Oče naš
(11 Studeni 1872)
1. Tisuće i tisuće blebeću ovu molitvu, često nekoliko puta na dan, a jedva jedan od njih razumije što on zapravo govori ili što sam Ja želio reći dok sam Moje učenike podučavao o njoj.
2. Čak i vi, koji ste zasigurno bolje informirani od mnogih i čak ste primali raznovrsna objašnjenja o ovoj molitvi od Mene Osobno, ne znate u najdubljem, najčišćem smislu značenje ove molitve, ili ju ne bi često molili samo podižući pogled ka Meni, već bi ju smatrali za molitvu koja je daleko iznad bilo koje druge formulirane molitve.
3. Kako bi poslao još jednu svjetlosnu zraku u vaša srca, osvjetljavajući za vas divote Mojeg duhovnog svijeta iz drugačijeg ugla, Ja ću vam razjasniti/protumačiti ovu molitvu i riječi koje sadržava. Iz toga vi možete uvidjeti/raspoznati što ovo znači: Bog, voljeni/brižni/blagonakloni Stvoritelj i Otac, vas naučava ovu molitvu, tako da možete uvidjeti/spoznati koliko puno onog što je duhovno leži u tim riječima, koje sam Ja kao baštinu/u nasljedstvo ostavio Mojim učenicima i cijelom čovječanstvu, tako da mogu ući u duhovnu vezu (= duhovno općiti) sa Mnom. Pored toga, te riječi sadržavaju/uključuju sve svjetovne isto kao i duhovne interese/brige čovječanstva kako je jedino ova molitva, molba Meni, kao djetetova zamolba njegovom Ocu, u stanju izraziti.
4. Dakle, Ja ću vam sada objasniti ovu jedinu molitvu iz Mojeg boravka na Zemlji, riječ po riječ, rečenicu po rečenicu i otkriti njezino vrlo duboko značenje, obogaćujući vas tako sa velikim blagom.
5. Ako ćete pomno ispitati okolnosti pod kojima sam Ja (iz)rekao ovu molitvu Mojim učenicima, sa lakoćom ćete prepoznati silnu/značajnu razliku koja počiva u činjenici da sam Ja, protivno svim religijskim običajima, ukazao Mojim suvremenicima sa prvim riječima Moje molitve koliko malo su oni sami razumjeli njihove religijske knjige, pošto su ih bili nesposobni protumačiti duhovno. Jer, budući da je Židovima bilo striktno zabranjeno uzalud/isprazno koristiti ime Božje, budući da su oni svog Boga smatrali za Boga osvete i gnjeva i često Ga preklinjali jedino baš iz ovog istog razloga, više iz straha nego iz povjerenja prema Njemu, Ja sam ih naučio u prve dvije riječi ‘Oče Naš’, kako premostiti ovaj jaz između njihovog Boga i Stvoritelja i čovječanstva, i od strogog suca učiniti Oca koji voli.
6. Samo kroz ovu riječ je naknadni sadržaj molitve bio opravdan; jer dijete je moglo preklinjati svoga oca na način kako sam Ja podučio Moje učenike. Međutim, nikome u to vrijeme nije bilo dozvoljeno preklinjati njegovog Boga za stvari koje bi, prema prevladavajućim konceptima, bile isuviše pre-trivijalne da bi Bog, Kojeg je čovjek zamišljao daleko iza zvijezda u nepristupačnom prostoru, Sebe zamarao sa njima (= da bi o njima brinuo brigu).
7. Tako je riječ ‘Oče’, a čak još značajnije, ‘Naš’, bila ta velika razlika koja je povukla (na)dolje udaljenog Boga u ljudski život, dozvoljavajući čovjeku kao ovisnom djetetu da privije k sebi svoga Stvoritelja sa ljubavlju, s obzirom da je u svim drugim shvaćanjima Božanskih karakteristika, čak sa poganskim ljudima i njihovim bogovima, ova jedino zaista istinita nedostajala!
8. Time je otvaranje ove molitve osiguralo najveći i najsilniji impuls za uzdizanje duše/srca u pobožno oduševljenje. Jer nježni poziv ‘Oče’, ‘moj Oče’, ili, pošto je u ovoj molitvi temeljni koncept ljubav prema bližnjem, ‘Oče naš’, je najveće, najsilnije sredstvo za buđenje povjerenja prema Onome Kome se čovjek moli, kako bi molitva uopće bila uslišena, i kako bi čovjeku kao djetetu njegov Otac priuštio ono što je za njega svjetovno i duhovno najbolje!
