Drevna nauka o korespondencijama

5/272 [7] Ono što su proroci o tome (= o ‘Sudnjem danu’ = Gospodin odgovara na pitanje vezano za ‘Sudnji dan’ kako ga predstavlja literalni smisao slova Božje Riječi) zapisali putem nadahnuća (ili ‘u inspiraciji’), (oni) su (to) zapisali u metaforama koje su ništa drugo nego korespondencije golih istina sakrivenih u njima.  Stoga tko god razumije drevnu nauku o korespondencijama će uskoro jasno (u)vidjeti što te proročke metafore predstavljaju.

[8] Pošto vi niste nikad čuli o korespondencijama, vi poznajete samo grub/sirov, prirodni smisao (ili ‘grubo, prirodno značenje’) Svetih Spisa. Međutim, u tim metaforama proročkih pisama je uvijek (prisutan) trostruki smisao: Prvi (smisao je), materijalno-duhovni, drugi (smisao je), čisti duhovni i, treći, čisti nebeski smisao koji dolazi/proizlazi iz Božjeg Srca.

[9] Prvi (smisao) vrši utjecaj na čovjekov moralni život na način (ili ‘u smislu’) da on, kao prirodan čovjek, misli/razmišlja i djeluje u skladu sa ispravnim odgojem, što znači/značenje, da ne ostaje ‘zakopan’ u materiju već se od nje okreće te ju koristi jedino kao sredstvo pomoću kojeg (ili ‘kroz koje’) može prodrijeti sve dublje i dublje i sve jasnije u čisto duhovno. Čovjek koji je bio podučen u/o ovim stvarima i djeluje u skladu sa time (= onime što je naučio) će ubrzo/uskoro pronaći korespondenciju između duha i materije. Kada je to učinio/postignuo, on će ući iz duhovnog u nebeski ili, još bolje/radije, u čisti duhovni (smisao). Od tamo je lako ući u čisti Božanski, nebeski (smisao). Jedino onda će on vidjeti u njihovoj potpunoj bistroći/jasnoći temeljno značenje otkrovenja koja su sadržana u proročkim knjigama.

[10] Onaj koji misli/smatra kako su jedino materijalne slike (= literalni smisao slova) sve ono što je sadržano u Svetim Pismima, dokazuje time kako je i sam i dalje skroz na skroz materija koja je, i mora biti, pod sudom, i da on uvijek,  dok li god živi, zadržava ovaj sud u svojoj savjesti te je pun straha da bi nakon odbacivanja tijela mogao prijeći u to totalno materijalno stanje koje je u Pismima metaforički predstavljeno i opisano kao ‘materijalno stanje’.

[11] Ali Ja vam svima govorim kako u ‘onom svijetu’ (ili ‘onostranom’) stvari nisu nikako ono što metafore Svetih Pisama kažu da jesu (= kakvima ih prikazuju metafore u Božjoj Riječi).  

[12] Riječi Svetih Pisama su kao ljuska jajeta u kojoj je također skriven trostruki sadržaj: Bijelo, žumance i, u centru žumanceta, sitni crvenkasti životni crvić/zamotuljak koji (ili ‘životna spiralica koja’) nosi klicu života.

[13] U materijalnom svijetu takav omotač (ili ‘ovojnica’) mora postojati gdje god nešto postoji (ili ‘gdje god ima nečeg’), tako da najunutarnije Božansko nigdje, nikad i od strane nikog ne bude oskvrnuto/onečišćeno. Pošto svugdje i u svim prirodnim stvarima postoji duhovno, nebesko i Božansko, što je očigledno po sveprisutnosti Božanske volje, postoji također i korespondencija između svega što postoji u svijetu, u kraljevstvu duhova, u/na nebu i, konačno, čak (i) u sâmom Bogu.

Gospodin Isus Krist Jehova Stvoritelj Jedini Bog ‘Veliko Ivanovo Evanđelje – 5/272:7-13’ J.Lorber