Bertha Dudde, br. 2168a, 27 Studenoga 1941

KRŠĆANSTVO – UČENJE LJUBAVI ….

SPOZNAJA BOŽANSTVENOSTI ISUSA ….

Samo Ljubav izbavlja, i samo ono učenje koje propovijeda Ljubav, može se nazvati kršćanskim učenjem, tj. Ljubav-nim učenjem Krista, Božanskog Spasitelja. Tako da je Kršćanstvo rezultat jednog učenja na ljudima …. tj., svi ljudi, koji zaista žive u skladu sa učenjem Ljubavi, su pripadnici tog učenja, dakle predstavnici pravog Kršćanstva. Kršćaninom se može zvati i onaj čovjek, koji o Isusu Kristu ne zna ništa a i pored toga živi svoj život na zaista kršćanski način, slijedeći zapovijedi Ljubavi prema Bogu i čovjeku.

Nasuprot tome, ne može se pripisati kršćansko razmišljanje niti jednom čovjeku koji si Božanske zapovijedi ne učini temeljnim načelom svoga načina življenja. A svijet, tj. čovječanstvo se trenutno može nazvati jako malo kršćanskim, jer Ljubav mu je postala strana, te čak i vanjsko priznavanje Krista često nije presudno za kršćansko razmišljanje, ako čovjek istovremeno nije i aktivan u Ljubavi. Kršćansko učenje Ljubavi mogu slijediti i oni ljudi koji su u odnosu na čin spasenja još negativno postavljeni, no oni u svome uvjerenju neće ostati dugo, jer gdje djeluje Ljubav, tamo i spoznaja nije više daleko …. i čovjek kao prvo spoznaje da on Isusa Krista nikada više ne može odbiti; a tek tada on Kršćanstvo živi svjesno ….

On čini što je Isus od ljudi u Njegovo vrijeme tražio …. on živi u Ljubavi i tako se nalazi u sljedbeništvu Isusa. No aktualni nedostatak Ljubavi je povod za to da se čovječanstvo sve više udaljuje od Boga, dakle i od Božanskog Spasitelja, da je dakle Kršćanstvo u opasnosti da nestane sa svijeta, pošto ljudi ne čine ništa za to da se oslobode od ne-Ljubav(nost)i, tako da će i Isusa Krista kao Izbavitelja svijeta nijekati, pošto oni sami ne prakticiraju Ljubav, a ni ne spoznaju Onoga Koji je u Sebi bio čista Ljubav …. 

(prekid)