9. Slijedeća fraza je: ‘na nebesima’. Ove riječi imaju dvostruko značenje. Prije svega, pošto imam Oca Koji je na nebu, koje je prebivalište čistih duhova i trajnog blaženstva, bez ikakve sumnje sam ja ili od tamo sišao ili ću, ako se pokažem vrijednim/dostojnim Oca, jednog dana biti u mogućnosti približiti se Onome Koji je dozvolio da Ga zovem ‘Oče’.
10. Drugo značenje ove riječi je, da Otac na nebu mora biti Biće koje je, usprkos činjenice da sam Ga ja prenio na nebesa, ipak sveprisutno, svemoguće; inače je moja zamolba uzaludna. On ne čuje niti može ispuniti čovjekov zahtjev.
11. Nadalje, mora se također uzeti u obzir da naš Otac na nebu, Koji je Duh, baš iz tog razloga mora biti zazivan (ili ‘preklinjan’ ili pak ‘usrdno moljen’) duhovno i u najdubljoj predanosti, želim li u najmanjoj mjeri uzeti u obzir Njegovu veličinu i moju malenkost/ništavnost. To je također potkrijepljeno/potvrđeno sljedećom frazom gdje kaže: ‘Neka bude sveto Tvoje ime!’ Jer jedino onaj koji je razumio prve riječi u njihovom najdubljem smislu može shvatiti što znači: ‘Neka bude sveto Tvoje ime!’
12. To znači da, za razliku od fizičkog oca, Otac na nebu, kao Duh, može biti dostojno slavljen jedino kada također u zazivanjima i preklinjanju ime Najuzvišenijeg Bića nije zloupotrebljeno i povučeno dolje u svjetovne poslove. Jer taj Stvoritelj, koji vam je dozvolio da Ga zovete Ocem, je previše uzvišen, a ti kao dijete si previše visoko postavljen na duhovnoj skali svih misaonih bića da bi zazivao takvo Ime i sa samim Imenom svog Boga i Oca da bude svjedok tvojim riječima. Jer jedino ako potpuno shvatiš i razumiješ poziciju ovog Oca, naime na nebu, kao vječnom prebivalištu radosti, i djelujete sukladno, možeš istupiti sa molbom: ‘Dođi kraljevstvo Tvoje!’ Jedino onda si vrijedan/dostojan da se ovo nebesko kraljevstvo, ovaj duševni raj, spusti u tvoje vlastito srce i dozvoli/omogući ti da tamo na maloj skali osjetiš što će jednog dana biti rezervirano/pohranjeno za vas na velikoj skali.
13. Jedino nakon ispunjenja prvih fraza je čovjek dostojan da bude doveden/prihvaćen u kraljevstvo onih duhova koji prepoznaju Stvoritelja svemira kao njihovog jedinog Boga i njihovog jedinog voljenog/brižnog Oca.
14. Da bi ovo kraljevstvo na Zemlji postalo trajno, nužno je da se volja ili Božanski zakoni najuzvišenijeg Bića, Kojeg vi možete nazivati Ocem, vrše na Zemlji; jer ovo je rečeno, kao dokaz prethodne rečenice, uz pomoć sljedeće rečenice, gdje kaže: ‘Budi Tvoja volja na Zemlji, kako i na nebu.’ Jedino kada ljudi, prepoznajući i vrednujući njihovo duhovno porijeklo, ispune zakone ljubavi prema Bogu i bližnjemu, je moguće kraljevstvu Božjem spustiti se i ponovno transformirati zemaljski život u Raj, odakle su prva ljudska bića bila otjerana. Jedino kada se ovi ljubavni zakoni uvijek ispunjavaju onako dobrovoljno na Zemlji kao na nebu, je moguć trajni mir,kao i trajni spokoj.
15. Ja sam Mojim učenicima, dok sam im pokušavao objasniti kako se zemaljski život može poboljšati, duhovno rekao da, iako rajski, blaženi život generalno ne može lako biti postignut, ova čista radost vedre/bezbrižne/mirne spoznaje (ipak) može biti dosegnuta od strane pojedinaca u njihovim srcima. Oni bi na taj način imali pred-okus onog što ih u budućnosti i u višim predjelima očekuje
16. Tako će sila molitve iako samo na trenutke potaknuti/uzrokovati stanje, koje, utješno i umirujuće u sebi, može pružiti snagu i izdržljivost duši na njezinoj budućoj životnoj stazi.
