Ništavnost neke sile bez njezine protu-sile

5/227 [1] (Gospodin:) “Kad bi postojao netko takve divovske snage, tko bi bio u stanju, golim rukama, iz korijena iščupati najčvršće bukve i cedrove, ali ne bi imao (našao) otpor (pod nogama), već samo mulj i vodu oko drveća, da li bi on bio u stanju iščupati drvo koje je ukorijenjeno samo par pedalja u čvrstom tlu? Ja kažem: ne; jer kako god bi se namjerio svojim snažnim rukama iščupati drvo iz tla, potonuo bi u dubinu mulja i vode koji okružuju drvo i tako čak i sa svom svojom divovskom snagom ne bi mogao baš ništa postići.

[2] Ako dakle naš div želi da velika snaga njegovih mišića zaista bude djelotvorna, njegova stopala također moraju imati vrlo čvrsto tlo kao neophodan oslonac, što će svakom od vas zasigurno biti jasno. Ovdje ću dodati još jedan Meni lako moguć primjer, koji bi vam ovo dodatno pojasnio.

[3] Recimo da se tu pred nama nalazi nekih stotinjak najsnažnijih boraca, što sa jedne, što sa druge strane. Kada krenu jedni na druge, Ja ih svojom unutarnjom moći dižem visoko u zrak te ih uz pomoć snažnog vjetra  raspršim na sve strane u svim mogućim pravcima. Pitanje: Kako će oni moći, bez ikakvog čvrstog uporišta, započeti i u djelo sprovesti svoju borbu? Da li će se čak i onaj sa najčvršćim stopalima uspjeti pokrenuti te učiniti snažan zamah rukom, a da pritom u zraku zadrži svoj uspravan položaj?

[4] Vidim da sad već počinjete pomalo studirati na koji način bi to bilo izvodljivo. U Mojoj je moći da jednom od vas to i praktično pokažem, samo Mi recite tko bi se od vas htio podvrći tom eksperimentu!? Da li se ti, Epifane, želiš uvjeriti u istinitost moje tvrdnje, podignut iznad zemlje za visinu čovjeka?”

[5] Epifan: ‘Gospodine i učitelju; nemoguće je da mi se pod Tvojom zaštitom išta loše dogodi! Tako da je-sam spreman na to.’

[6] Rekoh Ja: “Dobro. Podigni se onda na tu visinu iznad zemlje u zrak i ispričaj ostalima kako se osjećaš!”

[7] Epifan se sad već nalazio u zraku, lebdeći i to skroz mirno u uspravnom položaju i Ja mu rekoh: ‘Sada napravi nekakav pokret, te učini kao da bi negdje krenuo i kao da se želiš odbraniti od nekakvog neprijatelja, pa nam ispričaj što osjećaš i kako ti je!’

[8] Epifan to pokuša, pritom naravno odmah izgubi udoban uspravan položaj i što je više pokretao ruke i noge, utoliko mu je položaj postajao neudobniji. Na kraju se okretao u zraku poput lebdećeg lista a skroz lagani povjetarac ga po Mojoj volji započne nositi prema Azionovoj kući, na čijim zidovima je našao čvrsto uporište uz pomoć kojeg se iz neudobnog položaja ponovo prebacio u udobniji, uspravni položaj, te se na određeni način ‘dogurao’ do tla.

[9] Presretan kad je nogama ponovo dodirnuo tlo, Epifan je, hvaleći Me, brzo došao do našeg stola i rekao: “Gospode, sve je u redu osim ovakvih očajnih eksperimenata! Mogao sam vam još iz zraka opisati što i kako sam se osjećao! Da, to sam mogao iz uspravnog položaja koji je bio popraćen osjećajem ugode, ali kada su mi se po Tvojoj volji položaji počeli smjenjivati, nisam bio u stanju na njih utjecati te ih po svojoj volji promijeniti, onda mi već više nije bilo do priče. Da me nije bilo sram mogao sam početi sa zapomaganjem, ali mogućnosti razumljive riječi nije bilo! Bio sam zahvaćen tisućama vrtoglavica i osjećao se nemoćnijim od muhe,- možda bi tu netko i htio govoriti, ali za mene je to bilo skroz nemoguće!

[10] Samo za visinu čovjeka podignut u zrak i čovjek je već biće lišeno moći i snage! I najfiniji povjetarac koji inače jedva da je u stanju pomjeriti mali listić na drvetu, odnese te bez mogućeg otpora i to u obično vrlo neugodnom položaju. Kako rekoh- sve, sve samo bez ovakvih pokusa! A rečenica iz Tvojih usta, o Gospode, da i najveća snaga, bez čvrstog uporišta, koje ja ‘cijenim’ kao neophodno, isto kao da i nije snaga, je ovim potvrđena kao sjajna istina. To je sada moje najživlje i najistinitije uvjerenje.

