Bertha Dudde, br. 1459, 7 Lipanj 1940
LJUBAV IZMEĐU DVIJE OSOBE…
Što vi ljudska bića nazivate ljubavlju je osjećaj bliskosti kojeg Bog želi i prema tome ne treba biti zanijekan (ili ‘ne treba ga se odreći’) pred Njime. Bog Osobno je usadio ovaj osjećaj u vaše srce kako bi vas usrećio baš kao i približio Sebe, jer naklonost (osjećaj) spram drugog ljudskog bića koja se duboko ćuti mora istovremeno biti Ljubav za Boga, budući je naposlijetku prijašnje Božja živa tvorevina i time nije jedino živa tvorevina predmet ove duboke naklonosti nego također Stvoritelj Osobno. Otud vi pokazujete Vječnom Stvoritelju istu Ljubav koju dajete Njegovoj živoj tvorevini. Međutim, ova Ljubav treba biti koja daje a ne potražujuća, ili žudnja treba biti ista kao i Ljubav…
Bog je stvorio Njegova živa bića za zajedničku sreću, jedno treba služiti drugo, otud mu dati što sam smatra da je poželjno, i ako od njega traži ljubav on također treba dati ljubav. To je što Gospod želi, Koji bi želio dati Njegovu Ljubav Njegovim bićima na isti način i prema tome također potražuje da bude ljubljen od strane njih. Ako ljudsko biće jedino traži svjetovnu prednost njegova ljubav neće biti istinita budući će ona niknuti iz sebičnosti koja nije Božanskog porijekla. U tom slučaju protivnik je postavio osjećaj u vaše srce da oslabi vašu volju i da obrati pažnju na žudnju vašeg tijela. Onda će svatko pokušati uzeti ali ne dati. I onda ljubav isto tako neće imati blagotvorni učinak. Budući je to ljubav za svijet, ljubav osjetila… to nije osjećaj kojeg želi Bog nego protivnikov način da učini da padnete. Onda ćete vi pogrešno dati instinktu, koji dominira vama, ime Ljubavi, ali namjesto toga to je žudnja i sebičnost a ne nesebična Ljubav koja je razveseljavajuća.
Oni koji su potekli od Boga trebaju iznova pronaći jedno drugo i zajednički stremiti spram Boga kako bi poduprli i vodili jedno drugo na stazi uspona. I ova Ljubav sebe treba izraziti u čežnji jednog spram drugog, ljudsko biće treba doživjeti prisustvo druge osobe kao Božji najdivniji dar sa zračećom srećom, njegovo srce, puno zahvalnosti, treba slaviti Stvoritelja, Koji će mu poslati zraku Njegovog svjetla Ljubavi. I njihova zajednička Ljubav treba dati povoda dobrim mislima i prouzročiti dobre akcije. Ova Ljubav je sasvim u skladu sa Božjom voljom, ona uzrokuje sreću i ushit… ona ne zahtjeva nego daje… ona je od Boga i vodi nazad k Bogu… ona ne poznaje granice i nastavit će postojati za vječnost. Jer ako je od Boga onda ne može biti spriječena (zadržana), ona će uvijek i zauvijek značiti sreću i radost i ostati nepromjenjena budući je to nešto duhovno što zrači od Boga, što ne afektira tijelo nego dušu ljudskog bića i time se neće osjetiti od tijela nego od duše. Ljubav je snaga koja koristi sjedinjenju duhovnih bića i prema tome nalazi na Božje potpuno odobravanje.
AMEN