17. A tako da ovo duhovno uznošenje, gdje se duša uzdiže ka Njemu, Ocu svih živih bića, ne bi bilo uznemireno svjetovnim napastima/pogrdama/zloupotrebama, tako da također vaše ponašanje na Zemlji može uroditi plodom za druge a vi ne morate podizati vaš pogled prema Njemu sred suza ojađenosti i boli, ova ranija duhovna zamolba je popraćena materijalnom, naime: ‘Daj nam uvijek naš dnevni kruh!’ Jedino onaj koji ima svoj dnevni kruh može ispuniti svoje svjetovne obaveze i također gdje god je nužno pomoći svojem bližnjemu.
18. Da sam Ja, kao Isus, podučavao Moje učenike ovu molitvu na ovakav način, leži u činjenici da su duhovno uznašanje i duhovno hranjenje mogući u najpotpunijem smislu jedino ako tijelo, kao nužno sredstvo za povezivanje između ovdje i tamo, ne pati pod pritiskom okolnosti.
19. Naravno, Moji učenici, u vremenu nakon Mojeg uzašća, su ponekad bili prisiljeni postiti i njima su nedostajale najnužnije stvari. Ali to je razlog zašto sam ja formulirao ovu molitvu, tako da Me čovjek također treba zaklinjati u svezi njegovih svjetovnih briga/interesa i da ne bude obmanut idejom da mu je dozvoljeno moliti Me jedino za duhovne stvari.
20. Molitva kako sam vam je (pre)dao je obuhvatila cijeli ljudski život hodočašća, isto kao i svih Deset Zapovijedi, uključujući Moja dva velika zakona ljubavi.
21. Ona je morala biti praktična, prilagođena/usklađena sa svim životnim okolnostima, i dati čovjeku u svakoj mogućoj situaciji, pod uvjetom da on moli ispunjen gorljivošću i sa najdubljim duhovnim razumijevanjem, utjehu i mirnoću koju jedino Bog, nebeski, voljeni/brižni/blagonakloni Otac, može dati. Tako slijedi sljedeća rečenica: ‘oprosti nam naše grijehe/prijestupe’, koja je iskreno priznanje da su ljudi sposobni djelovati u suprotnosti sa Njegovim zakonima, ili pogriješiti ili, kako kaže u rečenici, sagriješiti, ali kao ljudska bića a ne kao duhovna bića ili djeca nebeskog Oca.
22. Molba za opraštanjem grijeha obuhvaća/sadržava priznavanje slabosti. Ukazuje da ljudsko biće koje se moli, ili dijete koje zaklinje, prepoznaje svoju slabost i svoju sposobnost da griješi, često protiv svoje volje. Jer iako je volja za suprotstavljanjem prisutna, ili su njegove vlastite strasti ili svijet presilni, tako da usprkos najboljim namjerama dijete griješi, čineći pri tom sebe nedostojnim svoga nebeskog Oca.
23. Na taj način će dijete, mučeno grižnjom savjesti, sebe baciti pod noge svoga duhovnog Oca, priznati svoje grijehe pred Njim i zadržati baš ovo obećanje poboljšanja kao čvrstu namjeru na svom budućem zemaljskom putu, što je izraženo u sljedećoj frazi gdje kaže: ‘kao što mi opraštamo onima koji sagriješe protiv nas!’ Na ovaj način, baš kao što je Otac na nebu jedini sposoban za oprost i ljubav, ali ne za mržnju i osvetu, predumišljaj treba biti da također vi, iako na manjoj skali, trebate djelovati u Božanskom smislu, ili dostojni vašeg nebeskog Oca, i oprostiti onima koji su sagriješili protiv vas. Riječ/primjedba od velikog značaja, posebice u to vrijeme kada se govorilo: ‘oko za oko’ (Izlazak 21:24; Levitski Zakonik 24:20), itd. kada je osveta bila dozvoljena i čak pripisana među Božanske atribute Jehove!
