Mračna strana prirode u odnosu na ljudski život
(21 Veljače 1877)
U Svojoj zadnjoj (= onoj koja je prethodila) riječi sam Se(be) branio od kritike koju su neki, ili u stvari mnogi ljudi, podignuli glede (ili ‘u svezi’) kontradikcija/nesuglasnosti za koje vjeruju da ih pronalaze u Mojoj vidljivoj prirodi, kada ih (= to što je po njima u prirodi koja nas okružuje kontradiktorno/nesuglasno) usporede sa Mojim svugdje proglašenim/objavljenim riječima ljubavi, blagosti i obećane radosti.
Ja sam vam, koliko god je to bilo moguće, razjasnio/rasvjetlio tu mračnu stranu (prirode koja je bila razlogom tih kritika), objašnjavajući također da bi ‘moglo biti i drugačije, ali ipak mora ostati tako kako jeste (ili ‘da bi stvari mogle biti drugačije (uređene), no one ipak moraju ostati takve kakve jesu’).’
Sada Mi još ostaje jedno važno rasvjetljavanje/proučavanje (ili ‘temeljno razmatranje’) vašeg vlastitog života, gdje čovjek-; osoba kaže; ‘Samo pogledaj na ljudski život, od rođenja pa sve do smrti (taj život ni)je ništa drugo do sukob, patnja, razočaranje, sa jako malo ljubavi, radosti i ostalih obećanih stvari, osim ako sam čovjek ne zna kako ih nabaviti (ili ‘za sebe osigurati’).
‘Što je drugo život na ovoj zemlji nego dolina suza gdje čovjeku – koji ne poznaje bolje – pune glavu sa religijskim dogmama i drugim otkrovenjima (= upućuju ga na religijske dogme i ostala otkrovenja) koja uvijek govore o drugom životu nakon smrti, o nagradi i kazni za pretrpljene patnje dok čovjeka ostavljaju da se na ovoj zemlji bori sa svakom nesrećom.
Zašto bi se ja trebao brinuti za drugi, onostrani svijet, o kojem u stvari ne znam ništa zasigurno i u kojeg bi, prema očekivanjima, trebao vjerovati na slijepo!
Pošto ja vidim (na svoje oči) kako je ovaj svijet koji me okružuje toliko mizeran/jadan, tko garantira da budući svijet nije isto tako kontradiktoran kao i ovaj ovdje svijet, stvaran svijet, te da će me tamo umjesto radosti, dočekati jedino fizičke i duhovne patnje (literalno: ‘te da će fizičke i duhovne patnje slijediti jedna iza druge’), gdje čak ni ono što je postignuto sa trudom ne osigurava uživanje kako neki očekuju!’
Tako, i u tisuće drugih oblika (= na tisuće drugih načina), sam Ja optuživan da sam ljudima davao obećanja od kojih ni jedno nikad nisam namjeravao ispuniti.
Čovjek koji jedino uzima u obzir ono što je ovdje, njemu vidljivo, i ne želi priznati ikakav duhovni život osim racionalnog života, je sudio pravilno, jer on unaprijed smatra postojećim samo ono što može ščepati/dohvatiti ili sa svojim rukama ili pak sa ostalim čulima koje ima.
To je pak istinska teorija svih materijalista koji kažu da je cijeli vidljivi svemir nastao kroz slučajno miješanje svih elemenata, i koji smatraju da su čak i mentalne težnje njihova mozga samo čisti proizvod takvih mješavina.
Bez sumnje je da ovakva teorija lako pronalazi veliki broj sljedbenika, pošto ne ograničava čovjeka, koji onda može nesmetano zadovoljavati svoje požude sve dok mu to civilni zakon dozvoljava, jer on se razmišlja: ‘Nakon ovog zemaljskog života sve ionako završava; zato ‘živimo’ (prema njegovim konceptima) najbolje što možemo!
