Bertha Dudde, br. 2740, 15 Svibanj 1943

BORBA PROTIV RAZNIH DUHOVNIH PRAVACA ODOBRENA OD BOGA…

Tko želi priznati Boga pred svijetom, mora biti uvjerene vjere, inače neće izdržati naspram progona i prijetnji svijeta. Ali, uvjerena vjera mu ne dozvoljava postati obeshrabrenim, budući da on ne sumnja u pomoć od Boga kada je to potrebno. Uvjerena vjera međutim, ne može biti naučena, niti školski prenesena, ona mora biti osobno stečena, putem ozbiljnog promišljanja i ispravne molitve. I zbog toga Bog dopušta borbu protiv raznih duhovnih pravaca, da time potakne ljude da promisle o za i protiv (prednostima i manama) raznih vjerskih učenja. Čovjek je najčešće bio pogurnut u nekom duhovnom smjeru, najprije mimo njegove vlastite volje, odnosno, on pripada onom vjerskom pravcu, koji mu je od bližnjih bio prikazan kao ispravan, ili je njegova učenja on prihvatio u sebi kroz odgoj… I tako stoje suprotstavljeni mnogi takvi pravci, a svaki onda tvrdi da je ispravan. Čim čovjek ozbiljno promišlja, mora prepoznati neutemeljenost nekog vjerskog nauka, i odbaciti ga kao neprihvatljivog, a on će to i učiniti, čim ozbiljno teži Bogu i Istini. Ako je sada jedan duhovni pravac ugrožen putem ljudskih odredbi ili zabrana, onda čovjek zauzima sasvim određeni stav o tome, a to je svrha ili razlog, da Bog dopušta metode (postupke, načine) svijeta; jer je onda dana prilika, da se razmijene najrazličitija mišljenja i promisli o svakom od njih. Ništa se u svijetu ne događa bez svrhe, a čak i tamo gdje ljudska volja teži suprotnom, Bog vodi učinak krive volje na način da čovjeku odatle može proizaći duhovna korist, ako se on naspram toga ne opire. Nadolazeća vjerska borba će biti tako oštro vođena, da se čovjek mora odlučiti, jer se radi o njegovom zemaljskom blagostanju i njegovom životu. I onda će se svatko zapitati što dobiva, a što gubi, ako se odluči za Boga ili za svijet. I tada će jedino onaj izdržati, koji je (čvrste) uvjerene vjere. On će predstavljati svoje mišljenje, on će ustati za Boga, i Njega glasno priznati pred cijelim svijetom. Jer, on je putem ozbiljnog promišljanja prodro u duhovno znanje, i stoga ga ne plaši ništa što ljudi poduzimaju protiv njega, jer zna da je zaštićen od Boga, Kojeg je priznao. Bog Osobno ga je uveo u duhovno znanje, i time osnažio njegovu vjeru, tako da se odupre svakoj kušnji. Jer, čim čovjek ozbiljno promišlja i duhovno se zadubljuje, Bog Osobno mu je blizu, i On ga misaono upućuje, a rezultat je čvrsta, uvjerena vjera, koju mu ljudi više ne mogu ukrasti. Borba protiv raznih duhovnih pravaca, uzrokuje da ljudi, više nego ikada, zauzmu stav, dijelom prisiljeni od svjetovnih propisa, ili na vlastiti poticaj, da dospiju do svjetla. Ozbiljno promišljanje će uvijek biti na blagoslov, jer jedino onda učenja vjere stječu život, jedino onda će se sam čovjek probuditi u život i biti aktivan; prihvatit će ono što mu izgleda prihvatljivo, a odbaciti ono što on ne može uvjereno potvrditi. Stoga su od Boga dopuštene vjerske borbe, tako da se ljudi odluče, prije nego od njih bude zahtijevana odluka. Vjerska borba će se odvijati u svim krugovima, visokima i niskima, siromašnima i bogatima, njome će biti pogođeni stari i mladi, i u svima će se pojaviti pitanje: Što ja mogu predstavljati s uvjerenjem? A, da bi se moglo odgovoriti na ovo pitanje, on mora zauzeti misaoni stav o onome, što mu je do sada bilo ponuđeno kao tradicija, koju je on opet od ljudi preuzeo. I tek onda on može sam odlučiti, ili braniti s uvjerenjem, ili se isto tako uvjereno izraziti protiv, sukladno čovjekovoj volji za Istinom, i njegovom stremljenju k Bogu.

AMEN