24. Vidite kako ova molitva obuhvaća sve ljudske strasti, stavlja na razmatranje sve uzvišeno, ali i sve nisko/prizemno, i tako sa par riječi u obliku molitve, ovosvjetskog putnika, stvorenog kao čovjeka, čini duhovnim građaninom ovog svijeta, obrati li on pažnju na tih par riječi koje su jednom/nekada istekle iz Mojih usta!
25. Međutim, kako ova čvrsta namjera ne bi bila osuđena na propast, ova ista molitva sadrži u naknadnoj rečenici zbiljski uzrok koji često zavodi i prisiljava čovjeka djelovati suprotno njegovoj namjeri. Njegovo okruženje i splet okolnosti za njega stvaraju kušnje, iz kojih on ne izlazi uvijek kao pobjednik.
26. Iako su ove kušnje na svijetu nužne, jer bez sukoba nikakvo snaženje u vjeri, u povjerenju u Mene, nije moguće, čovjek prepoznaje slabost/nemoć nerazdvojivu od njegovog dvojnog organizma koji obuhvaća dušu i duh, naime, da on nije uvijek gospodar nad sobom. I zato on zamoljeva u ovoj molitvi: ‘ne uvedi nas u kušnju’, što, u duhovnom smislu, znači: ‘o Oče! Smiluj se svojem slabašnom djetetu i pomozi mu, da ne bi podlegao često protiv svoje volje kušnjama koje mu drugi pripremaju.’
27. Jedino u iskrenom prepoznavanju vlastitih slabosti počiva cijela gorljivost molitve usmjerena Svemogućem, Koji dozvoljava da Ga nazivaju Ocem, i Koji pokušava obrazovati i oblikovati ova ista ljudska bića da postanu Njegova djeca.
28. Sve dok ponos ili precjenjivanje vlastitih snaga vladaju u srcu, ni jedna iskrena molitva ili zamolba Me ne mogu doseći. Jer kao što sam jednom rekao, tako i danas i dalje važi: ‘I kada ste učinili sve što je čovjeku moguće, vi ste i dalje lijene sluge (Luka 17:10).’
29. Čovjek, bez obzira na to u kakvim se okolnostima nalazio ili protiv kakve se nevolje bude morao boriti, uvijek treba biti svjestan činjenice da je on učinio najmanje, ali da sam Ja učinio najveći dio.
30. Tako njegovo povjerenje u Mene raste, tako boreći se on stiče svoje spokojstvo, svoj mir. I jedino kada se skrušeno baci pred Mene i prisiljen je zazivati: ‘Gospodine! Što sam ja za Tebe da me se sjećaš’, kada prizna i shvati nedovoljnost svoje vlastite snage da dosegne svoj vječni duhovni cilj, jedino onda će on razumjeti vrijednost pomoći svoga duhovnog Oca i u kolikoj ogromnoj mjeri je ona različita od pomoći koju mu mogu pružiti njegovi bližnji!
31. Ovo priznavanje da bez Njega, jedinog istinitog i uvijek nepromjenjivog Oca, ništa nije moguće; jedino ovo onda može potaknuti čovjeka, koji je prepoznao svoju slabost, da zaključujući ovu molitvu usklikne, govoreći:
32. ‘Shvativši da sam bez mog Oca na nebu ništavilo, ja Ga zamoljevam da me drži na udaljenosti od svega zla’, ili, kako kaže u molitvi: ‘izbavi me od sveg zla!’ Iskupljenje, ili oslobođenje od prijestupa počinjenog sa ili protiv čovjekove volje, se mora naravno dogoditi, ili je napredak nemoguć, a postati sin Oca na nebu neizvodivo.
33. Baš iz ovog razloga molitva završava sa zamolbom: ‘Otkloni od mene svu opasnost,’ koja bi me na mom putu mogla unazaditi umjesto unaprijediti. Oprosti učinjeno i spriječi nadolazeće zlo.
34. Jedino na ovaj način čovjek može pronaći spokoj, utjehu u molitvi, koja mu sa nekoliko riječi demonstrira njegovu cijelu poziciju kao čovjeka i kao djeteta Božjeg i da on, kao biće između dva svijeta, između materije i duha, mora slijediti potonje ako želi biti dostojan ovog imena sa kojim on naziva adresira Stvoritelja svega što postoji.