Tako da on vidi/gleda (= doživljava) samo ‘noćnu’ stranu ljudskog života, gdje se izmjenjuju materijalni gubici, bolesti, nesloga i razočarenja svih vrsta.
Ova riječ (= objava) će poslužiti u svrhu reduciranja tih optužbi na jedan uredan nivo (orderly level) i ukazat će čovjeku, čija je u stvari greška/krivnja, ako je ljudski život uistinu takav (= mračan i nesretan). Jer također i među vama (= među ‘privilegiranima’, tj. među onima koji su u dodiru sa ovom Novom objavom ili ‘živom’ i ‘direktnom’ Božanskom objavom) sam često čuo takve pritužbe i (a) još gore (stvari sam) o-čitavao u vašim mislima. Tamo (= u mislima = u vašem duševnom unutarnjem prostoru) ste, poput izgubljenih duša koje preferiraju jedino život uživanja, spremni posvetiti Duhovnom samo kratko vrijeme tu i tamo (i to samo onda) kada nemate ništa drugo za raditi. Pređimo na stvar.
Čak ni Ja ne mogu zanijekati da se vaš život ne sastoji samo od radosti, već (jako) često od sasvim suprotnog.
Gdje god okrenete vaš pogled, vi vidite u/na više nego/od tisuću primjera da vi ljudi, koji želite živjeti samo materijalno, ne želite priznati (= obratiti pažnju na) duhovni život. Uistinu, vi čak želite negirati duhovnu povezanost sa, i postojanje, uzvišenog Bića koje sve uređuje/propisuje.
Odakle/od čega to dolazi? To dolazi od toga što ljudi žele stvoriti/konstruirati svijet prema svojim vlastitim idejama, i odbijaju prihvatiti činjenicu da je on drugačiji, i da mora biti drugačiji, ako želi ostati u postojanju (ili ‘nastaviti postojanje’).
Gledajte, ako čovjek želi razumjeti ili (pak) razumjeti svijet, on mora početi od sebe. Jedino kada prepozna/spozna sebe, kada je u svoj jasnoći razumio tro-jedinstvo tijela, duše i duha, i bude u stanju (ili ‘i u mogućnosti je’) sebe ispravno ocjeniti/prosuditi, (jedino onda) on može izvlačiti zaključke o svom bližnjem i o cijelom svijetu koji ga okružuje.
Međutim, onaj koji ne poznaje sebe ne poznaje također ni druge ljude i/te također i sudi/procjenjuje svoje vlastite akcije i akcije drugih ljudi pogrešno. On očekuje od svijeta ono što potonji (= svijet) nema i, prema tome, mu ne može dati.
Zbog toga jadikovke i pritužbe na ovaj svijet (ili ‘o ovom svijetu’). Sve dok čovjek odbija prihvatiti činjenicu da njegov život prema njegovom načinu razmišljanja, osjećanja i djelovanja, korespondira jedino sa gore spomenute tri stvari, on će (u svijetu koji ga okružuje) pronalaziti samo kontradikcije. Jer on svugdje i ispred svega postavlja jedino svoje materijalno ‘ja’ (self = hoće reći da mu je materijalno najvažnije), i u tome (= tako živeći) on u potpunosti zaboravlja svoje intelektualne sposobnosti koje bi ga trebale uzdignuti iznad materije.
Čovjek ima fizičke potrebe. Međutim, on također ima i duhovne koje ga, manifestirajući se u njegovom razmišljanju, nagone na akciju/djelovanje, tako da će on izraziti kroz materiju ono što duhovno živi i kreće se u njemu.
Sa takvim/ovakvim pristupom/načinom razmišljanja, čak i o materijalnom svijetu, moraju se pojaviti misli koje su obučene u pitanja, poput: ‘Ja vidim stvari oko sebe, vidim njihove različitosti, često se uz pomoć nauke divim njihovom zakonski određenom redu, njihovim prekrasnim duhovnim formama, i u meni se spontano pojavljuje/podiže pitanje: ‘Tko je sve ovo oblikovao i uredio?’
