Bertha Dudde, br. 2420, 22 Srpanj 1942
UDALJENOST OD BOGA… ODSUSTVO SNAGE… PROPAST…
Božje zapovijedi se ne poštuju, a čovječanstvo se klanja još jedino svijetu, i tako onome koji vlada svijetom. A, budući da ono ne prepoznaje Stvoritelja neba i Zemlje, jer ne ispunja Njegovu volju i podređuje se Njegovom protivniku, ide u susret propasti, jer se sve više udaljava od Boga, i odatle sve manje može biti opskrbljeno Njegovom snagom… Odsustvo snage (nemoć) je, međutim, propast… Odsustvo snage je neizrecivo bolno za duhovno, koje ne može nastaviti svoj put razvoja, nego ostaje vezano, budući se bez opskrbe Božjom snagom ne može osloboditi. Udaljenost od Boga je međutim istoznačna sa povlačenjem snage, i stoga je beživotno stanje, kojeg biće postaje svjesno tek nakon završetka zemaljskog života. To je neizrecivo tužno vrijeme za duhovno, kojega izopačena volja čovjeka čini da ostane u vezanom stanju, a uzrok ove duhovne nevolje je odsustvo Ljubavi (nemilosrdnost)… djelovanje ljudi protiv Božanskih zapovijedi… Ljubav prema bližnjemu se premalo prakticira, ali sebična ljubav je narasla, a time je također ojačala i ljubav prema svijetu, te stoga ne može postati bolje na Zemlji, ljudi ne mogu ostati pošteđeni patnje, budući oni sami žele tako. A takvo vrijeme odsustva Ljubavi (nemilosrdnosti) zahtijeva Božju intervenciju, jer Njegove zapovijedi više nisu poštovane. Bog od ljudi traži Ljubav prema bližnjemu, a On u tome također vidi i Ljubav prema Njemu Osobno… „Što učinite najmanjem od Moje braće, Meni ste učinili…“ (Matej 25:40) On Osobno sve ljude naziva Svojom braćom…I On želi da ljudi na Zemlji jedan prema drugom postupaju kao braća. On želi po tome izmjeriti njihovu Ljubav za Njega. A ljudi ne slušaju Njegov glas, ne osvrću sena Njegovu Riječ, i bez Ljubavi prolaze pored nevolje bližnjega. I tako oni trebaju osjetiti jednaku nevolju, oni trebaju snositi istu sudbinu, patnja mora oblikovati svakoga, ako je on još sposoban za promjenu, i oni trebaju naučiti gledati bližnjega kao brata, i služiti jedan drugoga. Ovo međutim može postići još jedino velika zemaljska nevolja, i stoga Bog mora dopustiti da takva prođe po Zemlji, tako da u ljudima bude probuđena Ljubav, i da se spriječi duhovna propast, tamo gdje još dolazi u obzir mogućnost promjene volje. A ovo treba donijeti nadolazeće vrijeme, koje će donijeti još beskrajno mnogo patnje, budući čovječanstvo drugačije ne može biti dovedeno do Ljubavi, a bez Ljubavi je potpuno izgubljeno. I, ovo treba očekivati u kratkom vremenu… Jer, čovječanstvo se sve više udaljava od Boga, i ono može još jedino putem velike patnje biti dovedeno nazad Bogu, ako još nije sasvim pripalo Božjem protivniku, i još ustrajava bez Ljubavi. Ali onda više nije daleko čas Suda, Dan u kojem je konačno razdvajanje između dobra i zla… između onih koji žive u Ljubavi, koji priznaju Boga kao njihovog Gospoda, i pristalica svijeta koji su lišeni bilo kakve Ljubavi.
AMEN