Bertha Dudde, br. 2417, 20 Srpnja 1942
ODGOVORNOST DUŠE U ZEMALJSKOM ŽIVOTU ….
Koju odgovornost čovjek nosi s obzirom na svoju dušu u njegovom zemaljskom životu, to mu mora biti stavljeno na znanje, a to se događa putem uvođenja u Božansko učenje, koje se čovjeku nudi kao Kristov nauk i koje mu pokazuje jasan put kojim mu je za ići. Znanje o tome mora mu biti dostavljeno, inače on ne bi mogao biti pozvan na odgovornost. On mora znati da je tijelo u stanju vršiti sve, no da vrši mnogo toga što ide na štetu duše; ali odgovornost će snositi samo duša, i stoga ona mora naći snagu da tijelu uskrati ono što mu je doduše ugodno, ali što je nedostatno za dušu.
A sama duša određuje to što tijelo čini. Jer tijelo bez duše je mrtvo, tako da mu tek duša daje život, pošto htijenje, razmišljanje i osjećanje dolazi od duše, znači to je takoreći kvintesencija duše. No kad je razmišljanje, osjećanje i htijenje okrenuto samo tijelu i kad se ispunjava samo njegova žudnja, duša mora gladovati, i njena bijeda izaći će na vidjelo (jednom) kad ona mora odgovarati za svoj zemaljski život. Jer tijelo je prolazno i stoga ni ne mora snositi posljedice krivog zemaljskog života, dok duša mora patiti u skladu s njenim zemaljskim životom.
A to se čovjeku na Zemlji mora predstaviti, kako ne bi postupao iz neznanja, nego si osvijestio vlastitu odgovornost. A to znanje daje mu kršćanski nauk, koji čovjeku točno propisuje što mu jeste a što nije za činiti, i koji mu Božju volju jasno i točno izražava te mu predstavlja sve što je zadatak čovjeka na Zemlji. Živi li čovjek u skladu s tim kršćanskim naukom, on svoju pažnju usmjerava na odgoj svoje duše a na tijelo obraća manje pažnje, i nikada se neće morati bojati jedne takve odgovornosti. On je tada na izvjestan način ispunio svoj zemaljski zadatak, naime odgojio svoju dušu, što pak zahtijeva stavljanje tijela u drugi plan.
A kad se tijelo manje cijeni, duša napreduje prema gore, naime ona više cijeni duh u sebi i putem njega je podučavana po pitanju svega što je duši korisno za znati i što joj donosi više stanje zrelosti. A ona se onda više ne treba bojati odgovornosti, ona zemaljski život živi u skladu s Božjom voljom, jer pazi Njegov glas koji se kroz duh u čovjeku njemu obraća. Jer kad čovjek dopusti da na njega djeluje Kristov nauk, činiti će sve što je Isus Krist tražio od čovječanstva.
Djelovati će u Ljubavi te Bogu i bližnjemu služiti, pa neće zapostavljati ono što Bog čovjeku stavlja na srce kroz Njegovu Riječ. On će se truditi svoj zemaljski život urediti u skladu s Božanskim učenjem Ljubavi, njegova volja i njegovo djelo biti će usklađeni i uvijek će biti okrenuti ka dobru, i nikada se neće trebati bojati odgovornosti, jer svoj zemaljski život živi u skladu s primjerom Isusa, trudi se slijediti Ga i s Bogom je združen duboko i vjerno. Nadvladao je tijelo i njegove zahtjeve, i duša se sjedinila s duhom u sebi ….
AMEN