Takav mislioc (= čovjek koji je na tom nivou da se pita takve stvari, da o njima razmišlja na ovakav način) onda nije zadovoljan sa teorijom materijalista, pošto vidi kako je ona neodrživa kada dođe do stvorenih bića (= kada se aplicira stvorenim bićima). I tako on napreduje za još jedan korak i istražuje svoje vlastito srce, gdje (ili ‘u kojem’) pronalazi stranu koja mu daje predznanje po kojem naslućuje da se nalazi na pravom putu. Jer on je često osjećao impulse koji su ga pokušavali uzdignuti iznad materijalnog života.
Počevši (tako) od sebe, čovjek onda postepeno napreduje prema razumijevanju/shvaćanju vanjskog svijeta koji ga okružuje.
Najprije primjećuje fizički, spontani život svojih organa, postaje svjestan razmišljanja, prosudbe i izvlačenja ispravnih zaključaka, koji mu, kao njegov racionalni život, moraju pomoći u njegovom materijalnom održavanju. Kao dodatak tome, on često primjećuje uzvišena stanja svog uma koja ne izviru iz pulsiranja srca a još manje iz hladnog sračunatog intelekta, pošto su uzvišenija i intenzivnija od prijašnjih (= misli na stanja koja su izvirala iz intelekta).
Naposlijetku, ti sentimenti ili duhovni impulsi ga potiču/navode da ih prebaci također i na svijet koji ga okružuje. I tako je on (na)vođen od stvorenog do Stvoritelja, što se onda može izraziti sa riječima: ‘čovjek ima religiju’, pošto on za sebe stvara duhovni kult (= duhovni vjerski obred), što znači, ‘racionalnu religiju’ budući da je bila izgrađena na percepciji. Na ovaj način su nastale sve religije, sve kasnije religijske tradicije koje će, i koje bi trebale, simbolično izraziti ono što se inače nije moglo izraziti u riječima.
Na ovaj način je nastala (ili ‘došla u postojanje’) religija divljaka o Velikom Duhu, Indijski Budizam kao i religije drugih poganskih naroda sa njihovim ogromnim brojem bogova.
Jednom kada se duhovni život u čovjeku probudio, prirodna posljedica je bila da su se pojedinci posvećivali više toj refleksiji. Na taj način su oni prodirali još dublje u duhovni život i više osluškivali tajne prirode. Čineći tako oni su dobili/stekli perspektivu o materiji, koja se protezala daleko iza materijalnog i koja je u sebi uključivala i duhovnu aktivnost.
Ti ljudi su se onda osjećali prisiljeni (ili ‘taj poriv ih je prisiljavao’) saopćiti/podijeliti ono što su vidjeli i osjetili drugima, stoga su to zapisivali, postajući na taj način proroci, vizionari i mudraci svog naroda.
Kasnije je od tih prosvjetljenih ljudi bilo formirano svećenstvo kojemu su se mnogi pridružili. Jer oni su, pored duhovnog života, u tome također vidjeli i izvor materijalnog boljitka/blagostanja.
Što se nakon toga dogodilo sa religijskim vjerovanjem (ili ‘religijskom vjerovanju’) i kako su individualne istine bile krivo korištene, možete i sami pročitati u ljudskim kronikama.
Ja sam vam jedino htio ukazati da duhovni život u čovjeku raste spontano, i to ne-vezano o duhovnoj naobrazbi, iz čovjekove vlastite prirode i stoga, bez obzira na sve materijalističke teorije/špekulacije, nikad ne može biti uništen.’
Na taj način su nastale Indijske svete knjige, baš kao i kod Židova Stari Testament, koji je kasnije bio dopunjen Novim Testamentom. U njemu sam Ja, kao Isus, kombinirao sve te nagovještaje/savjete o duhovnom životu, raštrkane unaokolo u razno-raznim knjigama, u jednostavne velike istine, kao Moje učenje koje će zavuvijek biti/ostati neuništivo.
