ŽIVOT na svjetlu ljubavi

(19 Ožujak 1873)

Na ovu temu sam vam (već) davao nekoliko riječi (= objava) i sa različitih aspekata vam je bilo ukazano što je život, što on znači, a ipak ima puno više aspekata iz/sa kojih život zaslužuje pažljivo razmatranje (= da se uzme u obzir). Čovjek onda konačno može napredovati i učiniti korak prema naprijed u spoznaji o smislu života, i kako taj život vidljivo i nevidljivo jedino/isključivo reprezenitra Moje vlastito duhovno sebstvo (My own spiritual self = Moje osobno duhovno Ja) i kako (taj) isti (život), iako sa različitim sredstvima i različitim putevima mora (uvijek) voditi sve nazad k Meni!

Pod ’Životom Duhova i Kozmičkim Životom’ sam vam ukazao, kako se svaki (za)vezani/ograničeni/fiksirani život (ili ’oblik života’), postepeno se oslobađajući, tiska/gura (= žudi prema gore) ka uzvišenijim nivoima, čime sam vam dokazao i objasnio uzrok i početak duhovnog carstva i svijeta, (baš) kao i nužan kraj potonjeg.

U toj riječi (= objavi) sam vam priuštio/pružio dubok/potpun uvid u Moje tajne stvaranja. Međutim, još jedan čimbenik/faktor nedostaje, koji se možda može uvrstiti/dodati prilikom promatranja raznoraznih kontradikcija između Mojeg stvaranja i Mojih riječi, koje sam vam u ono vrijeme dao i koje vam još i dan danas dostavljam/pružam; naime, objašnjenje na koji način izmiriti (= u smislu ’tako da se rimuje’) rečenicu ’Bog je ljubav’ sa raznim kontradikcijama u vidljivom stvaranju (= prirodi) koje svjedoče protiv toga/nje (= protiv rečenice ’Bog je ljubav’)!  

Svrha ove riječi (= objave) će biti to vam bolje razjasniti/rasvjetliti i objasniti, tako da bi mogli još jasnije prepoznati da su Moje riječi uistinu riječi jednog Boga, uzvišenog Stvoritelja i Oca Koji zauvijek voli.

Vidite, u prijašnjoj riječi sam vam rekao da su svugdje u materiji jedino zarobljeni duhovi, izdanci Mojeg vlastitog Božanskog Ja, ono što sačinjava cjelokupno vidljivo stvaranje (baš kao) i suštinski dio u onome što postoji. Rekao sam vam da je materijalno od sekundarne važnosti, ili nužni omotač, tako da bi (uz njegovu pomoć) pojedinačni duhovni dijelići u cijelom svemiru mogli biti izgrađeni u tako reći neovisna, odvojena bića.

To je bio prvi razlog zbog čega je sve bilo stvoreno. Drugi razlog je bio podrediti ono što je stvoreno univerzalnoj svrsi i ustvrditi/ustanoviti duhovni razlog zbog čega je sve bilo omotano u materiju. To također objašnjava postojanje vječnog poriva (urge = navaljivati, tjerati, zahtijevati, ubrzavati) u svim stvarima prema promjeni, prema oslobađanju iz zatvora i prema uzdizanju na više nivoe gdje je dozvoljeno više slobode i više duhovnih užitaka.

Otud potiče taj poriv (urge) i nagon u svemu što je stvoreno da probije svoju formu i da instinktivno juri/navaljuje prema boljem postojanju. Baš to nastojanje i taj nagon je ono što se manifestira kao život i koji, gdje se pojavljuje, baš iz tog razloga sačinjava tri faze stvaranja, što će reći dolazak u postojanje (coming into being), postojanje (existing) i nestajanje (passing away).

Kroz ovo tro-jedinstvo, koje također u korespodentnom obliku izražava Moje stvarno osobno trojstvo, kao ljubav, mudrost i Božanstvo, i koje je isto tako inherentno/prisutno kod svih stvorenih bića u obliku duha, duše i tijela, se život manifestira kao vidljiva aktivnost. Ta aktivnost, postavljajući vidljivi pečat na Moje stvaranje, dokazuje da mora postojati Biće koje je uzvišenije od svih ostalih stvorenih (bića), koje se jedino na taj način može manifestirati svojim bićima. Ono pokušava učiniti razumljivim i spoznatljivim nevidljivo duhovno svim bićima koja je obdarilo razumom, inteligencijom i srcem, jedino kroz vidljivi život. Na taj način bića mogu shvatiti odakle su došla, zašto su ovdje i kakva je svrha njihova postojanja kao i cilj njihova života, bilo materijalnog bilo duhovnog.

