Bertha Dudde, br. 2175, 5 Prosinac 1941
ERUPCIJE SU JEDAN ČIN OSLOBAĐANJA ZA DUHOVNE SUPSTANCE ZAVEZANE U KRUTOJ FORMI…
Beskrajna su vremena već prošla i beskrajna će vremena još proći prije nego će produhovljavanje onoga što je temeljna supstanca Stvaranja biti kompletirano. Ovaj proces je tako nezamislivo naporan i zahtjeva jedno beskonačno dugo vrijeme budući se inicijalni otpor duhovne supstance ne može nasilno slomiti, nego ga ona mora odlučiti predati dobrovoljno, i prema tome joj se ne može uplitati da ubrza proces. Jedino vršenje izuzetno teškog pritiska može oslabiti volju za otporom duhovne supstance, otud gustoća vidljivih tvorevina izgleda da je skoro neuništiva u njihovim inicijalnim stadijima i njihova dezintegracija je jedino moguća opet kroz nasilne događaje. Takvi se nasilni događaji jedino događaju kroz Božju volju kada je duhovna supstanca postala tako popustljiva da ona više ne potrebuje nepodnošljivo stanje ograničenja. Onda će Bog popustiti njezina ograničenja, i prethodno tvrda forma će se dezintegrirati i preoblikovati sebe u nove izvanske forme, ali one više ne predstavljaju tako bolno stanje za duhovnu supstancu. Svako nasilno slamanje prijašnje krute forme je jedan čin oslobađanja za ograničenog duha unutra, i istovremeno, međutim, tvorevine koje zakriljuju više zrelu duhovnu supstancu će također postati predmetom promjene. Jer nasilna dezintegracija krute supstance je proces koji se osjeća od strane svih duhovnih bića nadaleko i naširoko. To nije postepeno propadanje nego elementarna erupcija duhovne supstance kojoj je trenutno podarena sloboda od strane Boga i koju ona koristi kako bi rasprsnula ono što ju čini zavezanom. Takve erupcije za sobom vuku značajne promjene za one tvorevine koje su afektirane od strane uništenja.
Sve duhovne supstance, uključujući one već dalje razvijene, odlažu njihovu staru formu na ovaj način, ujedinjuju se sa drugim oslobođenim duhovnim supstancama i nanovo uzimaju prebivalište u novoj izvanjskoj formi, zavisno o tome da li su ovi duhovi voljni uklopiti se u zadatak služenja. I tako kroz takvu nasilnu dezintegraciju duhovna je supstanca pobuđena opet sprovoditi aktivnost služenja, koja predstavlja oslobađanje od njezina prethodnog ograničenja za duhovnu supstancu. To je zašto svaki nasilni proboj uključuje oslobađanje, to jest, daljnji razvoj za duhovne supstance ograničene u formi, i radosno je pozdravljen od strane nje. To je jedino žalostan događaj za duh tijekom posljednje faze razvoja (kao ljudsko biće), jer to lišava ovog duha ikakva daljnjeg izgleda razvoja na Zemlji i prema tome pokreće užas i stravu ako ono nije iskoristilo svoje posljednje prebivalište u formi dok je za to imalo mogućnost. Ipak takve erupcije su nužne poradi nezrele duhovne supstance koja se ne može osloboditi iz njezine krute forme nikakvim drugim sredstvima. Jer čim ona odluči biti u službi nakon jednog beskonačno dugog vremena protivljenja Bogu, njoj će od strane Boga također biti pružena mogućnost do napraviti.
AMEN
