”, tj. “sred” ili “unutar” vaše duše, što je u skladu s kontekstom unutar kojeg je Gospod izgovorio ove riječi odgovarajući na pitanje farizeja o “lokaciji” kraljevstva Božjeg; iz prethodnog dijela teksta, tj. iz Njegovog prethodnog objašnjavanja, također se jasno vidi kako se kraljevstvo Božje ne nalazi i kako se ne može pronaći “izvan čovjeka”, promatranjem, već “unutra”, u njegovoj duši; to je isto tako u skladu s onim što nalazimo kod Pavla koji naglašava kako je naša duša “hram Boga živoga” i kako u njoj “boravi Duh Božji” (vidi 1 Korinćanima 3:16, 17; 2 Korinćanima 6:16); ovome u potvrdu još se može dodati i sljedeće – svi najpriznatiji engleski prijevodi Božje Riječi, riječ entov (entos en-tos’) u ovom stihu prevode kao ‘within’ što bi na hrvatskom značilo “iznutra” ili “unutar vas”; inačica za “među” ili “među vama” bi na engleskom bila “amongst” ili “amongst you”.
*
‘Među vama stoji Jedan Koga vi ne poznate.’ Ivan 1:26
Ovdje su, također, svi oni koji traže Mene, Gospoda, negdje vani reprezentirani sa emisarima koji putuju zemaljama i morima pitajući sve mudrace, ‘Gde je Krist, kada će se i gdje pojaviti On?’ Istiniti Koji je izgradio za Sebe boravište u njihovim srcima, i Kojeg se može pronaći jedino tamo (Oh, ti obmanuti tražitelji), Njega oni ne traže, bar ne na jedinom mjestu gdje Ga se može pronaći.’
Od Gospoda Isusa Krista, Koji je utjelovljeni Jehova Stvoritelj, Jedini Bog i naš Vječni Otac, a putem unutarnje Riječi, primio Njegov sluga,
prorok Jakob Lorber,i zapisao u ‘Veliko Ivanovo Evanđelje – 1/5:12’
***O svom načinu moljenja (= kako ja to činim u ‘drugim prilikama’), ili ‘pristupanja’ Isusu Kristu, sam na jednom mjestu (http://mojzivotsaimojzivotbezkrista.wordpress.com/) napisao sljedeće:
On je u svoj istini naj-aktivniji/djelotvorniji u mojem životu (ta Njegova ‘aktivnost’ je ono što se naziva ‘Sveti Duh’ ili ‘djelovanje Svetog Duha u čovjeku’)… a ‘živjeti u Njegovom Prisustvu’ za mene znači osjećati tu živu aktivnost u svemu što činim ili namjeravan učiniti tijekom dana (= u svemu što se sa mnom, ili i oko mene, dogodi!)… to znači imati Njegovo lice uvijek prisutnim pred mojim očima te sa Njim uvijek razgovarati kao što mi obično, u prirodnoj sferi postojanja, razgovaramo sa nekime tko živi sa nama u istoj kući… tko dijeli naše ‘sve’ (ili ‘tko sa nama dijeli SVE’) u svakodnevnom životu… poput na primjer našeg bračnog partnera…
Dakle, u svoj istini, Isus Krist je za mene, za moju dušu, taj istinski muž o Kojem čitamo u Riječi (Otkrovenje 19:7, 9; 21:2, 9, 10), sa Kime je moja duša u braku i u Koga je duboko i iskreno zaljubljena, i Kome je ona naj-vjernija/odanija zaručnica (ova tema i STVARNOST = ODNOS između naše duše, koja je baš ta ‘zaručnica’ i ‘žena’, i Živog Krista, Koji je baš taj ‘Zaručnik’ i ‘Muž’, je vrlo detaljno raspravljana i protumačena od strane Madame Guyon u njezinom komentaru na Solomonovu ‘Pjesmu nad Pjesmama’ )
Jedna od mojih najomiljenijih molitvi bi bila povezana sa ovom slikom ‘nas dvoje zaljubljenih’, što će reći, ja jednostavno posredstvom moje žive vjere ‘uđem’ u Njegovo Prisustvo i onda, tamo, nježno ‘sebe’ (= sa svojom dušom) naslonim na Njegove grudi, kao što bi to svaka zaljubljena žena učinila kad se u prisustvu njezinog voljenog nađe prevladana osjećajima, gdje jednostavno počivam u Njegovom zagrljaju okružen Njegovom ljubavlju i Nježnošću.
‘Kada držim svoga Ljubljenog Gospoda u mojem naručju sa time se ništa ne može usporediti! U tim trenucima nemoguće je nijekati ljubav koju doživljavam. Ja se samo smijem u sebi i šapućem, ‘Moj je Ljubljeni moj, i ja sam Njegova.’
