Jakob Lorber

‘Svijet mi ne želi dati ništa, i to me raduje.’

Jakob_Lorber

Jakob Lorber

Jakob_Lorber

‘Svijet mi ne želi dati ništa, i to me raduje.’

225:3-8 (Zemlja i njezina ’djeca’)

Print Friendly, PDF & Email

Zemlja i njezina ’djeca’

5/225 [3] Na ovoj Zemlji postoje dvije vrste ljudi, većina kojih je sasvim sa ove Zemlje zbog sistematskog postepenog napretka duše kroz različita kraljevstva prirode, i može ih se nazvati ’djeca ovog svijeta’.

[4] Međutim, puno manji broj ljudi ove Zemlje je sa Zemlje samo tijela što se tiče, dok su njihove duše ili sa različitih zvjezdanih svjetova ili su, ponekad, oni čak čisti anđeoski duhovi iz duhovnih nebesa, međutim oni su do sada bili jako rijetki

[5] Ta druga i puno plemenitija vrsta ljudi ove Zemlje može se nazvati ’djecom Božjom’. Ti su oni koji su u stanju spoznati/shvatiti tajne Kraljevstva Božjeg i predati ih djeci ove Zemlje kroz učenje, tako da i oni također mogu postati djeca Božja i stanovnici Njegovog Kraljevstva.

[6] Naravno, svjetovni ljudi kao takvi su i dalje vrlo senzualne vrste, pošto njihove duše još nisu prošle kroz školu gdje su bili pripremani za slobodan ljudski život u samo-odlučnosti. Stoga, oni na početku mogu jedino biti vođeni do spoznaje vječnog Božjeg duha i duhovnog života u ’onom’ svijetu, kroz čulne slike.

[7] I vidite, radi većine ljudi ove Zemlje su otkrovenja u svezi sa sferama duhova, na određeni način uvijena u same čulne slike, koje od strane Božje djece, postupno sve više i više, a već s obzirom na mogućnost shvaćanja baš te zemaljske djece, istima mogu biti otkrivene, – ali nikad previše od jednom, već baš onoliko koliko ona mogu podnijeti i u svom duševnom želucu provariti. Iz rečenog možete štošta shvatiti.

[8] Nakon odbacivanja tijela se život duše polako razotkriva/razvija/razmotava, jer ona jedino postepeno može primiti i spoznati beskrajnost prostora i vremena i svemogućnost Božanskog Duha. Duševni život ljudi je nakon odbacivanja tijela, što je podrazumljivo, u neprestanom progresu, pošto usavršavanje istog nikako ne može biti stvar trenutka, i to iz razloga što je duša biće koje je, jednako svome materijalnom tijelu prostorno i vremenski ograničeno, na određeni način bilo prisiljeno u određenu lijepu ljudsku formu, i zbog toga beskrajno i vječno kako s obzirom na prostor I vrijeme, tako i na bezgraničnu moć Duha Božjega, u Njegovim djelima može obuhvatiti i shvaćati jedino postepeno. Što je viša unutarnja moralnost čovjeka već na ovoj Zemlji, to će skorije njegova duša doseći visoki nivo savršenstva slobodnog života i biti u stanju napredovati sve više i više.

Spread the Truth