Dobro, nego da se vratimo na optužbe glede/u svezi tamne/mračne strane ljudskog života (= zašto ljudi pate, tko je uzrok ljudskoj nesreći, patnji i boli?). Iz svega ovoga jasno slijedi da, pored materijalnog, racionalnog života, postoji i drugi, duhovni, uzvišeniji život, koji želi iskoristiti prva dva jedino da bi izrazio svoje vlastito ponašanje (ili ‘svoje vlastite karakteristike’).
Gdje god da oko vrluda/luta po prirodi čovjek posmatra/vidi samo striktne zakone. Oni također postoje i u intelektualnom životu, pošto ispravni zaključci u serijama ne dozvoljavaju drugačije objašnjenje (= jer bez tih zakona ispravni zaključci u serijama ne bi bili mogući).
To isto važi i za duhovni život gdje postoje bezuvjetni/nepromjenjivi zakoni koji kažnjavaju svakoga koji ih pokuša narušiti.’
Želja da se djeluje u suprotnosti sa duhovnim zakonima (djelovanje u suprotnosti sa duhovnim zakonima se zove grijeh) leži na dnu svake nesreće, sve patnje i sve iluzije/obmane u zemaljskom ljudskom životu. Kao suprotnost/kontrast tome, razmišljanje, djelovanje i harmonično pokoravanje ovim zakonima znači radost, utjehu i zadovoljstvo/ispunjenje, kao duhovni ishod/proizvod dužnosti ispunjenih od strane duhovnog bića.
Oni ljudi, koji ne vjeruju u duhovni život, u Boga, su nesretni. Jer sve ostalo, što ne izvire iz duhovnog izvora, nije u stanju zamijeniti, kao utjeha kada se dogode nesreće ili pak iznenadi neuspjesi, ono što je čovjek upravo (= prilikom tih nesreća ili ne-uspjeha) izgubio. Zbog toga čovjek ima pogrešan sud i o bližnjem i o svijetu koji ga okružuje.
Svijet je jednostavan u svojoj strukturi. Ono što izgleda kao materija (seeming matter = prividna materija) u sebi krije duhovno. Tko to negira taj je obmanut u svojim očekivanjima (is deceived in his expectations = zavarava samog sebe i očekuje nešto što se ne može/neće dogoditi). Jer tko god pokuša slijediti svoja materijalna očekivanja pronalazi najvećeg neprijatelja u samoj organizaciji svog vlastitog života, iako on (prilikom takvog nastojanja) nastoji prigušiti svoj razum i emocije. Stoga, sve što ne voli vječni Božanski red samo sebe kažnjava. Iz tog razloga je mizerija koja prati čovjeka, zagorčavajući mu cijeli život, djelo njegovih vlastitih ruku prije nego li krivnja drugih ljudi ili čak, kako mnogi vjeruju, ‘Moja Volja”!
Kada sam jednom rekao: ‘Od sada na dalje ćeš (ti čovječe) svoj kruh zarađivati u znoju lica svog’, to je bila osuda Boga-Koji-daleko-vidi. On je jako dobro znao da će čovjek radije slijediti svoju životinjsku prirodu nego svoje duhovne darove; a također da mu vidljivi svijet više neće biti podređen već da će morati zarađivati/zaslužiti/steći svoj fizički život/izdržavanje baš kao i postići svoj duhovni napredak boreći se (ili ‘tako što će se morati boriti’) sa materijom.
Pred-vidio sam da će čovjek morati na ovaj način zarađivati svoj kruh u znoju lica svoga i da će se rađati u muci pošto je on krivo razumio i prirodu (koja ga okružuje) i svoju vlastitu misiju. Pred-vidio sam da će njegovo duhovno obrazovanje morati biti teško i protiv njegove volje te da će on, čak i na kraju svog zemaljskog života, preći u drugi svijet (ili ‘umrijeti’) u borbi, strahu a često i u očajanju.
