Bertha Dudde, br. 2378, 22 Lipanj 1942
SAMO LJUBAV IZBAVLJA… OBLIKOVANJE SRCA…
Jedino Ljubav je to što čovjeka vodi naviše, i jedino kroz Ljubav se u njemu odvija promjena koja je potrebna da iz dubine dospije u visinu, do svjetla. Ništa drugo ga ne može izbaviti (otkupiti, spasiti), ništa drugo ne može nadomjestiti Ljubav, i ništa drugo osim Ljubavi, ne može ga približiti Bogu… Pa čak i ako čovjek živi svoj život na Zemlji ispunjajući dužnost i strogo poštujući i izvršavajući zahtjeve koji su na njega postavljeni, ništa ne jamči njegov napredak, osim baš jedino Ljubav. Jer, ona mijenja dušu i čini je voljnom da se otvori i da slobodu Duhu u sebi. A, djelovanje Duha osigurava viši razvoj duše… sazrijevanje, bez kojeg život u vječnosti nije zamisliv… Ljubav je, međutim, Sam Bog… Stoga, Bog mora biti u svemu i sa svime što čovjek započinje… i čovjek Ga je u potpunosti prihvatio u sebe, ako on živi u Ljubavi, i onda mu njegov zemaljski život treba donijeti savršenstvo, budući je Sam Bog u njemu, i može djelovati prema Njegovoj volji. Bog i Ljubav su jedno, i stoga Bog može biti pronađen jedino kroz Ljubav, čak i ako se On traži razumski. Znanje o Bogu i vjera u Njega, da On jest, ne dovodi čovjeka bliže vječnom Božanstvu… On će Njega svjesno tražiti jedino kroz djelovanje u Ljubavi, onda postoji ozbiljna volja da Mu se priđe blizu, i jedino onda slijedi ispravna spoznaja, koja mu je prenesena putem srca… I tako je Ljubav nužna, da se može ući u Božje Kraljevstvo… Ljubav prevladava sve, ona ostaje pobjednik čak i u najtežoj borbi, budući na strani onoga tko živi u Ljubavi, stoji Sam Bog, Koji je u čovjeku kroz njegovo Ljubavno djelovanje. Stupanj Ljubavi čovjeka je odlučujući, kada Bog kao Ljubav Osobno, uzima prebivalište u njemu. On može prebivati jedino tamo, gdje je Ljubav ostvarila takvu promjenu, gdje se čovjek oblikovao u skladu s Božjom voljom… On treba biti ponizna srca, blag, miroljubiv i strpljiv, a sve to postiže Ljubav… Jer on postavlja Boga i bližnjega ispred Ljubavi za sebe samoga, i uvijek će manje misliti na sebe samoga; on neće ništa tražiti za sebe, nego će uvijek davati… on neće osuđivati, nego razumjeti i oprostiti… on neće tražiti prepirke, i suzbit će svaku oholost… on će imati razumijevanja za slabosti bližnjih, i stoga će se vježbati u strpljenju. I na taj način on mijenja svoje biće, i oblikuje se tako, kako je Božja volja. U tako oblikovanoj duši, Sam Bog može uzeti prebivalište… Tako će u čovjeku prebivati Ljubav u svoj punini, on više neće moći raditi drugo, doli biti Ljubavno aktivan, jer sada svo njegovo djelovanje i razmišljanje vodi Sam Bog, Koji je u njemu… A gdje je Bog, tamo više ne može biti nikakav ponor, nikakva tama i nikakvo ne-slobodno stanje; gdje je Bog, svjetlo je i sloboda, gdje je Bog, mir je i blaženstvo… Ljubav je izbavila (otkupila, spasila) čovjeka.
AMEN
