Bertha Dudde, br. 1463, 9 Lipanj 1940
OHOLOST… SVJESNO TRAŽENJE BOŽANSKE SNAGE…
(Ivan 1:12)
Vaša najveća pogreška je što zamišljate da ste u punom posjedu sve snage, te vjerujete da zemaljski život svladavate sami. I stoga vi daleko od sebe odbacujete misli da ste potrebiti pomoći i da bi stoga također jednom mogli zazvati pomoć. A time je i stav vaše duše prema Bogu negativan, ne prepoznajete Ga, i tako vam Njegovo stalno djelovanje nije vidljivo. A to je iznimno opasan stav, jer time i dalje smanjujete snagu koju vam je Bog omogućio za fizički život. On nju mora smanjiti, da bi vam dopustio prepoznati vlastitu nemoć, On mora dopustiti da vas stignu bolest i fizička patnja tako da u tome prepoznate jednu višu silu. Priliv Božje snage će vam biti tako odmjeren, kako vi nju namjeravate iskoristiti. Za duhovno sazrijevanje imate neizmjernu snagu od Boga na raspolaganju, no međutim, ako nju ne tražite, i potrebna vam je samo poradi zemaljskog života, također možete i primiti samo ono što je apsolutno nužno za zemaljski život, ipak ostat će vam uskraćena svaka dostava duhovne snage, dok vi to svjesno ne zatražite. A ovaj nedostatak snage može vas dovesti jedino do duhovnog nazadovanja, jer vi ne težite napretku i mislite jedino na tjelesnu dobrobit. Tijekom nezamislivo dugih perioda vremena vam je bila dostavljana Božanska snaga, bez da je za to bila potrebna vaša volja. No, u zemaljskom životu sama volja mora postati aktivna, morate svjesno zatražiti snagu koja vam stoji na raspolaganju, budući da bi drugačije čovjek bio neslobodno biće, koje bi iznova bilo ovisno o Božanskoj volji. Sjedinjenje sa duhovnom snagom je stvarni viši duhovni razvoj… Dodjeljivanje duhovne snage bez traženja, za biće bi sada značilo promicanje višeg duhovnog razvoja silom, a ovo je potpuno isključeno prema Božanskom Zakonu, jer jedan takav razvojni put ne bi nikada mogao ishoditi bića slična Bogu. Biće može dosegnuti ono najviše svojom voljom, međutim bez da njoj omogući da bude aktivna, svaki napredak je nemoguć. Prema tome, mora se uvijek djelovati na ljudsku volju, da se ona okrene Bogu, podloži se Njemu, a time također poželi snagu za duhovnu dobrobit. Ali duhovno stanje ljudi je bez svjetla, oni ne vide potrebu za pomoći od strane vječnog Božanstva, misle stalno jedino na zemaljske potrebe i odbijaju svaku duhovnu opomenu. Oni su toliko udaljeni od Boga, te Ga ne žele prepoznati u blizini i zamišljaju sebe još daleko naprednije u njihovoj spoznaji, jer vjeruju da su neopterećeni i slobodni, dok pokušavaju uvjeriti one koji teže duhovnome, u ograničenja i opterećenja. A tako je obrazovan i mlađi naraštaj, da oni sebe zamišljaju moćnima i jakima, i sposobnima složiti svoj zemaljski život prema dobro naumljenom planu. A njima nedostaje napajanje Božjom snagom, jer ga ne žude. No, kada dođe dan koji će drugačije podučiti čovječanstvo, beskrajni jad i strepnja će se oboriti na čovječanstvo, da prepoznaju njihovu vlastitu snagu kao ništavnu i da su izloženi silama pred kojima ne mogu opstati. Onda će se čovjek morati odlučiti, podleći ili pak preklinjući ispružiti svoje ruke prema Njemu, Koji je do sada bio neshvaćen, tako da mu On pomogne i dopusti mu zemaljski život s ciljem višeg razvoja duše, čiji stupanj zrelosti je vrlo nizak. Ali blago onomu koji ovo prepozna u času najveće nevolje, njemu će Bog pomoći i izbaviti ga (Djela 2:21).
AMEN
