Bertha Dudde, br. 0444, 31 Svibanj 1938
OPRAŠTANJE GRIJEHA…I.
Kritički se promotrite i prepoznajte vaše grijehe… I ako ste sagriješili, apelirajte Gospodu za oproštenje i Njegovu milost… jedino to je pred Bogom pravedno (ili ‘Bogu milo’). Ali ako vjerujete da će Boga doseći neprekidne molitve, koje ne izviru iz dubina unutar srca… ako vjerujete kako Gospod jedino oprašta onima koji sebe smatraju kako su bliži Gospodu u njihovu životu zbog povlastice… koji su izmislili shemu po kojoj će svi grijesi biti sistematično odriješeni unutar specifičnog vremena… Gospod će vas podučiti drugačije… Kroz Spasiteljevu Božansku Ljubav vi ste stekli pravo da budete sposobni sebe osloboditi od vaših grijeha ako ih prepoznate u srcu vaših srdaca… iskreno se zbog njih kajete i istovremeno preklinjete Gospoda i Spasitelja za Njegovo Božansko milosrđe da vas oslobodi od tih grijeha… i onda čvrsto odlučite izbjegavati te grijehe za Ljubav Božanskog Spasitelja. Sve što osoba prepoznaje kako je pogrešno se njemu također mora gaditi u njegovu srcu, a ovo će, zauzvrat, rezultirati u njegovoj namjeri da izbjegava sagriješiti ponovno. Ako on povjeri, poput djeeteta, njegovu ozbiljnu namjeru njegovu Ocu da Ga on više nikada neće htjeti opet rastužiti tako što će počinjavati opet istu nepravdu… ako njegovo gađenje proizvede vrloduboko kajanje i namjeru da sebe poboljša… onda će Gospod sa Ljubavlju privući pokajničog grešnika k Njegovu srcu i oprostiti njegove grijehe.
Međutim, običaji i tradicije su bili uspostavljeni u svijetu po kojima čovjek može sasvim automatski biti odriješen od njegovih grijeha… I na taj je način na ljudskoj rasi bilo promicano jedno čak veće zlo i svetogrđe. Jer odriješenje od grijeha je postalo doista za vjeru uništavajuća loša navika budući se pojavilo na takav način, da je iskrenost srca bila doista spomenuta kao nešto suštinski važno… osim da je najmanji od grešnika učinio napor da uđe u potpuni kontakt sa Gospodom… da su u stvari sve formalne tradicije bile vršene ali da je stvarni čin oproštenja grijeha ostavio ljude pod utiskom da su izvršili njihovu dužnost… premda čovjekovo srce još nije bilo ispunilo uvjete potrebne za opraštanje grijeha kroz Gospoda. I na taj način je obmanjujuće učenje postalo rastuće više prevladavajuće koje je, u njegovom temeljnom principu i namjeri, doista dobro i plemenito ali samo uvodi ljude u naviku vršenja poslušne akcije čija vrlo duboka dubina nije shvaćena dovoljno ozbiljno a ipak je toliko neizmjerno prijeko potrebna za spasenje duše čovječanstvu… (Prekid)
