32

Šesta nedjelja nakon Trojstva

Isus hrani četiri tisuće ljudi

Sv. Marko 8:1-9: ‘Onih se dana opet skupio silan svijet. Budući da nisu imali što jesti, dozva Isus učenike pa im reče: Žao mi je naroda jer su već tri dana uza Me i nemaju što jesti. Ako ih otpravim gladne njihovim kućama, klonut će putom. A neki su od njih došli iz daleka. Učenici Mu odgovore: Otkuda bi ih tko ovdje u pustinji mogao nahraniti kruhom? On ih zapita: Koliko kruhova imate? Oni odgovore: Sedam. Nato zapovjedi mnoštvu da posjeda po zemlji. I uze sedam kruhova, zahvali, razlomi i davaše Svojim učenicima da posluže. I poslužiše mnoštvu. A imali su i malo ribica. Blagoslovi i njih te reče da i to posluže. I jeli su i nasitili se. A od preteklih ulomaka odniješe sedam košara. Bilo ih je oko četiri tisuće. Tada ih otpusti.’

(7. travanj 1872.)

1. Ovo poglavlje se bavi sa još jednim hranjenjem mnoštva koje se okupilo oko Mene, naime, četiri tisuće ljudi. Na kraju je preostalo sedam košara s kruhom, dok je na početku bilo raspoloživo samo sedam štruca kruha i nekoliko riba.

2. Jednom ranije sam izveo slično čudo, nahranivši pet tisuća ljudi s pet štruca kruha i dvije ribe, kada je preostalo dvanaest košara sa kruhom. Vi već znate duhovno značenje tih pet štruca kruha i dvije ribe. U ovom drugom slučaju, također, kada sam umjesto pet tisuća nahranio jedino četiri tisuće ljudi sa sedam štruca kruha i nešto ribe, gdje je sedam punih košara preostalo – u usporedbi s dvanaest od prvi puta, sve ima duhovno značenje, koje ću vam sada objasniti.

3. Dvanaest košara s ostacima kruha iz prvog čuda su označavali dvanaest plemena Izraelskih baš kao i dvanaest zapovijedi (= 10 Mojsijevih Zapovijedi i 2 Kristove Zapovijedi Ljubavi) koje su trebale ostati s ljudima nakon što otiđem. Sedam košara koje su preostale drugi puta označavaju Mojih sedam glavnih osobina koje su trebale ostati s ljudima da bi ih osnažile i služile kao njihov vodeći princip kada Me više ne budu imali. Tih sedam osobina jesu: Ljubav, strpljenje, blagost (poniznost), opraštanje, postojanost (ustrajnost), samo-požrtvovnost i milosrđe.

4. Kada Sam propovijedao Židovskim ljudima, Ja Sam im ponekad morao reći: ‘Tko ima uši, neka čuje!’ (Marko 7:16) To je jasno ukazivalo na činjenicu da je u njihovom slučaju puno toga ulazilo na jedno, a izlazilo na drugo uho i da većina njih nije razumjela Moje učenje onako kako Sam htio da se razumije. Čudo hranjenja na kraju Mojeg obraćanja njima, koje treba biti protumačeno metaforički, ukazuje kako je najvažnija stvar bila (iz)ostavljena. Baš kao što su oni konzumirali kruh i ribu da bi zadovoljili svoju prirodnu glad i ostavili sedam košara sa kruhom, tako su oni shvatili sadržaje Mojih riječi jedino površno, a zanemarili su njihovu suštinu, to jest Mojih sedam osobina koje Sam želio utisnuti u njih kroz poredbe, čuda te stvarna učenja.

5. Iako su sve Moje poredbe, učenja i čuda koja sam izvodio bili u svrhu otvaranja ljudskih očiju, tu je uvijek bilo prisutno dosta poznavaoca zakona i Farizeja, koji su dali sve od sebe kako bi umanjili ili skroz uništili utisak kojeg su Moja djela ostavljala na ljude. A činjenica da Ja i Moji učenici nismo vršili ceremonijalne običaje – poput ritualnog pranja itd., je kod njih stvaralo razne aluzije (Marko 7:1-5). Oni su bili užasnuti dobrim djelima, iscjeljivanjem bolesnih i drugim stvarima, ako bi bili izvršeni na dan šabata ili u dan neke druge religijske svetkovine. Razgnjevili bi se ako se nisam pridržavao propisanog posta ili bi se družio s ljudima koji su, u njihovim očima, bili veliki grešnici te nepošteni. Tako su oni bili skloni sumnjičavo gledati na sve što Sam rekao ili napravio.