Međutim, pošto je ovaj život, kako sam vam već ukazao, začet/otpočeo (originated) u Meni te je određen da se ponovno Meni i vrati, sve njegove vidljive manifestacije moraju imati pravilnu/odgovarajuću svrhu, duhovni razlog, zašto tako a ne drugačije, koji ZAŠTO može voditi, i često je vodio, oštroumnog promatrača Mojeg stvaranja do mnogih krivih zaključaka!

Svrha ponovnog nazivanja ove riječi (= objave) ’Život’ je riješiti sada te nesporazume i razmrsiti naizgled ne-harmonično, pošto ta riječ nije bila shvaćena od vas ni u svojoj svojoj dubini niti prema svojem opsegu i značenju. (A) to je Moja briga (= ono što Me ovdje brine/zanima), pošto je blizu vrijeme kad Ja u Svojem stvaranju ne želim nikakve neprosvjetljene ljude već jedino bića sa duhovnom vizijom koja razumiju i Mene i Moje stvaranje. Stoga, veo će pasti sa naoko neshvatljivog i još jedan prekrivač će biti otklonjen koji je do sada prekrivao vaše duhovne oči.

Gledajte, Moja djeco, kada sam Ja stvorio svijet ili cijeli svemir, svrha zbog koje sam ’vezao’ duhovne čestice nije bila da bi one, uz pomoć svojeg prirođenog poriva/nagona (urge = navaljivati, tjerati, zahtijevati, ubrzavati), samo mijenjale materiju tako da bi dosegnule/postignule što bolje postojanje. Ne, to nikako. Dok zarobljeni duhovi moraju pomagati/sudjelovati u produhovljavanju materije, oni se (istovremeno) trebaju pripremiti za sljedeći nivo kroz drugačiju duhovnu školu, moraju se obrazovati kroz patnju, gubitke i sukobe raznoraznih vrsta. Na ovaj način, oni ne bi samo pripremili materiju za bolji/viši nivo, već bi sebe privremeno duhovno ojačali, približavajući se tako Njemu, Koji im je, kao simbol najuzvišenijih duhovnih atributa, poput ljubavi, blagosti, milosti, u svemu pokazao put. Koji je baš sa Svojim silaskom na ovu malu zemlju u obliku sićušnog zemaljskog Čovjeka prihvaćajući najnižu socijalnu poziciju, i pored toga u potpunoj skromnosti i najvećoj poniznosti dao dokaz najvišeg duhovnog Božjeg karaktera, zapečativši to čak i sa Svojom zemaljskom smrću i Svojim uskrsnućem!

Sve što sam iskusio za vrijeme Svog zemaljskoga života, počevši sa Mojim rođenjem i završavajući na križu, imenom, Moje naučavanje, Moja patnja i sukobi, Moja ljubav i blagost, Moja milost i zaboravljanje sve Moje moći, Moja ogromna/neizmjerna strpljivost sa griješnim čovječanstvom, sve to je u korespodentnom obliku bilo položeno u svaku sićušnu duhovnu česticu. I ono što sam Ja, kao primjer (ili ’model’), iskusio, propatio i za što sam se borio na zemlji, je odavno bilo utvrđeno/određeno u svakom stvorenom biću, u svoj materiji, gdje god je iskra iz Mene bila sakrivena, tako da čak i najsitniji duhovni atom može konzistentno slijediti, zajedno sa svojim velikim Stvoriteljem, isti kurs koji će naposljetku uzdignuti duhovno iznad materijalnog. Tako će pobjedničko uzdizanje iz jednog nivoa na drugi u stvari dokazati kako, baš kao što postoje zakoni koji se odnose na materiju/materijalni svijet, zakoni odbijanja i privlačenja, također postoje i moralni, uzvišeni duhovni zakoni koji, utemeljeni u Meni, sačinjavaju/tvore Moje vlastito Biće kao i trajnost svega što je jednom bilo stvoreno.

