Bertha Dudde, br. 0639, 25 Kolovoz 1938

“LIJENOST…”

­­­­­­­Bez početka i bez kraja, od vječnosti do vječnosti, Bog Gospodar pušta da čovjek osjeti Njegovu Ljubav… Sve stvari udišu Božju Ljubav, a strpljenje i blagost Gospodara omogućava im opstati. A ako Gospodar tako očito djeluje kako bi Svojoj djeci na Zemlji donio svjetlo, tako je i dokaz Svoje prevelike Ljubavi za ljude On postavio u svemir, kako bi im jednom učinio pristupačnima sve njegove divote. Jedna takva Očinska Ljubav ne dopušta nikada ni da bića, velika i mala, budu bezizlazno izručena zloj moći. Uvijek će kroz Božju milost i moć, ovoj moći biti postavljena granica, da ona sasvim ne savlada zabludjelu (zalutalu, griješnu) dušu. Moć djelovanja čovjeka je već prepreka, gdje se neprijatelj osjeća oslabljen (onemoćao). Čovjeku je dana moć djelovanja, i on ju može koristiti po svom vlastitom nahođenju, budući mu je istovremeno dana i slobodna volja za tok zemaljskog života. Tko sada slabo koristi ovu moć djelovanja, sam sebe predaje u ruke neprijatelja, te onda nikada ni ne smije svaliti krivnju na vječno Božanstvo, Koje ga je postavilo u svemir. Jer, svaki čovjek je od Oca tako opskrbljen, da mu stoji na raspolaganju jedna mjera snage volje. On međutim ovoj često suprotstavlja vlastitu lijenost, i snaga volje će kroz nju iznimno oslabiti. To je opasnost od največeg značaja… jer ova lijenost se proteže kako na zemaljski, tako i na duhovni život. Čovjek, koji je svo vrijeme poduzetan u svjetovnom smislu, u slučaju spoznaje će jednako energično poduzeti i rad na svojoj duši… on će imati jednako nastojanje da nastavi započeti rad koji se tiče duše, kao što ispunjava i zemaljske aktivnosti. Tako je najveća opasnost za čovjeka , biti neaktivan na Zemlji, budući onda njegova duša na isti način oskudjeva, a zemaljsko vrijeme prolazi neiskorišteno za vječnost. Ljubav nebeskog Oca jednako utječe na čovjeka i pušta da mu priđe sav poticaj, kako bi ga probudila iz takve slabosti volje, neaktivnosti i obamrlosti (letargije), a ako je volja čovjeka da služi Bogu Gospodaru dobra, ovi poticaji će povećati njegovo nagonjenje na aktivnost… No, ukoliko se čovjek suprotstavlja, onda duša uz sudjelovanje dobrih duhovnih bića traži izlaz iz svoje nevolje, opterećujući svoje tijelo svakakvim mukama, tjelesnim patnjama, depresijama ili poteškoćama, koje mu otežavaju život ili ga čine neugodnim. A onda sam čovjek traži izlaz, te počinje uklanjati sav ovaj otpor, osnaživati volju, što onda povoljno djeluje i na tjelesnu stvaralačku moć…

AMEN