Bertha Dudde, br. 9015, 14 Srpanj 1965
PRED-ADAMITI…
Davno prije nego su na Zemlji živjela prva ljudska bića, koja su bila obdarena od strane Boga sa slobodnom voljom i intelektom, čovjeko-like žive tvorevine čiji je zadatak bio učiniti Zemlju prikladnom za stanovanje za naknadno dolazeću ljudsku rasu su već postojale. Oni su njihov rad vršili instinktivno, to jest, vođeni prirodnim zakonom… kako bi sebe uzdržavali, oni su sakupljali voće, ubirali plodove zemlje i gradili za sebe prebivališta… oni su činili sve što je za njih instinktivno bilo od koristi.
Ipak oni se nisu mogli smatrati odgovornima za njihova djelovanja, jer u njima se još nije bila utjelovila duša koja je sadržavala sve sićušne čestice palog prvobitnog duha. Ova bića su već bila vrlo nalik ljudskim bićima, oni su imali istu tjelesnu formu, ipak nisu bili niti samo-svjesni niti su bili sposobni komunicirati jedni sa drugima, jedino je njihova želja za samo-očuvanjem bila snažna i oni su često živjeli do duboke starosti. Oni su na izvjestan način posluživali stvaranju doprinoseći spram mijenjanja površine zemlje koja je postala sve bolje pripremljena kao prikladno boravište za potrebe ljudskih bića. Međutim, ovim bićima još nije bio dan zadatak, oni su samo služili i dalje nesavršenim prvobitnim duhovima kao konačna mogućnost da sazriju, kako bi oni onda bili sposobni nastaviti kao ljudsko biće sa slobodnom voljom i intelektom.
Otud ti pret-povijesni ljudi… Pred-Adam-iti… nisu mogli biti smatrani za istinska ‘ljudska bića’, jer njihova priroda, njihov izgled i sama njihova aktivnost su bili više nalik životinjskima, koja je i dalje daleko nazad u njezinom razvoju, jedino je forma bila slična ljudskom biću. To je zašto su kasniji ljudi imenovali ove žive tvorevine pret-povijesnim ljudima, no koji se nisu mogli porediti sa ljudskim bićem koje je u posjedu slobodne volje i svjesnosti, koje je on također trebao koristiti intelektualno na ispravan način.
Niti može biti rečeno kako je ljudsko biće evolviralo od ovog Pred-Adam-ita, budući je ljudsko biće bila nova tvorevina koju je Bog jedino eksternalizirao nakon što su mnogi prvobitni duhovi očekivali njihovo utjelovljenje. Pret-povijesno biće je bilo jedno od mnogih tvorevina koje su sve bile trebale služiti njihovu svrhu pripremanja prebivališta za kasnije pojavljujuće ljudsko biće koje bi mu garantiralo bezbrižan zemaljski život. Pred-Adamiti su bili ona čovjeko-lika ljudska bića koja se nisu mogla smatrati odgovornima budući su živjeli instinktivno, poput životinja… koja su živjela na Zemlji davno prije ljudskih bića… koji nisu bili samo svjesni i mogli su jedino živjeti u grupama… koji su stoga mogli biti pronađeni jedino tamo gdje bi se ljudska bića naknadno skrasila, za koja su oni pripremili specifična područja sa njihovom neprekidnom aktivnošću. Ovo je bila prirođena karakteristika bića i sebe je izražavala u kultiviranju ogromnih područja tla, sistematskim sijanjem suštinskih supstanci i ubiranjem žetve na takvim prostranstvima zemlje… Oni su to radili potpuno nesvjesno, kao rezultat prirodnog instinkta samo-očuvanja… Oni su se međusobno borili i snažniji je pobijedio. I tako su oni također doprinijeli činjenici da su neprestano nova duhovna bića sebe utjelovljavala, pa iako samo kratak period vremena, da bi dokazali njihovu snagu, kada su se više manje snažni impulsi izražavali koji su postepeno slabili što su oni duže živjeli i onda takođe polako postizavali zrelost koja im je omogućila ući u njihovo posljednje utjelovljenje kao ljudsko biće.
Tako su čovjeko-lika ljudska bića već postojala davno prije prvih ljudskih bića, ali ona se ni na koji način ne mogu dovesti u svezu sa stvarnim ljudskim bićima. Oni su se sa njima mogli usporediti u njihovom izvanjskom obliku ali oni su živjeli kao životinje… u njihovim instinktima baš kao i u njihovom načinu prokreacije (rađanja-stvaranja novog života), koji je evolvirao u liniji sa njihovim duševnim supstancama, i bili su jedno od mnogih djela stvaranja koja su opet nestala nakon što su bila završila njihov zemaljski zadatak, tako bića više nisu potrebovala takve tvorevine, i oni su naknadno izumrli poput toliko puno tvorevina koje je Zemlja udomaćivala jedno vrijeme kako bi ustupili mjesto za nove tvorevine…
Ali ne može se reći da je moderno ljudsko biće evolviralo od ovih pret-povijesnih tvorevina, radije, on je bio i jeste novo stvaranje, obdaren sa slobodnom voljom i intelektom, koji je onda bio trebao sebe dokazati, stoga je on također opet primio njegovu samo-svjesnost. Do kojeg stupnja su Pred-Adamiti mogli također koristiti izvjesnu količinu inteligencije je zavisilo samo o stupnju zrelosti njihovih utjelovljenih duševnih-čestica koji su, međutim, bili nesposobni razmišljati i jedino su izražavali njihovu inteligenciju kroz njihov aktivan rad, time nesvjesno… Ova je aktivnost unatoč tome proizvela najveća čudesna djela, kako se često može vidjeti u prirodi da su staze bile stvorene za ova bića da bi dosegla jedni druge, da su stvorili klance i podzemne prolaze i tako stvorili prve preduvjete za ljudsku rasu tako da su potonji onda mogli živjeti ispravan način života kada je bilo došlo vrijeme za prve prvobitne duhove da sebe utjelove kao ljudska bića… Što su se više ljudi rasprostirali, (prvobitni duhovi u očekivanju utjelovljenja), to su više pret-povijesna bića počela nestajati što se, međutim, jedino uvijek događalo u stadijima, sve dok ljudska rasa nije počela nastanjivati Zemlju i započeo je njihov pripremni period, kada je jednom pali prvobitni duh morao sebe dokazati, i prema tome ljudsko je biće moralo biti opskrbljeno sa samo-svjesnošću, intelektom i slobodnom voljom kako bi putovalo stazom preko Zemlje što će ga opet voditi do Oca iz Kojeg je jednom potekao.
AMEN