Tako vi vidite kako duh koji je zarobljen u kamenu, čiji bi prvi princip bila inertnost/nepomičnost, biva uznemiren (driven) u svojem ’odmoru’ kroz utjecaj elemenata, kroz životinjski svijet i čovjeka. Ako bi ga mogli shvatiti, vi bi također vidjeli njegovu patnju, njegov otpor protiv svih stranih utjecaja sve dok, naposlijetku, on mora slijediti poriv (urge). Dok njegova ’kućica’ (encasement), koja je neprestano u vibrirajućem stanju, promijeni postojeće stanje kroz svjetlo, toplinu i vlagu, stoga razbijajući svoju formu, ona pomaže duhu, iako često protiv njegove volje, u onome što mu je jedino nužno/potrebno i što mu je bilo određeno kao vitalni/životni princip.

Baš kao u kamenu ili čvrstoj materiji, tako je i u biljnom kraljevstvu, gdje se vegetativni život utjelovljenog (indweling) duha, također, kroz raznorazne okolnosti vodi do konsolidiranja vlastitog duhovnog postojanja kroz patnju i sukobe.

Jer u trenutku dok okrutno trgate/čupate biljku iz Majke Zemlje ili pak dok sječete drvo ili uzimate od biljke njezin najdivniji ures, njezin ženidbeni život, cvijet, vi ne znate da li je biljni-duh uznemiren u svom uzvišeno blaženom životu, da li također osjeća bol baš kao i vi kada vam se nešto neugodno dogodi.

Kada bi mogli vidjeti duhovni svijet sa duhovnim očima, odskočili bi unazad u stravi pred mnogim akcijama, jer vi ljudi, koji sebe smatrate racionalnim bićima, počinjavate toliko mnogo okrutnosti koje drugo, niže biće mora trpjeti (suffer) u tišini pošto nije bilo obdareno sa jezikom uz pomoć kojeg, kroz zvukove može izraziti svoju radost i tugu.

Pogledajte na vječnu borbu elemenata sa tvrdim kamenom, na život biljaka i životinja, koje u sebi također nose duhovne iskre. Svi oni se moraju boriti, moraju patiti, i plitak/površinski čovjek nema jedini pravo žaliti se kako je ovaj zemaljski život život prevare i obmane, suhoparan do te mjere da često ne vrijedi truda živjeti samo da bi se patilo!

Životinjski svijet, toliko gažen s vaše strane, često pati puno više nego vi. On često pati ne samo kroz prirodne zakone, koji su također, zbog životinjskog napretka, isprepleli njihove kratke živote sa patnjom i borbom, već pati uglavnom nevino kroz ono što mu čovjek nametne, i što u bez-osjećajnosti daleko premašuje vaše ropstvo i ostale despotizme koje vi svugdje želite iskorijeniti!

Osim svojih vlastitih neprijatelja, kroz koje je uzdignuta na viši nivo, gdje potonjima služi kao hrana, životinja je također bila obdarena sa atributima koji su od suštinske važnosti za reprodukciju i održavanje vrste. To su majčinski instinkt, ljubav prema njihovim mladima i ljubav prema njihovom prirodnom i umjetnom staništu, ljubav koju od životinja zahtjeva njihova priroda i koja bi u vama ljudskim bićima trebala biti uslovljena kroz vas etički status/stanje, no koja je sada skoro pala do ništice, i gdje bi mnoge nijeme životinje mogle posramiti čovjeka, koji je ponosan na svoju pamet/intelekt.

I gledajte, to je ova ljubav, koja, kao Božanska iskra koja izvire iz Mene, životinju čini pitomijom u odnosu sa njezinom okolinom, emitirajući zrake radosti i dobrobiti u malu životinjsku dušu, tako da ona ne slijedi samo poriv za hranjenjem i samo-očuvanjem već također (upo)zna i više duhovno zadovoljstvo, koje ne vezuje za materiju već vezuje duh za duh.

Kad god je životinjski okot, njezino stanište, uništeno, gledajte njezin strah, njezinu bol, njezino nemirno trčkaranje unaokolo; gledajte i neka vas bude sram zato što vi osobno jako često počinjavate takav čin okrutnosti, umišljajući sebi da ste ’gospodari svjetova’.