6. To je dalo povod mnogim opominjanjima koja Sam uputio Mojim učenicima i ljudima koji su Me slijedili, kojima Sam želio dokazati da se kod Mene jedino duhovno računa, ne materijalno (ili ‘da sa Mnom jedino duhovno vrijedi, nikako materijalno’). I iz toga razloga Sam rekao: ‘Nema ničeg izvan čovjeka, što ga ulazeći može onečistiti; već one stvari koje iz njega izlaze, one su ono što ga onečisti!’ (Marko 7:15) Iz istog razloga Sam upozorio Moje učenike da se čuvaju Farizejskog i Herodovog kvasca te im skrenuo pažnju na ono što je prorok predskazao: ‘Ovi ljudi Me usnama slave, ali srca su im daleko od Mene.’  (Marko 7:6)

7. Kada Sam te četiri tisuće nahranio sa sedam štruca kruha i nešto ribe, zadovoljavajući ih tako materijalno, sedam košara prepunih kruha je preostalo. Iako su izgledali također i duhovno zadovoljeni, oni su ignorirali te osobine koje Sam označio kao najviše. Svaka košara sa svojim različitim sadržajima velikih ili malih mrvi kruha je jasno ukazivala na različitost puteva kojima bi se Moje ranije spomenute osobine mogle koristiti u ovom životu, da čovjek nije imao košaru svojeg vlastitog života ispunjenu s ostalim, svjetovnim stvarima ne ostavljajući prostora za Moj kruh i Moje duhovne osobine.

8. Nema puno onih koji razmišljaju poput žene Sirofeničanke koja je, kada Sam rekao kako se Moj kruh ne bi trebao bacati psima, puna povjerenja odgovorila da je psima pod stolom bilo dozvoljeno jesti mrvice koje bi ispale djeci, što znači: ‘Ako slabi, i dalje nezreli, nisu dostojni ili sposobni direktno blagovati nebesku hranu, onda im treba biti dozvoljeno od mrvica pokupiti štogod je od koristi za njihovo pojedinačno duhovno stanje (Marko 7:24-30).

9. U ta vremena nije bilo puno takvih duša prepunih vjere, dok su danas postale izvanredno rijetke.

10. Kao što Sam se morao boriti protiv svih postojećih stajališta, bila ona svjetovna ili religijska, i kao što Sam ponekad rekao Sebi –  nisam očekivao toliko puno od Židova kao od Pogana, tako je isto i u današnje vrijeme kada se ne može puno očekivati od onih koji sebe nazivaju Kršćanima i doista za sebe vjeruju kako to jesu samo ako se pridržavaju propisanih crkvenih obreda. Posebice oni koji su bili naumljeni biti najplodonosnije tlo za Moje učenje – oni su iznad svih drugih, oni najgori protivnici svega što ih budi iz njihove toliko prikladno uređene religijske doktrine, zahtijevajući samopožrtvovnost i samoodricanje koji su im nepoznati pošto im nedostaje moralne snage za prevladavanje običaja (ceremonija) i ideja na koje su se naviknuli.

11. Oni naliče većini slušatelja toga vremena. Oni Me nastavljaju tražiti svugdje u crkvama, ali ne na cesti života gdje svojim djelima trebaju dokazati ono što toliko često obećavaju u Crkvama. Oni su, također, gladni poput drugih, ali ostavljaju suštinu Mojeg učenja, sedam košara, nedodirnutu, konzumirajući jedino ono što im tog trenutka ima najbolji okus.

12. Ako vam dajem ovaj primjer hranjenja četiri tisuće ljudi sa sedam štruca kruha i nekoliko malih ribica kao temu za Nedjeljnu propovijed, to bi trebao biti upozorenje svakom slušatelju Moje Riječi da sebe ne zadovolji površnim utiskom Mojih riječi, već da pronađe duhovnu hranu koja je sadržana u njima, da djeluje u skladu s njom i također da druge podstakne učiniti isto.

13. Da Moji tadašnji slušatelji nisu bili vrlo plodno tlo za Moje učenje toga Sam Ja bio itekako svjestan; ali znao Sam kako nisam govorio i djelovao samo za njih, već i za cijelo čovječanstvo nakon njih. Nisam gradio samo za to vrijeme; Moji planovi su sezali puno dalje. Budući da su to bili planovi Božanskog, beskonačnog Bića, oni su bili vječni i vječno učinkoviti.