Ovu sudbinu, umjesto rajskog života jedinstva i ljubavi, je čovjek stvorio za sebe. Umjesto da postepeno prelazi iz jednog stanja u drugo on mora, naprežući se i boreći se, bolno napredovati fizički a i duhovno. I mora se iskupiti za svoje greške (kao) i (za) greške svojih predaka, tako da sebe očisti od prljavštine koja se za cijelog njegova života moralno i fizički priljubila uz njega.
Ljudi se žale kako je teško i mučno zarađivati za život. Tko im je to toliko otežao? Niti Ja niti svijet, već oni sami jedni drugima!
Svatko pokušava izvući dobit/korist iz onoga što je ili morao marljivo na-učiti, ili mu je ne-planirano palo u krilo. Nesavjesni/bezobzirni ljudi koriste čak i nesreću/nezgodu svojih bližnjih kako bi se obogatili i obezbjedili.
A takvi ljudi sada sačinjavaju/tvore većinu, koja nema savjesti, koja ne priznaje nikakvu duhovnu misiju i koja niti vjeruje u Boga, niti u besmrtnost duše, i vidite kako se baš zbog toga jedan nastoji okoristiti o drugoga, i nitko se drugom ne pokazuje onakvim kakav zaista i jeste. Čak i fino, izvještačeno obrazovanje pridonosi tome da to obrazovanje koje je ‘dano’ djeci, bude samo ‘pokrivač’ za licemjerno prikrivanje najgorih poroka!
Cijeli svijet je stoga poput skupog maskenbala gdje u većini slučajeva maska nema ništa zajedničko sa prirodom onog koji ju nosi.
Kad god se ljudi sada žale kako je svijet zao, Ja ih pitam: ‘Tko ga je učinio tako lošim? Ja ili vi sami?
Stoga, nemojte optuživati Mene. Ja sam Bog-koji-dugo-trpi i sa strpljenjem gledam kako svi, od najviših pa sve do najnižih klasa, pokušavaju vladati jedni nad drugima.
Žudnja za gospodarenjem/dominiranjem je veliki porok koji nadahnjuje/ispunjava ljude, i ta žudnja je ono što ljudi svakim korakom žele staviti na znanje svom bližnjem (= žele da njihov bližnji to i osjeti).
Uzalud sam Ja za vrijeme Svog života propovijedao ljubav, toleranciju, strpljenje, čak im govorio da moraju voljeti svoje neprijatelje.
U to vrijeme je većina ljudi okretala svoje uši od takvih zahtjeva, a sada, kada izjavljujete kako je ovo doba prosvjetljenja, da li se vi ponašate drugačije?
Te kvalitete o kojima sam propovijedao bi rezultirale u mirnom suživotu ljudi. Međutim, čovjek se sa svojim životinjskim strastima poklonio potonjem. On sam je okrenuo zemlju, koja jednako osigurava za svih, u pakao iz kojeg ne može pobjeći. I stoga Ja imam dovoljno muke da bi spriječio da pojedinci totalno propadnu (u materiju).
Iz ovog divljeg životinjskog života, koji želi uživati u svemu, se pojavilo, kao iz Pandorine kutije, mnoštvo bolesti koje još u majčinoj utrobi opterećuju dijete roditeljskim greškama kojima će, u kasnijim godinama, oni dodati i svoje vlastite (greške).
Pogledajte na cijeli svijet. Sve je (izvorno) savršeno, (svijet je) formiran na takav način da mu ne treba ništa ni dodati a ni oduzeti. Kako onda možete vjerovati da sam Ja stvorio posljednju kariku u lancu sa greškama!
Također je i čovjek bio u potpunosti ono što je trebao biti. U formi i fizičkoj strukturi baš kao i u duhovnim sposobnostima, on je tako bio obdaren da uvijek bude ‘Gospodar zemlje’.
Ali Ja sam riječ ‘Gospod (-ar/-in)’ shvaćao tako da jesam stvarni gospodar svijeta, time što je ljubav Moja glavna osobina, a ne želim biti gospodar svijeta kao čovjek koji sve uništava i zatire!
