Bertha Dudde, br. 2742, 16 Svibanj 1943

RELIGIOZNE ORGANIZACIJE… PROPADLJIVOST…

Potpuni raspad vjerskih organizacija više se neće dugo čekati. Ljudi su već predaleko od duhovnih nastojanja, da bi im religiozne institucije još uvijek mogle mnogo značiti, i ako kroz zemaljske mjere ove posljednje spomenute trebaju biti raspuštene, oni se njima neće protiviti, nego će još podržati te mjere prešutnom tolerancijom. Jedino će se protiviti oni ljudi koji, čak i ako ih se treba nazvati vjernicima, nisu dovoljno naunutra, da bi spoznali da viši duhovni razvoj ne ovisi o ljudskim institucijama, Jer, ove su još uvijek suviše privržene vanjštinama (formalnostima), tradicionalnim postupcima, koji su za njih sinonim religioznog osjećaja. Oni još nisu duboko prodrli u duhovno znanje, inače bi oni ostali netaknuti onim mjerama, koje mogu uništiti izvanjsku ljušturu, no nikada unutarnju bit. Jer, ova može daleko prije doći do zrelosti bez ljušture, koja je ionako ljudsko djelo, i više ne podržava viši duhovni razvoj. Mnoge organizacije nisu mogle postići veliki duhovni uspjeh, jer je čovječanstvo postajalo sve ne-duhovnije unatoč tim ljudskim institucijama, pa čak ni njihovo gašenje neće značiti nikakvo nazadovanje u duhovnom razvoju. Naprotiv, razjasnit će se koliko daleko će pojedinac sada prionuti duhovno nastojati, budući tek to ima pravu vrijednost pred Bogom. Ljudima treba biti približena vjera u Ljubav-nog, mudrog i svemoćnog Stvoritelja, i njima treba biti objavljen izričaj Njegove volje, Božanske Zapovijedi… A za to uistinu nisu potrebne nikakve organizacije, kakve su nastale s ljudske strane. Ova Učenja uvijek i posvuda mogu biti objavljivana ljudima, čim je jedan čovjek svjestan, te svoje znanje u Ljubavi želi razdijeliti bližnjima. No, ako su ljudi sasvim zatvoreni (nepristupačni) takvim Učenjima, onda im ona zamiru u ušima, baš kao što je nasuprot tome, voljni čovjek prijemčiv, i stalno se trudi slijediti Učenja. Čovječanstvo današnjice se međutim okreće od svega duhovnoga, naposljetku ne zbog toga što im te svjetovno-crkvene organizacije nisu po ukusu, što u njima oni vide jedino djelo čovjeka i ostaje im zatvorena srž, koja bi opravdala takve institucije. Previše se vrijednosti daje izvanjskome, i posljedično se pokušava uništiti ono što se čovjeku ne sviđa. Sve će pasti žrtvom zemaljskih mjera, čak i nastojanja širenja Istine će biti spriječena, što je znak za ne-produhovljeno čovječanstvo, koje više ne želi priznati ništa što leži izvan zemaljskog, A Bog ipak dopušta ove ljudske zloupotrebe, budući su one s druge strane pogodne za to da ljude navedu na promišljanje. A, to će biti uspješno kod onih koji su još bili mlaki i površni, i sada su prisiljeni na zauzimanje stava. Sljedbenici su još bez vlastitog mišljenja, no tada oni moraju nastupiti za sebe same, oni moraju stojeći izvan organizacije razjasniti svoj odnos s Bogom, oni moraju sami tražiti vezu s Bogom, i njihov način života mora odgovarati Božjoj volji, koja je svakom čovjeku dovoljno poznata, i koju samo oni trebaju ispuniti, kako bi se osjećali povezani s Bogom, i pripadali Njegovoj Crkvi, koju treba shvatiti duhovno, a ne svjetovno. Ljudi trebaju očekivati velike promjene, jer se vrijeme odluke sve više približava, a mora se prije ispuniti sve što je Bog najavio u Riječi i Pismu… „neće ostati kamen na kamenu…“ (Matej 24:2), neće ostati ništa što jest, jer je to nastalo od ljudi, a ljudsko djelo je propadljivo.

AMEN