Ako Ja dozvolim takve stvari, ne kažnjavajući ih kako zaslužuju biti kažnjene, to je zato što te patnje, grube i gorke kakve jesu za nijemo stvorenje, moraju ipak pomoći u jačanju njezinog duševnog i duhovnog života.

Također ni životinja ne leži na krevetu od ruža!

Naravno, to vam ne daje pravo da mučite životinje, već vi, s obzirom da ste jači, trebate zaštititi slabijeg a ne, iskorištavajući njihovu slabost, gubiti vrijeme na bezosjećajno ubijanje u vremenu lova, kao što ne bi trebali ni sa forsiranim hranjenjem, udebljavanjem itd., zbog zadovoljavanja vašeg nepca/ukusa, mučiti jadne životinje, čiji život, s obzirom da ga niste dali toj životinji, nemate pravo ni oduzeti!!

Vi ljudska bića bi trebali zapamtiti da Ja nisam stvorio svijet kakvog ga sada imate pred vašim očima. To nikako. U ranija vremena je čovjek živio u skladu sa životinjskim svijetom. Životinja nije vidjela u čovjeku svoga neprijatelja, niti se čovjek morao bojati životinje. Ali kako su sada ljudi iskvarili (= pretvorili) prvotno povjerenje u ne-povjerenje također i prema životinjama, oni stoga moraju snositi posljedice takvog ponašanja.

Raj koji je nekoć postojao se sastojao u jedinstvu cijelog stvorenog svijeta, (i bio je) poput vječne molitve zahvalnice Meni. I jedino je čovjek osobno (bio onaj koji je) u njega usadio nesklad samo-interesa, mržnje i osvetoljubivosti, tako da više nije bio gospodar svijeta, već je svijet postao njegovim gospodarem! 

Opasnost koja mu prijeti, zadaća zaštite vlastitog života i života svoje porodice, su dovoljni kao škola u kojoj će se životinjsko carstvo probuditi iz ’smrti-nalik’ odmora/sna/počivanja. Vi ljudska bića ne morate dodavati još nove okrutnosti Mojim životnim zakonima mučeći i nanoseći još više boli životinji koja je ionako, očigledno, daleko ispod vas u svojoj životnoj sferi.

Međutim, iako je ta nijema patnja i mučenje životinjskog svijeta samo od koristi za (= potpomaže) njihov duhovni napredak, u drugu ruku su vaše vlastito ponašanje, vaša okrutnost i povećani apetiti najveći i glavni razlog zašto ste vi ljudska bića, koji želite biti gospodari svijeta, u tisuće slučajeva niži od životinjskog svijeta. Pored toga, unoseći u organizam veliki broj elemenata koji su nepodesni za vaš organizam, vi ste skratili vaš životni vijek i prizvali raznorazne bolesti i oboljenja koja su potpuno nepoznata toliko prezrenim životinjama koja vam ih (= misli na boleštine), kao uspjeh (triumph) vaše nadmoćnosti, u potpunosti prepušta/predaje (leaves them all to you) tako da bi, kroz greške koje su nastale vašim osobnim prekršajima, mogli iznova iskupiti okrutnosti koje ste tako obijesno nanijeli onima koji su niži od vas. 

Uzmite na primjer sve one životinje koje su vam korisne (= domaće životinje), koje rade za vas ili koje, kao neophodnu hranu, vi smatrate neophodnima za vaše vlastito postojanje. Koje bezosjećajno ponašanje ovdje razdvaja gospodara zemlje!

Kako on nagrađuje spremnost tih životinja da mu služe, životinja sa kojima se druži samo zato što bez njih ne bi mogao postići ništa, ili bi pak postigao jako malo!

Pogledajte na konja, na vola, ovcu itd. Kakvu samo tužnu sudbinu ima ovaj prethodni, kako često pati u tišini pod zlostavljanjem koje mu je nanijela okrutna ruka u znak zahvale za stavljanje svoje snage na njezino raspolaganje!

Gdje je u ovom slučaju čovjekova moralnost? Gdje se ovome slična okrutnost može pronaći u ljudskom životu? Takva okrutnost ne postoji čak ni među životinjama!

Vol koji vuče vaše ralo, pomažući vam za kruh i hranu, dobrovoljno povlači vaš teret, što je njegova nagrada? Oskudna hrana, i na kraju da postane vaša hrana!