Moj veliki svijet je podređen Meni: sve rado i sa ljubavlju izvršava Moje zakone (ljubavi). Ali čovjek je želio na silu podrediti svijet. I svijet se, poslušan višem zakonu, tome suprotstavio, revoltirao je učinivši čovjeka svojim slugom.
Jednom je čovjek zapovijedao elementima i svoj materiji; ali sada mu je sve neprijatelj. Elementi ga više ne slušaju i skoro svaka živa životinja je čovjekov neprijatelj. Jer sve akcije današnjeg čovjeka nisu motivirane sa ljubavlju ili brigom za druge, već najnižom pohlepom!
Tako je svijet postao ono što je sada, umjesto da bude raj u kojem bi svi ugodno živjeli i gdje bi razmjena duhovnih dobara olakšavala materijalni život. Umjesto toga, svijet je sada igralište gdje su ubistvo i pljačka postali normalni a ljudski napredak se traži jedino kroz propast drugih.
O, vi glupavi ljudi! Što ste učinili sa Mojom zemljom, što sa vašim vlastitim ‘ja/sebstvom’, koje sam Ja i fizički i duhovno stvorio na Svoju sliku, čineći (tako) od vas stanovnike dva svijeta, duhovnog i fizičkog/prirodnog?
Baš kao što sam jednom otjerao trgovce i prodavače sa bičem iz hrama govoreći im: ‘Što, želite li od Mog hrama napraviti razbojničku jamu/pećinu?’ tako bi trebao sa lica zemlje izbrisati ovu izopačenu/pokvarenu generaciju. Jer i oni su također okrenuli ovu zemlju u razbojničku jamu/pećinu gdje, u jednu ruku, fizičko ubistvo i pljačka nikoga ne štede i, u drugu ruku, gdje se, koliko god je to moguće, počinjava duhovno ubistvo.
Tako bi Ja, kao pravedan Bog, kao Gospodar Mojeg stvaranja, trebao djelovati, da nisam Bog ljubavi, da nisam slobodu volje učinio glavnom odredbom (ili ‘postavio kao glavnu odredbu’) za sva Moja duhovna-bića, jer Ja imam želju odgajati ‘voljenu djecu’, a ne robove!
Tako Ja dozvoljavam vama ljudskim bićima da se i dalje rugate/ismijavate sa Mojim zakonima, i dozvoljavam da jedni drugima otežavate život sve dok se mjera ne ispuni a vi se ugušite u blatu vaših strasti.
Ja uvijek zadržavam pravo iskoristiti čak i sve uvrede, sve nesreće za/u Svoje vlastite svrhe/ciljeve.
Tko god odbija tražiti put ka Meni na nježnom putu ljubavi mora, kroz svoje vlastite greške (ili ‘putem vlastitih grešaka’), postati razborit putem/kroz nesreću.
U slučaju tisuća i tisuća (ljudi) nikakvo propovijedanje nema smisla; njih moraju omekšati svakojake nesreće, kronične bolesti i nehotične žrtve. Sve im mora izgledati beznadežno, svijet im mora ukazati svoju crnu/mračnu stranu, tijelo otkazivati svoje funkcije. I sve naučene religijske dogme se moraju ispostaviti neodržive, sve dok naposlijetku ne počnu ozbiljnije reflektirati na svoje vlastito ‘ja’, na svoju moguću zemaljsku misiju, na materijalni svijet, tako da dobiju ideju što leži iza njega.
Jedino onda su oni u stanju prihvatiti nešto ozbiljnije, nešto trajnije, jednom kada su do dna iskapili čašu materijalnih strasti i kad su dodatak dobili još i drugu prepunu tužnih iskustava i razočarenja.