35. Zbog toga ova molitva počinje pozivom Ocu, a i završava molbom baš tom istom Bogu, koji, ako/kad ne bi bio Otac, čovjeka ne bi mogao osloboditi njegovih zala, ne bi mu mogao oprostiti, niti bi mu mogao uliti povjerenje!
36. Stoga, djeco Moja, molite Mi ovu molitvu, ne mislite sa prvim prizivanjem samo na sebe, već sa pozivom: ‘Oče naš!’ obuhvatite cijelo čovječanstvo, koje je sada više nego ikada gomila izgubljene djece. Svi oni, u malodušnosti i bez svrhe i cilja, hitaju prema svojoj propasti. Jer većina od njih zaboravlja ovog istog Oca ili su Ga čak porekli, ne znajući i ne htijući znati da je On na nebu, i da čeka na njih, tako da ih svih jednog dana prigrli Svojim rukama koje vole.
37. Molite se Njemu, Ocu svih stvorenih bića, da oprosti kada je Njegovo Ime zloupotrebljeno i povučeno dolje u prašinu, umjesto da se posvećuje. Molite se da Kraljevstvo Mira, trajnog blaženstva, koje vlada u tom istom nebu koje je Njegovo prebivalište, može sići takođe k vama i da čovjek neće stajati protiv čovjeka u vječnoj mržnji i neskladu, već da brat prema bratu u riječi i djelu može prakticirati ljubav prema bližnjem u njezinom najvišem smislu, jer jedino onda svijet može postati raj ako se volja Oca na nebu vrši također i na Zemlji.
38. Molite se da svi ljudi na Zemlji mogu imati svoje dnevno uzdržavanje/prehranjivanje tako da se svi mogu radovati izlazećem suncu a ne proklinjati dan koji u najboljem slučaju mora osvjetljavati bijedu.
39. Ovako u Mojoj molitvi molite ‘Oče naš’, tada će vam grijesi biti oprošteni u istoj mjeri kako vi oprostite drugima. Onda će biti manje kušnji pošto ćete se vi, osnaženi vjerom, biti u stanju lakše boriti protiv njih, i time ćete biti oslobođeni od sveg zla pošto ste postali čisti. Jer ‘čistome sve je čisto’ (Titu 1:15) i kad -iako na početku možda posrćući ili promašujući- sada osnaženi povjerenjem u Mene prolazite pored opasnosti, koje su za vas odavno izgubile žaoku iskušenja!
40. Ovako molite Moju molitvu, koju sam, prije više od tisuću godina, Ja dao Svojoj ondašnjoj djeci i učenicima i koju Ja sada ponovno dajem vama, Mojim sadašnjim odabranicima!
41. Spoznajte iz ovoga koliko se uzvišenosti i ljepote nalazi u Mojim riječima, i shvatite time i to da, kad vas Bog uči da se molite, On vam je u usta stavio riječi u kojima je sadržana neograničena dubina istine, i iz čega se za onoga koji Me moli u duhu i istini rađa beskrajna blaženost/sreća; jer u ovoj molitvi je na početku najviše duhovno, koje je onda spojeno sa svjetovnom istinom, gdje vi dakle u početku, dakako svjesni vašeg Božanskog porijekla, preklinjete Oca na nebesima; ali u daljem toku ne zaboravljate slabosti i mane ljudske prirode, i dok u prvim riječima, puni pobožnosti padate pred vašeg Oca, kasnije Ga priznajući svoje slabosti molite za pomoć, kako ne bi dopustio da u mulju čulnih strasti zaboravite svoje duhovno porijeklo!
42. Ovako morate moliti ‘Oče naš’, i vaš Otac će vam dati da kao djeca u najvećoj mjeri osjetite Njegovu Očevu ljubav, ako vi kao i On, umjesto kazne, osvete i bijesa, u vašem životu želite prakticirati jedino ljubav i praštanje; onda je vaš taj Otac, Kojeg ste, u toj molitvi, ganutljivim srcem – time što ste pored Njegove velike svemoći (bili) spremni pokajnički priznati svoju nemoć -, podsjetili na Njegovu milost, na Njegovu vlast/silu i na Njegovu ljubav koja nikada ne vene. Amen.
Gospodin Isus Krist (Koji je utjelovljeni) Jehova Stvoritelj, Jedini Bog i naš Vječni Otac ‘Tajne Života – 21’ G.Mayerhofer