Vi ljudi nazivate kanibalima one koji jedu ljudsko meso. Koliko ste vi bolji od njih, vi civilizirani stanovnici gradova i sela?

Na koji način se ponašate prema drugim životinjama koje ste odabrali za svoju hranu, i to čak ne za nužnu hranu, već radije za umjetno nadraživanje svoga nepca?

Kako bezosjećajno (hartlessly) ih hranite, kako bezosjećajno ih prodajete (ili ’kako bezosjećajno postupate pri njihovu hranjenju, a kako bezosjećajno pri prodaji’)!

Gluhe su vaše uši na plač koji izlazi iz mučene životinje. Razmišljate samo o vašem trbuhu i zaradi, vi zaboravljate da i životinja također osjeća bol, te da je bila stvorena s Moje strane za nešto drugačiju svrhu od one za koju je vi koristite.

Stoga, vidite, velika škola patnje koju sam jednom Ja Osobno izdržao na vašoj zemlji sa ciljem da postavim primjer, je simbolično, u skladu sa generičkim/općim stupnjem stvorenih bića, isprepletena u njihove živote (= sa njihovim životima). I kada Ja strpljivo promatram kako se sve to događa, kako tisuće životinja puno prije nego im je vrijeme bilo određeno sa Moje strane, biva uklonjeno sa ovog svijeta (= zemaljskog života), razlog tome/iza toga je da iz svih skretanja ljudskog roda Ja ipak mogu napraviti/stvoriti duhovnu korist/dobrobit za Svoja manje nadarena bića a kazna ili pak nagrada se onda odbija samo od vas samih i vi također, ljudska bića, iskušavate ono što ste pripremili za nevine životinje. Tako ste vi za sebe pripremili svijet prepun patnje i sukoba, pun žudnji i gubitaka, i to je, naravno, sasvim pogrešno ili suprotno od onoga što ste se vi nadali i čemu ste težili.

Tako se nit provlači kroz Moje cijelo stvaranje, ukazujući svim stvorenim bićima kroz patnju, konflikt, oskudicu i ostvarenje duhovni put koji je jedini na kojem se mogu ostvariti duhovni život i duhovni napredak.

Zarobljeni duh kao blaženstvo traži odmor/ne-aktivnost u očvrsnutoj materiji. Životinjsko carstvo traži svoj odmor i tiho ostvarenje svojih nagona o očuvanju, a gospodar zemlje, čovjek, traži svoj odmor/mir/ne-aktivnost i tihi komfor u svom životinji nalik fizičkom zadovoljavanju.

Ali uzvišeni, veliki zakon duhovnog svijeta, koji bi taj odmor usporedio sa smrću i ne-postojanjem, nastavlja uznemiravati taj odmor, neprestano prisiljavajući na borbu, na suprotstavljanje stranim osvajačima. Ta težnja je duhovni život koji prisiljava Moje duhovne čestice, postavljene s Moje strane kroz cijelo stvaranje, prema promjeni srca, prema poboljšanju njihova postojanja, prema savršenstvu.

Kao što sam jednom rekao Adamu: ’U znoju lica svoga ćeš zarađivati svoj kruh’, što znači: ’Ti nisi razumio značenje odmora kakvo sam ti Ja želio dati, već si ga pokušao iskoristiti za usmrćivanje svoga duhovnog Ja, umjesto za život. Taj odmor će ti sada biti oduzet da tvoje duhovno Ja ne bi usahnulo u kaosu životinjskih strasti, i jedino uz borbu i patnju češ ti ponovno postići ono što ti je bilo slobodno ponuđeno iz Moje ruke a što si ti prezreo i sasvim pogrešno shvatio.’

I kako (ovaj) svijet, ovakav kakav je sada, može vas ljude dovesti do nečeg boljeg jedino putem/kroz školu patnje, koja je dakle bila/postala nužna/neizbježna, isto tako je bilo i jeste i u životinjskom carstvu, jedan vlastiti/cijeli životni period, koji već s obzirom na uslove, nekom manje, nekom više daje da trpi i pati, već s obzirom na duhovni stupanj koji bi trebao biti postignut (ili ’omogućavajući joj tako/na taj način da postigne uzvišeni cilj i viši duhovni nivo postojanja’).