Na taj način sam Ja prisiljen obrazovati ovaj svijet i ovo čovječanstvo, koje je Moje vlastito vlasništvo i čija se duhovna iskra (koja je jednom) uzeta od Mene, Meni ponovno mora i vratiti. Stoga ljudi moraju postići cilj, za kojeg sam ih odredio, (ali) na krivoj cesti. I stoga su sve njihove žalbe opravdane kada grde/psuju protiv ‘doline jada’, zvane ljudski život, koju su sami stvorili i koju su sami htjeli, i za koju prirodno moraju snositi posljedice.
Baš kao što sam u prethodnoj riječi dokazao da ništa nije crno kako bi vi to željeli vidjeti, već je sve savršeno na svome mjestu i (nikako) ne može biti drugačije, Ja vam sada također pokušavam objasniti ovo: Pošto u životinjskom carstvu i u cijeloj organizaciji zemaljskog života prevladava red, gdje do dana današnjeg svaka stvar i svako živo biće i dalje (ili ‘još uvijek’) ispunjava svoju svrhu za koju sam ih jednom stvorio, mračna strana materijalnog života se mora pokazati kao nešto (ili ‘jeste i mora biti’) sasvim suprotno. Jer tamo je ograničeni/vezani, instinktivni, a ovdje, slobodni život, gdje čovjek nije slijedio puteve koje sam mu odredio i, stoga, mora ispaštati/isplatiti zbog onog (= ono) što mu je njegova slobodna volja pripremila.
U svim vašim državama, u svim vašim novinama ljudi govore o ‘napretku’, a ‘sloboda svijesti’ je svačija uzrečica/krilatica.
Ali onoliko malo koliko je čovječanstvo razumjelo ovu slobodu, isto tako narodi nisu uspjeli razumjeti veliku razliku između apsolutne slobode i slobode u skladu sa zakonom. Šarlatani u vašim novinama traže čak ‘još više slobode’, ne žele nikakva ograničenja i zakone. Ali ti imbecili ne razumiju da, čak i kad bi imali svu zamišljenu slobodu djelovanja koja je moguća na ovom svijetu, oni i dalje ne bi bili zadovoljni. Jer oni niti znaju niti cijene duh kojeg sam položio u čovjekovu dušu.
Ova sloboda, koju svi ljudi zamišljeno traže, se proteže puno dalje od materije, u predjele gdje se sve pokreće i živi u duhu.
Ta sloboda misli, djelovanja, je vječni impuls koji traži/zahtjeva neprestani napredak i prepoznaje svoj život i svoju svrhu jedino u istome (= tom neprestanom napretku).
Tako vi kratko-vidna ljudska bića vjerujete da sam vam Ja, Duh bez početka i kraja, Gospodar beskonačnog stvaranja, dao ovu iskru Sebe jedino za ovaj kratkotrajni zemaljski život, gdje milijuni ljudi ne znaju kako su došli u život i kako ga napuštaju?
Da li mislite da je taj Duh zadovoljan sa postignućima koja su vam moguća (ili ‘koja je moguće postići’) na ovoj zemlji, ili pak da je njegova žudnja trenutno/odmah utažena/zadovoljena/umirena u onostranom (ili ‘da je njegovu žudnju moguće odmah/trenutno utoliti/zadovoljiti/umiriti u onostranom’)?
Zašto vječni život, ako bi samo nekoliko trenutaka zemaljskog života i nekoliko kratkih vremenskih razmaka u sferama duhovnog carstva bilo dovoljno?
Ne, težnja (urge = ono što nas tjera, nagoni da žudimo) za slobodom, slobodne volje, koju sam Ja usadio u sve duhove, ima duhovni i znatno više dublji (ili ‘uzvišeniji’) smisao. Međutim, vi morate prihvatiti tu slobodu kao onu koja je podređena Mojoj volji, gdje, ne prisila, već uvjerenje da je napredak moguć jedino na taj način i nikako drugačije, vodi i nadahnjuje/oživljava duhovna bića.
Jer Ja sam najsavršeniji Duh, i stoga svaka od Mojih odredbi može jedino nositi etiketu reda.
