Bertha Dudde, br. 2379, 23 Lipanj 1942
PROPOVJEDNIČKA SLUŽBA… PRAVI PROPOVJEDNIK… PRIMAJUĆA POSUDA…
Dar propovijedanja Evanđelja podrazumijeva Ljubav za ljude, trebaju li Božanske Riječi poteći iz usta propovjednika, budući je onda on organ kroz koji Bog Osobno govori ljudima, dok su to inače ljudske riječi koje on govori… riječi koje su naučene, i koje odražavaju jedino znanje koje je čovjek školski u sebe preuzeo. Čim je čovjek Ljubavno aktivan, Duh iz Boga djeluje kroz tog čovjeka, i on onda može govoriti jedino ono što mu Duh iz Boga prenosi. Stoga se propovjednik koji nije Ljubavno aktivan, ne može nikada s uspjehom zalagati za Evanđelje, jer su to samo prazne riječi koje on izgovara; njima nedostaje život, i otuda one i ne mogu probuditi u život. A to je razlog zbog kojeg Božja Riječ prolazi pored većine ljudi, bez da u čovjeku pronađe odjeka. Oni nisu pravi navjestitelji Božanske Riječi, nisu Božje sluge, kakvi trebaju biti da bi mogli uspješno djelovati na Zemlji. S njihovom službom su također povezani i materijalni interesi, i ako čovjek nije iznimno aktivan u Ljubavi, on neće moći dati razjašnjenje, onako kako je to potrebno da bi se došlo do shvaćanja. On će se međutim uvijek pridržavati izvanjskih formalnosti, kao što mu je to bilo preneseno od strane ljudi, i osjećat će se kao Božji sluga koji je određen za to da propovijeda bližnjima Evanđelje… Dar propovijedanja je posljedica najprisnije (najdublje, najiskrenije) povezanosti s Bogom kroz Ljubavnu aktivnost i molitvu… Onda djelovanju Duha u čovjeku nisu postavljene prepreke i ograničenja, i onda to nije čovjek koji govori, nego glas Božanskoga Duha, koji se objavljuje kroz ljudska usta. „Ne brinite što trebate reći, jer će vam Moj Duh dati u sam taj čas…“ (Matej 10:20) A ono što onda čovjek govori i misli, to je Evanđelje koje on treba davati dalje, budući da je to Božja Riječ, kroz Njegov Duh posredovana čovjeku. A svatko može obavljati ovu učiteljsku službu, ako je on kroz Ljubavno djelovanje sebi stekao pravo na djelovanje Božanskog Duha. Ali, jedino ovi trebaju podučavati… Svjetovni studij, tj. proučavanje, nikada ne zamjenjuje djelovanje Duha, a ako istovremeno nije prakticirana Ljubavna aktivnost, to će biti i ostati doslovne riječi, koje su sada ponuđene ljudima; one neće prodrijeti u srca i probuditi u život, osim ako je slušatelj zahvaćen dubokom Ljubavlju za Boga, prosvijetljen od Njegovog Duha, tako da Riječ u njemu postane živa. Propovjednička služba je tako beskrajno važna, a ipak će biti izjednačena sa svjetovnim zadatkom čak i od onih koji ju trebaju obavljati. Ona će biti, poput svjetovnih službi, ograničena u vremenu i u formi, bit će vršena po navici i običaju, a ne više iz najdublje unutarnje potrebe… Čovjek mora biti potaknut od svog Duha da govori, a on za to ne treba ni određeno mjesto, ni određeno vrijeme, nego jedino gladne ljude, koji se žele okrijepiti na izvoru Božanske mudrosti, koji žude Kruh s neba… Njima treba biti propovijedano Evanđelje, Božansko učenje Ljubavi, čije (je) sprovođenje (ono što) jedino ljude može dovesti do mudrosti. Što je prisnija povezanost propovjednika s Bogom, i što voljnije slušatelj sada prihvaća njegovu Riječ, to jasnije i razumljivije će ova Riječ doprijeti u uši slušatelja, jer ju on sada žudi i sluša srcem, a ne pušta ju da iščezne u uhu. Propovjednik treba biti Božji instrument, odnosno, sebe predati Bogu, tako da On može nesmetano djelovati kroz njega… On treba biti primajuća posuda za Duh iz Boga, koji se treba izliti na ljude… On treba ovaj tok proslijediti i onima koji sami ne uspostavljaju vezu s Bogom, ukazati im put za to… on treba, ako on sam s Bogom i za Boga živi i aktivan je, Njemu dovesti i bližnje, i ponuditi im znanje o Božjoj Ljubavi, koje opet kroz Ljubavno djelovanje treba biti stečeno… On treba podučiti ljude Ljubavi, jer bez Ljubavi nijedan čovjek ne može postati blažen.
AMEN