14. Na njihov zahtjev za čudesnim znakom, Ja Sam mirno odgovorio Farizejima i poznavaocima zakona da toj generaciji s Moje strane neće biti dan nikakav znak, što znači tamo gdje je Moja vidljiva pojava bila najveći čudesni znak, nikakav dodatni dokaz Moje božanstvenosti i istine i vječnog trajanja Mojeg učenja nije bio potreban (Marko 8:11-13).

15. A ono što Sam onda rekao Farizejima i poznavaocima zakona, također vrijedi danas za sve licemjerne posjetioce crkve i za sve učenjake vašeg vremena koji o toj temi razvijaju svoje filozofije. Oni, također, neće vidjeti nikakve znakove pošto ne žele prihvatiti najveći znak, glas Boga Oca u njihovim vlastitim srcima. Tako mnogi od vaših naučnika, usprkos neprestanim otkrićima prirodnih zakona, ne vjeruju kako mora postojati i zakonodavac. Oni bi radije dokazivali svoj vlastiti put nego priznali poraz zbog činjenične evidencije Božjeg postojanja.

16. U ovo vrijeme, također, bijesni neprestana borba između ceremonije i duha, između obmane i istine, koja uzbuđuje sve umove. Sve sekte, svi vjernici, nastoje prilagoditi nove ideje starima i umiješati ih u ono što je postalo navika; ali uzalud. Nije moguće služiti dvojici gospodara  – ili je materija ta ili je to duh (Matej 6:24)! A pošto mnogi ne mogu ili ne žele donijeti odluku, to je odgovorno za činjenicu da, iako Ja želim nahraniti ljude  duhovnim kruhom, oni, osim nekoliko izuzetaka, uživaju ono što je beznačajno, čak se i naprežu za time, ostavljajući nedodirnuto ono što je stvarno, što je suštinsko i duhovno istinito.

17. Na taj način Moji učenici sadašnjeg vremena, baš poput onih u doba Moje službe, trebaju nastaviti sakupljati ostatke mrvica Mojeg božanstvenog učenja ili duhovnog kruha i pokušati svoju sreću s drugima koji su gladni, sve dok naposljetku sedam košara Mojih božanstvenih osobina ne bude ispražnjeno i prebačeno u veliku košaru života cijelog čovječanstva kao i onu svakog pojedinca.

18. I vi ste, također, bili opomenuti: Svojski se potrudite prisvojiti Mojih sedam osobina! Ne budite površni tamo gdje se radi o duhovnoj hrani i ne mislite kako je slušanje i čitanje dovoljno! Ni najmanje! Jer jednom ću poslati k vama sakupljača i ono što je preostalo ću staviti u košare i sačuvati za bolje i dostojnije koji su više sposobni iskoristiti duhovne sadržaje, dok vi – u vašoj obmani kako već znate sve – niste čak ostvarili ni prvi stupanj duhovnog znanja.

19. Prema tome, dobro se potrudite postati dostojni Moje direktne komunikacije – kao što su to jednom Moji učenici napravili! Vi bi, također, kao što su to ti učenici napravili, trebali širiti Moju Riječ. Sijte ju, ali na takav način da ne padne na kamenito tlo (Marko 4:3-20). Zapamtite da sve što sada tako bogato primate od Mene nije naumljeno samo za vas, već kroz vas i za druge. Neki od vas će se susresti s okolnostima gdje će trebati podvrći probi ono što je pročitao ili čuo; morat će ukazati do koje ju je mjere pojmio i prihvatio kako bi ju predao drugima, baš kao što Sam ju Ja predao njemu.

20. Zato ne ostavljajte ništa od Mojeg kruha! Provarite ga duhovno! Učinite ga vašim vlastitim, tako da vi – kao živo svjedočanstvo – možete dokazati kroz djela, a ne samo riječima, da ljubav, strpljenje, blagost (poniznost), opraštanje, postojanost (ustrajnost), samo-požrtvovnost i milosrđe jesu temelji vaše vjere, sedam košara u koje želite sakupiti vaša dobra djela, tako da ih u vašoj vlastitoj košari života možete uručiti Onome Koji vas je uvijek obasipao s toliko puno pogodnosti i velikim obiljem svjetla s Njegovih nebesa! Amen.