A što se tiče pretjerivanja i okrutnosti ljudske rase prema životinjama to je uz bok sa propadanjem/gubitkom čovjekova vlastita duhovnog dostojanstva, i dovodi čovječanstvo, duhovno i fizički, do stupnja koji će se uskoro također približiti svome kraju. Onda će ljudsko duhovno dostojanstvo ponovno zauzimati/zauzeti svoju odgovarajuću poziciju/službu, koju će čovjek aktivno izvršavati ne samo prema svome bližnjem već također i prema svemu što je inferiornije od njega. Onda će zemlja opet biti nastanjena sa duhovnim ljudskim bićima prema kojima će životinje biti manje neprijateljski naklonjene, tako da će čovjek prepoznati prijašnji izgubljeni Raj u jedinstvu svih živih bića kao veliku duhovnu školu života. Sve teži prema tome. Obnavljajući duhovni vjetar dolazi iz svih pravaca. Čovječanstvo, bar većina, ga ne mogu protumačiti, ali neki od njih, a posebice vi, koje imam pod Svojom zaštitom, ćete naučiti što znači duhovni život. Onda ćete svugdje/u svemu prepoznati znakove koji ukazuju na transformaciju ljudske zajednice, uključujući i životinjsko i biljno carstvo koje ju okružuje, u ono što je nekad bila, naime, vrt Moje djece, obitavalište Mojih stvorenih bića. Svi oni, stvoreni prema jednom zakonu ljubavi, su također bili uzdignuti i odgajani prema tom istom jednom zakonu da Mi naposlijetku vrate sa visokim kamatama sve ono što sam jednom poslao vani, tako da Ja, puneći Moje duhovno carstvo iz materije, mogu primiti nazad čak i ovo potonje produhovljeno. Na taj način će Me okruživati duhovno carstvo, koje će, dostojno Mene i u skladu sa svojim vlastitim životnim zadatkom, uz čiju pomoć će najmanji duh zarobljen u čvrstu materiju, baš kao i Meni najbliži anđeo, spoznati svoju vlastitu sudbinu i naučiti kako Me prepoznati i voljeti, prepoznajući u svemu, čak i u tvrdom materijalnom, jedino pred-školu ili probnu školu, i kako bića, stvorena od strane Jednog Boga, mogu postati Njegova djeca.

Prema tome, i vi bi također trebali nastojati (= potruditi se) prepoznati/priznati i duhovno shvatiti važnost/značenje duhovnog života, koji je bio postavljen kao cilj najmanjem crvu baš kao i vama, kao ljudima i Božjim slikama. Naučite prepoznati vaše ljudsko dostojanstvo, kako bi se trebali ponašati prema naizgled beživotnim ali također živim bićima ispod vas, tako da vi kao duhovna bića, sjećajući se svojih početaka (ili ’svog iskona/podrijetla’), možete uvijek djelovati kao takva bića (= ponašati se poput duhovnih bića). Jer plemenitost duše se ne manifestira kada čovjek djeluje na ispravan način samo tamo gdje od njega politički ili porodični zakoni zahtjevaju plemenito djelovanje, već gdje ga, makar čovjek bio okrutan, ni jedan postojeći zakon ne kažnjava, osim njegove vlastite savjesti. Jedino tamo gdje čovjek nema ni jednog drugog suca osim njegove slobodne volje, sa kojom jedino stoji (= se pojavljuje) ispred svoga Boga i Stvoritelja, spontano/dobrovoljno, pokrenut uzvišenom unutarnjom ljubavlju, ispoljava (djeluje, prakticira, čini) milosrđe/milost  također prema najmanjoj/posljednjoj životinji ili biću u kojoj/em se može pretpostaviti život; također i tamo djelovati velikodušno je poučno i nagrađujuće. Ne činjenica da niste zgazili crva, već svjesnost da ste, pokoravajući se višim zakonima života, savladali svoje strasti, je ono što vas izdiže iznad masâ (ili ‘ne to što niste pogazili crva, ne, nego to što ste pokoravajući se višim životnim zakonima zagospodarili svojim strastima, ta svijest je ono što vas izdiže/uzdiže iznad mase), što vježba vašu ljubav i milost/milosrđe, i tako će vam postati drugom prirodom, gdje vi onda (ni) vašem bližnjem nećete uskratiti ono što ste ukazali (pribavili/priuštili) slaboj, nemoćnoj životinji.