Ova sloboda nema ograničenja u svojoj sferi djelovanja. Ona objašnjava što se događa kroz sve svjetove i što sam mislio kada sam stvorio čovjeka na Svoju sliku. Vi se morate upoznati sa takvim mislima, morate duboko razmišljati o njima i naučiti ih razumjeti, i onda ćete, iza svih ljudskih poteškoća socijalnog života, ugledati drugu sferu gdje jedino vaš duh prima istinsko posvećenje istine. I počet ćete shvaćati da čak i nesreća i patnja imaju svoju korisnu svrhu, pošto se u Mojem Domaćinstvu ništa ne može pojaviti, ništa se ne može dogoditi što ne bi služilo (ili ‘vodilo ka’) univerzalnom napretku.
Zato se nemojte žaliti zbog nesreća u ljudskom životu, već slijedite Moj primjer. Ja koristim sve za održavanje trajnosti Svoga velikog duhovnog carstva. Ono što je za Mene Moje duhovno carstvo, to je za vas vaša duša, kompleks vašeg ‘ja/sebstva’.
Upravo sam vam objasnio da vi snosite krivnju za sve ono što kvari vaš život na zemlji. Stoga iskoristite se ovom školom kao budilicom vašeg duhovnog života i potražite utjehu i tišinu u predjelima koji su nedodirnuti nesrećama ljudskog života. Onda, kao što sam jednom rekao Svojim učenicima, da će ‘moći konzumirati otrov i da će gaziti po zmijama bez da im naškode’, također i vi možete izvući veliku lekciju čak i iz najtužnijih događaja. I možete konsolidirati vaše uvjerenje da je ovaj život prekratak da bi u potpunosti otkrio duhovno bogatstvo vaših duša, i da će vam jedino u apsolutnoj slobodi biti otvorena sfera djelovanja u onostranom, što (za sada, s vaše strane) još ne može biti shvaćeno’.
Sve što vam svijet može zadati/nanijeti bi jedino trebale biti lekcije. Čak i ako su gorke, one nikad ne smiju omanuti u svojoj svrsi kao lekcije.
Sve to vas odvlači od svijeta i prema gore. Ne suprotstavljajte se tom porivu, jer to je samo za vašu duhovnu dobrobit.
Jedino kada jednom budete morali ostaviti svijet iza vas, shvatit ćete koliko ste puno vrijedne-ismijavanja-važnosti (ridiculous importance) često pripisivali stvarima i okolnostima, koje nisu bile vrijedne vaše pažnje ili brige čak ni minutu.
Stoga, ova riječ bi vas trebala podržati u nesreći, kada se sa tugom susretnete sa budućnošću, ne znajući što ona nosi u sebi.
Uistinu, nije Moja greška što je zapovijed/zakon ljubavi: ‘Voli svoga bližnjeg kao samog sebe’ nestala iz sfere ljudske aktivnosti te/i svatko voli samo sebe. Stoga sve patnje, koje proizlaze iz nepoštivanja ovog zakona, nisu Moje djelo već djelo ljudskih bića.’
Njima se žalite, tražite/težite, da bar u vašem najužem okruženju, odredite (= primjenite) ovaj jednostavni zakon. I ako (u tome) imate čak i mali stupanj uspjeha, spoznaja da ste tome doprinjeli će uistinu postati izvor utjehe i mira, kao kontrast poteškoćama koje vam uzrokuju drugi ljudi, koji jedino slijede svoje vlastite interese.
Težite k tome da sačuvate vaše vlastito duhovno dostojanstvo a sve drugo ostavite/prepustite Meni! Ja sve vodim prema dobrom svršetku, zbog dobra rasipam toliko mnogo riječi na vas da bi vam barem ukazao cestu kojom, u labirintu svjetovnih događa(n)ja, morate hodati sa ciljem da sačuvate vašu dušu i da ne srozate Moju božansku iskru koja je postavljena u vas. Amen.
G. Mayerhofer ‘Tajne Života – 33’