[11] Što je i iz čega se sastoji Ork(us), Tartar(us) ili pakao sam po sebi, kroz Tvoje ranije objašnjenje mi je sad već prilično jasno; ali sa Satanom i njegovim prijateljima, tzv. vragovima, još uvijek ne znam (ili ’nije mi baš sasvim jasno’) ‘što bih započeo’. Pošto si nam Ti, o Gospode, tu istinu potpuno čestito i razumno objasnio, objasni nam još i ovo, ako je to po Tvojoj svetoj volji!”

Bogu (na-) suprotan pol

5/228 [1] Kažem Ja: “Primjere sam vam i dao baš zato da bi predstojeća objašnjenja o Satanu i njegovim anđelima bili u stanju lakše shvatiti; stoga, čujte Me onda dalje!

[2] Iz sada i vašeg iskustva vam je lako za uvidjeti da ni najsnažniji div bez vrlo čvrstog uporišta, kojeg ćemo zvati protu-snaga ili protu-pol, nije u stanju djelovati, to vam je sada izuzetno lako shvatljivo. Isti odnos se proteže, iako doduše u beskonačno veliko, i do najvišeg Božanskog bića!

[3] Da Taj vječni, najslobodnije najmudriji i svemoćni duh Božji nije još od vječnosti iz Sebe postavio jedan protu-pol, ne bi Mu, kao čisto pozitivnom Bogu, nikada ni bilo moguće prizvati u postojanje sva ta sunca, svjetove i sva ta bezbrojna na njima živuća bića.

[4] Ali kako taj Bogu na-suprotan pol izgleda i iz čega se sastoji? Da li je to jedan, pozitivnom, slobodnom polu moći i Božanskog života skroz stran ili na određeni način istovrstan pol? Da li je on ‘sam-svoj-gospodar’ ili on u svim svojim sastavnim dijelovima ovisi o pozitivnom polu Božje moći?

[5] Vidite, ta toliko važna pitanja ću vam sada što je moguće više rasvjetliti i uskoro ćete uvidjeti tko je taj tzv. Satan i tko su u stvari njegovi vragovi! Zato, obratite sada pažnju!

[6] Ako jedan čovjek želi nešto predstaviti, on počne razmišljati i (nakon čega) određena količina promjenjivih misli u obliku slika počne juriti kroz njegovu dušu/um. Kad se mislilac duže vrijeme pozabavi promatranjem svojih unutarnjih duhovnih slika koje nazivamo ‘mislima’ i kad ih sve više i više počne ‘zadržavati’, ubrzo lako može primjetiti da su se neke bolje misli već međusobno privukle i na određeni način već spojile u jednu svjetliju ideju. Takvu jednu ideju kao jasnu/izraženu sliku duša onda zadržava u svojem memorijskom sklopu/sistemu i nju bi sada mogli nazvati temeljnom/osnovnom idejom.

[7] Ali let/tok misli se nastavlja, poput riječne struje, stoga ako se u toj struji pojavi nešto valjano, to onda odmah biva privučeno osnovnom idejom i sa istom se spaja prilikom čega ta osnovna ideja postaje još svjetlija, određenija i izraženija.

[8] To se tako nastavlja jedno određeno vrijeme, dok se pored osnovne ideje ne stvori još određeni broj sporednih ideja koje se usklađuju/harmoniziraju sa prvom i time već predstavljaju pojam jedne konkretne stvari ili postupka/radnje i onoga što iz nje slijedi.

[9] Kad je mislilac jednom došao do tako jednog izraženog i jasnog pojma, u njemu pronalazi zadovoljstvo i obuhvaća ga i prožima odmah sa živom vatrom njegove ljubavi. Ljubav budi njegovu volju i snagu djelovanja i tako unutarnji pojam nesmetano biva uzdignut do materijalnog ostvarenja.

[10] Sada dakle raniji, čisto duhovni pojam nije više samo kao skroz jasan duhovni pojam zadržan u memoriji duše već postoji i kao (doduše) ‘osuđena’ čvrsta slika unutrašnje, duhovne slike u materijalnoj prirodi i stavljena je na respolaganje onome koji ju je ranije o-smislio.

[11] Zasebne/pojedine misli i ideje od kojih je bio sastavljen određeni sasvim konkretni pojam, su još skroz duhovne prirode i istog su pola kao i duh kojeg ćemo mi nazvati glavnim ili životnim polom.