Što je ono/to što Me čini velikim Bogom, velikim Stvoriteljem? Možda Moja moć? Moja svemogućnost? Ne, Ja sam uistinu veliki jedino zato što Ja, kao ljubljeni Otac, vodim također i najsitnijeg infuzorija njegovim putem sa istom ljubavlju i strpljenjem sa kojima sam postavio put za najuzvišenijeg anđeoskog duha, nikad ne dopuštajući/dozvoljavajući da išta što sam stvorio osjeti Moju moć, već uvijek jedino Moju ljubav, Moju milost i strpljenje.

To (je ono što) Me čini velikim ispred vas bića obdarenih razumom/razmišljanjem, čini Me (ili ’što Me čini’) ljubljenim Ocem, Kojem se možete vatreno/strastveno obraćati/moliti/zaklinjati; ali ne Moja svemogućnost, ispred čijeg bi se strogog/neumoljivog sudačkog pogleda, pošto ste griješnici, morali skrivati!

Postanite poput Mene, oprostite tamo gdje želite uzvratiti (zlo za zlo), oprostite tamo gdje želite kazniti, i zaboravite gdje, iz ljubavi, ne želite podsjećati na nepravdu (= ono što je loše/krivo).

Na taj način se uzdignite iznad jurnjave/komešanja masâ. Gledajte na svijet sa duhovnim očima i nemojte dodavati patnju neophodnim sukobima, koje sam Ja postavio u živote nedužnih životinja sa ciljem da se također i najmanji, ali zavezani/zarobljeni, duh može vježbati, snažiti i konsolidirati u svojoj duhovnoj snazi, tako da na višem nivou (postojanja) može lakše pronaći svoj put.

Tako će vaš vlastiti životni kurs postati lanac nevidljivih dobročinstava, koje darujete životinji ili čovjeku pošto, sjećajući se Mog vlastitog primjera, vi želite prije svega sačuvati plemenitost vašeg vlastitog srca i onda, kao Božja djeca, djelovati Božanski gdje god za to postoji prilika.

Na taj način, vi unapređujete/potpomažete duhovni život generalno i pojedinačno, u srcima drugih i u vašem vlastitom srcu. Spoznaja takvih djela, koja su bazirana na milostivoj ljubavi i strpljenju, daju/dodjeljuju ovu stabilnost/mir/spokoj, koji sam Ja Osobno kao Čovjek imao čak i na križu, tako da sam mogao uzviknuti: ’Oprosti im, o Gospodine, jer ne znaju što čine!’

Mjera/opseg Božanske samo-spoznaje/svjesnosti, koja Me onda prisilila da uzviknem tako, vam u svoj svojoj dubini može ukazati na moralnu uzvišenost ljudskog bića koje, posred nesreće i patnje, još može zaklinjati/zamoljevati za oprost, umjesto da žudi za osvetom.

Shvatite ovaj duhovni život! Prakticirajte ga na maloj skali, i uzdignut će vas i dat će vam blaženstvo. Jer način na koji sam Ja, kao čovjek, tretirao Svoje bližnje sa Svojom Božanskom moći, vi morate tretirati vaše okruženje, čak i posljednje živo biće (ili ’postupao sa Svojim bližnjima, vi morate postupati sa vašim okruženjem, čak i sa posljednjim živim bićem’). Drugim riječima, vi morate biti gorljivi zaštitnici  slabih i branitelji onih koji pate!

Shvatite na taj način Moj zemaljski život, i zavit će vas zrake svjetla, koje vi, slijedeći Moj primjer, možete također iskoristiti prema najvišem blaženstvu/ushićenju čineći jedino dobro, šireći jedino dobročinstva, tako što ćete uzdizati vaše vlastito ja i približavati se Meni. Jer, prateći Moje korake vi činite istu stvar koju sam Ja činio i koju uvijek činim. Drugim riječima, zadržavajući svoje ljudsko i duhovno dostojanstvo, uzdižete se do onog što od vas želim načiniti – djecu (jednog) vječnog Boga i Oca Koji neprekidno/neprestano voli. Amen.

Gospodin Isus Krist Jehova Stvoritelj Jedini Bog ’Tajne Života – 24’ G.Mayerhofer