Madame Jeanne de la Mothe Guyon ‘Intimnost sa Kristom (što je zbirka njezinih pisama) – 3’
*
Zatim… On je također moj istinski Otac (Izaija 9:6; 63:16; Ivan 10:30, 38; 12:44, 45; 14:7-11, 20; 16:15; 17:10)… i posljedično tome moj Zaštitnik od svakog prirodnog i duhovnog neprijatelja… i također Utješitelj u svakoj patnji/neprilici (Ivan 14:16, 26; 15:26; 16:7)… Kome uvijek pribjegnem/uteknem kad sam tegoban/umoran ili potišten (Matej 11:28)…
Biti blizu Njegovog Očevog srca za mene znači biti ispunjen sa tom Njegovom neizrecivom Brižnom Ljubavlju (ili ‘Ljubavnom Brigom’)… a Njegovo Očinsko krilo je ono mjesto gdje uvijek pronađem tu Sigurnost i Mir (Ivan 16:33) za kojom žudi ne samo moja već svaka živa duša…
Još jedna moja molitva bi bila povezana sa ovom ‘Otac i dijete’ slikom ‘nas dvoje’… naime, meni je više nego dovoljno samo pomisliti za Njega kako je On naš Ljubljeni Otac (ili ‘pomisliti o Njemu kao o našem Voljenom Ocu’) (Matej 6:9; 7:7-11) da bi, dok me ti gore spomenuti Sigurnost i Mir polako zahvaćaju i prožimaju, Ja sa svojom dušom doslovno ušao u nebo…
To bi doista bila najdivnija molitva.
*
Također… On je za mene (ili ‘meni’) Učitelj (Matej 23:8; Ivan 3:2)… u stvari, On je za mene poput Nekog sa Kime se susrećem svakog dana na fakultetu života… sa Kime razgovaram o najrazličitijim stvarnostima… u svezi svakog neriješenog prirodnog i duhovnog problema… i Njegov je glas kojeg čujem uvijek unutar moje duše dok me On podučava u svezi svega što je važno u ovom životu kao i onom koji će doći…
Također, Njegovi su savjeti oni kojih se pridržavam kada odlučujem što činiti i na koji način ću nastaviti u/sa mojim životom…
Na ovu bi se ‘stvarnost’ odnosila moja svakodnevna duhovna praksa ‘postavljanja pitanja Njemu’ (ili ‘upućivanja Mu pitanja’) (Matej 7:7) i onda ‘strpljivog očekivanja u Njegovom Prisustvu na Njegove odgovore’… koje obično primam ili u obliku osjećaja ili u obliku prosvjetljenih misli (vidi kod mene na Stranici Akademije, Bertha Dudde, objava br. 5469, 23 Kolovoz, 1952.).
Još jedna ‘duhovna praksa’, i tako reći ‘molitva’, koja je blisko povezana sa ovim našim ‘odnosom’, bi bilo to ‘čuveno’ ‘Sjedenje pored Njegovih nogu u čežnji i ljubavi spram Njega’ (Luka 10:38-42) … te ‘tamo’ boraviti u tišini tijekom dužeg vremenskog perioda… praksa koja mi omogućava ‘čuti i otkriti prekrasne stvari’ … stvari koje su skrivene od naših prirodnih osjetila tj. od svih onih ljudi koji nisu u potpunosti odvojeni od ovog svijeta i njegovih primamljivosti (vidi kod mene na Stranici Proročke Škole, Bertha Dudde, objava br. 7258, 17 Siječanj, 1959)!
*
Zatim, On je također moj jedini Doktor i Iscjelitelj od svake duhovne i prirodne bolesti… Kojeg sa potpunim pouzdanjem ‘posjećujem’ svaki puta kada se osjećam slabim, kunjavim ili bolesnim…
Jednom kad se nađem u Njegovom Prisustvu… onda doista više nije važno da li su moje tijelo ili moja duša privremeno bolesni (= pate od određene vrste nemoći)… jer onda, i tamo, biva mi dano na znanje u najvećoj mogućoj jasnoći kako je sve što doživim u mojem tijelu i u mojoj duši bila Njegova volja ili Njegovo dopuštenje, i da mi posljedično tome poslužuje (pročišćavanju i usavršavanju duše) na najučinkovitiji način!
