Bertha Dudde

‘U nedostatku sveopćeg obrazovanja uvijek sam se smatrala ne-ispisanom stranicom. Nedostatak novca i vremena su me sprečavali da čitam dobre knjige kao i da posjećujem predavanja. Znala sam samo za naporan rad od ranog jutra do kasno uveče. I pored toga sam svakodnevno primala slasne obroke duhovnog dobra, bez da sam uopće znala za koga sam to primala.’

Bertha Dudde

‘U nedostatku sveopćeg obrazovanja uvijek sam se smatrala ne-ispisanom stranicom. Nedostatak novca i vremena su me sprečavali da čitam dobre knjige kao i da posjećujem predavanja. Znala sam samo za naporan rad od ranog jutra do kasno uveče. I pored toga sam svakodnevno primala slasne obroke duhovnog dobra, bez da sam uopće znala za koga sam to primala.’

2412 (Duhovna prisila… Ljudske zapovijedi… Borba sa Kristovim učenjem Ljubavi…)

Bertha Dudde, br. 2412, 16 Srpanj 1942

DUHOVNA PRISILA… LJUDSKE ZAPOVIJEDI… BORBA SA KRISTOVIM UČENJEM LJUBAVI…

Svu/svaku duhovnu prisilu (= ovo se odnosi na dogme!) treba osuditi pošto akcija/aktivnost ljudskog bića koja rezultira iz nje ne može biti cijenjena/vrednovana od strane Boga. Jedino potpuna sloboda volje određuje/odlučuje vrijednost ljudskih akcija/aktivnosti. Prema tome oni trebaju biti obaviješteni o Kristovom učenju, ali ih se ne smije oba(vezom)-vezati (= prisiliti) da vode određeni način života kao rezultat pravila i propisa/naređenja, kojeg će se oni onda poslušno i habitualno pridržavati. Ljudi zasigurno trebaju biti odgojeni/poučeni ispravnom razmišljanju i ponašanju, ali njima uvijek jedino treba biti ukazana pravednost ili nepravednost njihovih akcija (ili ‘njima jedino uvijek treba ukazati što je dobro a što loše u njihovim djelima’). Treba im savjetovati da prakticiraju ljubav ali oni nikad ne bi trebali biti natjerani/potsticani/podbadani na (te) akcije uz pomoć pravila koja nisu u skladu (ili ‘združena’) sa njihovom unutarnjom voljom. Jedino se zapovijed ljubavi treba vršiti i prema tome također podučavati… jer svatko tko ispuni/izvrši zapovijed ljubavi oblikuje svoje srce tako da će ono samo od sebe htjeti vršiti one stvari koje korespondiraju sa Božjom voljom. Međutim, zapovijedi koje obavezuju/prisiljavaju čovjeka da se u svom životu ponaša (ili ‘da uredi svoj život’) na određeni način, čak ako i neuspjeh u njihovom izvršavanju ne demonstrira bezosjećajnost prema drugim ljudima, nisu dane od strane Boga, tj. one su izvan Kristovog učenja, pošto ovo učenje jedino propovijeda ljubav koja, međutim, nema za cilj ostvariti ispunjenje Božanskih zapovijedi uz pomoć izvanjske sile. 

Ljudsko biće mora biti u mogućnosti sebe oblikovati u najvećoj slobodi volje ako će ova transformacija razmišljanja vrijediti za vječnost. Međutim, sloboda volje je ograničena čim se zahtjeva poslušna/podložna/pokorna transformacija. Svako dobro djelo koje ne proizlazi iz srca, tj. koje nije ostvareno uz pomoć unutarnjeg poriva/podstreka da se vrši djelo ljubavi, će jedino biti cijenjeno/vrednovano kao ono što je u stvarnosti… jedna implementacija/sprovođenje obaveze bez topline srca. I postoji velika opasnost da će ljudsko biće premalo pažnje obraćati na sebe, na svoje misli i akcije, pošto on vjeruje da je učino sve što je trebao učiniti na Zemlji, i ovo vjerovanje ima svoje temelje u zapovijedima koje su ljudi dodali Kristovom učenju. Jedino Božansko učenje ljubavi treba biti shvaćeno kao Kristovo učenje, ali nikad od ljudi određene zapovijedi koje za svoj cilj imaju ostvariti nešto drugo osim upravo/samo istinskih akcija ljubavi…

Gdje se podučava ljubav, ljubav također treba biti i prakticirana, a akcije ljubavi trebaju biti shvaćene kao sve ono što je od dobrobiti za druge ljude. Tako se od ljudskog bića jedino očekuje da čini dobro svojem bližnjemu, i prema tome Božansko učenje ljubavi će od ljudi jedino očekivati ispunjenje onih zahtjeva koji štite njihove bližje od povrede ili koji im donose dobrobit. Kada ljudsko biće uzme u obzir dobrobit svojeg bližnjega on živi unutar ljubavi, pošto ga ona potstiče da pomogne drugim ljudima. Ovo je istinska aktivnost ljubavi koju od ljudi zahtjeva Bog i koju je Isus Krist neprestano prakticirao na Zemlji. Međutim, ako se od ljudi zahtjeva da čine nešto, čak ako i neuspjeh/pogreška u udovoljavanju na nikoji način ne šteti ili povređuje druge ljude, onda je to zbog zakona koje su odredili ljudi koji ne trebaju piti pobrkani sa Kristovim učenjem.

Ipak, postoji velika opasnost da će zapovijed ljubavi biti ignorirana i da će se prednost davati ovim od strane ljudi dodanim zapovijedima i da smisao/vrijednost Kristovog učenja ljubavi neće biti prepoznat(a), o čemu svjedoči činjenica da čovječanstvo, neupućeno u njegovu istinsku vrijednost, želi u potpunosti zamijeniti Kristovo učenje ljubavi… Pošto ono više pažnje pridaje zapovijedima koje više ili manje porobljavaju ljudsko biće zato što one za njega predstavljaju duhovnu prisilu. Ovo smeta svijetu (ili ‘ovime je svijet uvrijeđen/pogođen’) i sada se namjerava boriti protiv i zamijeniti sve, uključujući čisto Kristovo učenje, koje jedino propovijeda ljubav. Sve što je od strane ljudi bilo dodano Božanskom učenju ljubavi je bilo učinjeno jedino da bi se u čisto Kristovo učenje ubacila greška/zabluda, pošto je to (dodano) odstupanje od onog što je Isus Krist ostavio ljudima kao Njegovo Djelo. Međutim, jedino što je od Božje volje će ostati… ali ljudsko djelo će proći.

AMEN

Spread the Truth