Bertha Dudde, br. 2172, 2 Prosinac 1941
ZAUZIMANJE ZA LJUDE KOJI SU UDALJENI OD BOGA…
Ljudi koji sebe smatraju previše nadmoćnima da bi Boga zazivali za pomoć su najudaljeniji od Boga… oni nisu sposobni niti vjerovati u predusretljivu i svemoguću Silu niti gledati na molitvu kao na most koji vodi do nebeskog Božanstva… koji prema tome neće niti uspostaviti vezu i tako su u potpunosti prepušteni sebi ako su suočeni sa poteškoćama koje zemaljska pomoć ne može riješiti. Jer ako čovjek ne može pronaći put do Boga u svojoj nevolji on time demonstrira da i dalje ostaje u očitoj opoziciji prema Bogu, da mu zemaljski život još nije donio viši razvoj, da je on prema tome i dalje u vrlo bijednom stanju ako mora napustiti svoj zemaljski život. On se još nije svjesno potrudio kako bi postigao viši stupanj. A pošto on za njega ne zamoljeva u molitvi, njemu također nedostaje snage da bi to učinio. A ipak, čak i ovi ljudi bi trebali osjetiti blagoslov molitve, jer biti će u stanju otkriti perceptibilno smekšavanje svoje prirode čim njihov bližnji moli u njegovo ime. Zauzimanje/posredovanje može postići jako puno i većina čovječanstva bi bila iskupljena do sada ako bi jedan čovjek apelirao Bogu za ljubav i milost u ime drugog. Onda svojevoljno odbacivanje više ne bi bilo tako ogromno, jer Bog uslišava svaku molitvu koja otkriva nesebičnu ljubav prema bližnjem ako je ono za što se zamoljeva dar realizacije/spoznaje za bližnjega. Božja beskonačna ljubav je smjesta voljna ispuniti takvu molitvu pošto ona svjedoči o ljubavi prema drugoj osobi. Udaljenost od Boga je međutim jedino smanjena kroz ljubav, a ako samo biće zakaže ono i dalje može biti pomognuto na zemlji i ispravan put mu može biti ukazan kroz zauzimanje/posredovanjem.
Što je čovjek udaljeniji od vječnog Božanstva utoliko mu je više nezamisliva ideja o pomoći. I on se prema tome neće ni okrenuti prema Bogu u molitvi. Ali pošto se promjena razmišljanja može postići jedino kroz iskrenu molitvu, čovjek ne bi trebao propustiti ni jednu priliku da iskreno moli za svog bližnjeg koji je i dalje slab u vjeri. Sila molitve je ogromna i čovjek može sve postići sa usrdnom/revnom molitvom, a ona posebice afektira duhovna stanja, to jest, čovjek će odustati od svojeg otpora u svezi svih duhovnih stvari, postat će reflektivan (= sklon razmišljanju) i razmišljat će o onome što je prije kategorično odbijao i onda će pristići do drugačijeg rezultata nego ranije. Čovjek koji moli u ime svoga bližnjeg za duhovno prosvjetljenje ima izvanredan utjecaj na potonjeg koji sebe manifestira činjenicom da je on voljan slušati što mu je priopćeno/pruženo, čak ako je najprije bio tome protivan, da on o tome razmišlja i, ako se toga kasnije prisjeti, da će to rado i sa veseljem prihvatiti. I na taj način će udaljenost od Boga biti smanjena. Iskrena molitva rezultira u ogromnoj snazi i mora prema tome stupiti na snagu/postati djelotvorna kod njegovog bližnjeg čim mu se ova molitva aplicira. Iz tog razloga ljudi koji su udaljeni od Boga nisu beznadežno izgubljeni, jer čim se netko može pronaći tko prepoznaje veliku nevolju i želio bi ih osloboditi od nje on ima djelotvorna sredstva na svom raspolaganju… intimno zauzimanje kod Boga, koje ranije nepopravljiva osoba osjeća vrlo dobrotvorno tako da ne može ignorirati ovu ljubav. I on će biti vođen/izveden na pravi put i još ostvariti realizaciju/spoznaju, čak ako i nakon jako dugo vremena; ali on nije beznadežno prepušten na milost neprijatelju, umjesto toga bića koja se muče/naprežu za dobro će ostati pobjednici i pomoći će iskupiti čovjeka iz stanja u kojem se nalazi jako udaljen od Boga.
AMEN