[12] Konkretni, od više različitih misli i ideja sadržan/sastavljen skupni pojam- iako još samo kao čista duhovna slika u duši- zbog toga što već ima određeno fiksirano postojanje ne pripada više glavnom nego suprotnom polu, jer se na određeni način već kao za sebe izdvojena cjelina nalazi nasuprot duše spreman na razmatranje/kontemplaciju u svim njegovim dijelovima i koji daljnjim djelovanjem/djelanjem može biti ‘izložen’ (ili ‘isturen’) u skroz materijalno postojanje koje kao takvo, osuđeno i fiksirano, više ne može pripadati sferi duha i duše. –Sada me slušajte još dalje!”

Oba pola postojanja

5/229 [1] (Gospodin:)  “Ti si Epifane dakle mislio da jedna od više zasebnih misli sastavljena ideja pa čak i jedna za sebe i u sebi (po)stojeća sasvim izražena misao može biti slika pojma i time već pripadati suprotnom polu! Imaš skroz pravo; ako je tako onda tako fiksirana misao i isto tako takva ideja više u stvari ni nisu ideje, već za sebe (po)stojeći zasebni pojmovi, jer se već kao sasvim oblikovane slike ili kao već sređene radnje nalaze nasuprot duši i time formiraju suprotni pol polu života.

[2] U prvom (pozitivnom) polu je život, radinost i sloboda, u drugom (negativnom) ili suprotnom polu je smrt, tromost i sud; i vidite, od toga se i sastoji pakao, Satan i vragovi, – to su dakle odgovarajući nazivi baš za ono što sam nazvao suprotnim polom!

[3] Vidite, cijelo stvaranje (sve stvoreno) i sve što (god) osjetite vašim čulima, su fiksirane Božje misli, ideje i pojmovi, -pa i vi ljudi s obzirom na vaše osjetilno tijelo; i (u)koliko je duša pomoću živčanog i krvnog etera spojena sa tijelom, (u)toliko je u sudu i njemu ‘prikačenoj’ smrti, od kojeg se (= time što), svojom slobodnom voljom, po Božjim zakonima težeći čisto duhovnom, može osloboditi i postati skroz jedno sa svojim duhom iz Boga, kroz što prema tome samodjelatno i samostalno prelazi iz svoje stare smrti u slobodni, vječni život.

[4] Ali obratite pažnju na nešto jako bitno! – Spoznaja i ljubav ‘određuju’ čovjeka za bilo koju dobru ili lošu djelatnost. Ako je spoznaja duhovna i prema Bogu usmjerena, tako će i ljubav težiti duhovnom i time Bogu i isto tako biti aktivna, i ta aktivnost je onda dobra i njene posljedice su blagoslov iz neba života.

[5] Bude li pak čovjek od kolijevke bogaćen sa ničim drugim do samo sa onim što služi tijelu, tako će se i njegova ljubav skroz okrenuti materiji i činiti sve da si sakupi što više materijalnog blaga, kojim bi svome mesu pružila što više ugode. Pri tome duša skroz ‘ulazi’ (prelazi) u materiju, što je suprotni pol slobodnom Božjem duhu, tvoreći/postajući sa suprotnim polom, od kojeg biva zatočena, jedno. Neizbježna posljedica toga je sud sam po sebi, prokletsvo iz života u smrt i time na određeni način vječna smrt. I tko je tome kriv- nego sam čovjek, koji si je to sam učinio putem svog spoznavanja, ljubavi, htjenja i djelovanja!

[6] Zapamtite to! Kada budete pričali sa ljudima, istražite da li išta znaju o duši u sebi i o njenom vječnom životu! Ako samo sliježu ramenima i kažu: “Da, čuli smo već više puta kako o tome pričaju; ali da u tome i nema baš puno istine nas uči svakodnevno iskustvo,- to je samo prazna priča nekih ljenčina!”, sa sigurnošću možete izvući zaključak da su duše takvih ljudi već gotovo sasvim pojedene od strane materije mesa i da se već kompletno nalaze pod sudom.

[7] Tu će oslobađanje iz njihovog suda i njihove zarobljenosti u suprotni pol, – na ovom svijetu biti prilično mukotrpno i vrlo teško, a na onom svijetu još teže, iako ne nemoguće. Ali za to će biti potrebno/a vrlo dugo opustošenje/osama u njihovom vlastitom sudu i smrti dok to sićušno-preostalo duhovno duše ne pojede svo svoje materijalno koje je (onda) često veličine cijelih svjetova i konačno putem gladi biva prisiljeno osjetiti potrebu za duhovnom hranom. To će se događati, ali u vama nepojmljivim vremenskim razdobljima.