Bertha Dudde, br. 1545, 30 Srpnja 1940
PREPREKE …. LJUBAV PREMA BLIŽNJEMU ….
Čovjek koji stremi Bogu mora proživjeti vrijeme unutarnje borbe kako bi mu volja ojačala i on se konačno odlučio za ili protiv Boga. Jer, bez borbe ništa se ne može postići, i ono što se dosegne bez truda, ima samo malu vrijednost. No, Božanski dar …. vječni život …. je tako beskrajno dragocjen, da ne bi trebao biti prevelik nikakav trud koji taj posjed obećava. Samo rijetki ljudi koriste svoju cijelu volju za oduprijeti se svim nelagodnostima života i pored toga s najvećom predanošću služe Bogu, i njima će ustrajnost biti na blagoslov, jer se istovremeno čeliči i volja i Ljubav prema Bogu …. Tko do Boga želi dospjeti uprkos životnim preprekama, njegova snaga će i biti umnožena, i uskoro će mu se činiti lako ono što je do nedavno smatrao za nepremostivo.
Borba ili služenje može vas dovesti do cilja, no tamo gdje služite voljno, borba će vam biti laka ili ćete je biti potpuno pošteđeni. No ponekad u služenju postajete mlaki i morate se dakle boriti protiv nevolja i prepreka kojih ne možete biti pošteđeni, inače može nastupiti opasnost stagniranja koja bi bila od velike štete za dušu. Ono što je čovjeku teže postići često ga potiče na najveću aktivnost, i to je i svrha takvih nelagodnosti, kako se ne biste umorili i oslabili ili stagnirali nego neprestano nastavljali put prema gore …. i molili za snagu kako bi vam ova mogla biti dostavljena, za prevazilaženja svega onoga što vas spriječava na putu prema gore ….
Zapovijed Ljubavi prema bližnjemu često zahtjeva žrtvovanje onoga što je čovjeku poželjno. Čovjek voljno mora moći odustati od onoga što sâm posjeduje a što nedostaje bližnjemu, on od toga mora odustati s radošću srca, on najljepši zemaljski zadatak mora vidjeti u tome da neprestano daje ono što bližnjemu čini zadovoljstvo. Tad će on na samom sebi doživjeti to isto …. njemu će biti dano (Luka 6:38)…. primiti će što mu Sam Gospodar daje, bilo to zemaljski ili duhovno. Bog uvijek daje onome koji i sam daje svom bližnjemu. I kad srce sudjeluje u davanju, srce će moći i primiti.
Zemaljski ili duhovni darovi, pruženi u Ljubavi, donijeti će zemaljske ili duhovne uspjehe …. duhovne uspjehe neizmjerno, i zemaljsku plaću, dokle god je to duši korisno. Tako da čovjek nikada neće osiromašiti ako ga Ljubav prema bližnjemu potiče na davanje. I tako na Zemlji nikada više ne bi bilo nedaće i brige, samo kad bi svaki čovjek Ljubavno svome bližnjemu pružao pomoć, jer Sâm Bog blagoslivlja svako djelo Ljubavi. Međutim, čovječanstvu nedostaje spoznaja da ga samo Ljubav spašava.
Samoljublje je jako razvijeno, a ono čovjeka opet spriječava od prakticiranja Ljubavi prema bližnjemu, koja važi jedino kad je aktivirana bez ikakve vlastite koristi. No, čovjek najčešće misli na svoje vlastito blagostanje, i kako ne čini ništa kako bi pridobio Božji blagoslov i Njegovu Ljubav, mora putem patnje i nedaće biti usmjeren na iskrivljenost svog razmišljanja i postupanja, kao i onoga što ne čini, i time si navlači nevolju i patnju. Jer Ljubav spašava, a ne-Ljubav(nost) čovjeka čini neslobodnim i drži ga u sponama protivnika (Sotone) …. No Sam Bog ne može se približiti stvorenju koje ne ljubi, i Božanski darovi nikada mu ne mogu biti dani …. tako da pati onaj čovjek koji ljubi samo svoje vlastito ja i koji ne obraća pažnju na svoga bližnjega u potrebi, jer ne može primiti ništa drugo od onoga što daje ….
AMEN