‘Bez obzira da li daje tugu ili radost, to uvijek pomaže osobi uzdići dušu do Boga, to je uvijek ukazivanje na Njega, to je uvijek izvođenje i rukovođenje čovjeka na pravi put… to je uvijek milost…’
(Od Isusa Krista, kroz Unutarnju Riječ, primila Bertha Dudde, objava br. 3276, 30 Rujan, 1944)
U tim trenucima se ja obično ne molim za ‘izliječenje’, ili otklanjanje tih ‘izvanjskih’ slabosti, već za snagu i strpljenje da izdržim/istrpim sve što mi je Njegova naj-brižnija Očinska ljubav ‘nametnula’ poradi vječne dobrobiti moje duše .
Nekad, u tim trenucima, ja jednostavno položim moju dušu, kakva je tada (= u tom njezinom određenom ‘bolesnom’ stanju), tj. bez obzira koje bi bilo njezino (ili njezina materijalnog oruđa = tijela) stanje u to vrijeme, u Njegovo Prisustvo… gdje je ona, tako reći, u stanju ‘dodirnuti Ga’, da, makar ‘Njegovu odjeću’ (Luka 8:43-48), što uvijek biva dovoljno da doživim pritok te najmoćnije Iscjeliteljske energije/vrline zajedno sa okrepljujućim i snažećim učinkom iste…
*
I konačno, On je za mene, kao što je On to bio a i dalje jeste za sve istinske Kršćane* (vidi ispod), taj Jedini i Istinski Bog od Vječnosti (Izaija 7:14; 9:6; Matej 28:18; Rimljanima 9:5; 1 Ivanova 5:20) u Njegovom Proslavljenom Ljudskom Tijelu (Kološanima 2:9), On i On jedino je Onaj Koga smatram za ‘vidljivo očitovanje/manifestaciju = lice Vječnog Božanstva’ (Ivan 1:14, 18; 12:45; 14:7-11), našeg Stvoritelja i Održavatelja/Hranitelja, Čija Providnost vlada nad svakom pojedinačnom okolnosti i svakim događajem našeg dnevnog života…
Kakav li je to samo veličanstven osjećaj dragi moji prijatelji, braćo i sestre… naime, znati da su svi događaji našeg svakodnevnog života… svaka osoba koju susretnemo i svaka okolnost u kojoj sudjelujemo… bili unaprijed promišljeni i mudro izračunati od strane našeg voljenog Gospoda i našeg Boga (Ivan 10:28) još od vječnosti, i da sama ova ‘situacija’ kroz koju prolazimo, i koju sada doživljavamo, u sebi nosi ništa drugo nego najveću moguću dobrobit i blagoslov za našu dušu (Matej 10:29-31; Rimljanima 8:28)!
Bit svjestan ovoga… doista mi daje jedan nedvojben, nepobitan i neprestan osjećaj Njegovog naj-Svetijeg Prisustva i Aktivnosti/Djelovanja… i zajedno sa Njime… osjećaj tog neizrecivog mira koji nadilazi naše ograničeno ljudsko razumijevanje i poimanje (Filipljanima 4:7)!
Ovime je također objašnjena ta najvažnija i savršena Kršćanska Molitva, kada se razumije duhovno te živi u svakodnevnom životu, ta slavna Molitva naše potpuno privržene i prepuštene duše, naime: ‘Oče, neka bude Tvoja, a ne moja volja!’ (Matej 6:10; 26:39, 42, 44 )
Stoga, kako možete vidjeti… Isus Krist je za mene više živ i prisutan nego je to ijedna druga prirodna osoba ikad bila ili je to sada u samom ovom trenutku…
… i ovo Živo Prisustvo Njegove Ljubavi je ono u kojem živim i krećem se (Djela 17:28), da, ovo Živo Prisustvo Njegove Ljubavi je ono koje me okružuje i ispunjava na isti način kao što su moja pluća okružena i ispunjena sa zrakom… ili moje oči sa blistavim svjetlom podnevnog sunca…
‘Postoji (samo) jedan plod koji vas čini bogovima, O ljudi. – Onaj koji visi sa Moga Križa.
Postoji (samo) Jedan Koji kaže vašim umovima: ‘Ephphatha’ (‘Otvori se’ – Marko 7:34) – Krist.
Postoji (samo) Jedna Stvar koja čini plodonosnom mistično tlo vaših srdaca, da tamo sjeme može niknuti. – Moja Krv.
Postoji (samo) jedno Sunce koje grije i njeguje klicu sjemena vječnog Života u vama. – Ljubav.
Postoji (samo) jedna nauka koja, puput rala, krči i drlja vaš grumen zemlje i čini ga podesnim primiti sjeme. – Moja Nauka.
Postoji (samo) jedan Učitelj. – Ja, Krist. Dođite k Meni ako želite biti podučeni u/o Istini.’
(Od Isusa Krista, u viziji, primila Njegova vjerna sluškinja i pomoćnica Marija Valtorta, znana kao ‘mali Ivan’, 11 Studenog, 1943)
