Fenomen u blizini Mrtvog mora

7/119 [1] Bljeskanje (glowing) koje se tu i tamo primjećivalo (= u smislu = događalo se) u blizini Mrtvog Mora je postalo snažnije i žešće (violent) i ponavljalo se češće nego na početku. Izgledalo je kao da u daljini snažno grmi. Posljedično, to je iniciralo raznorazne diskusije.

[2] Čak je i Lazar rekao da nikad nije vidio ovakvu vrstu fenomena sa tako jakim intenzitetom. Grčki Židovi su to također potvrdili. Siromašne sluge i radnici, zajedno sa i dalje prisutnom preljubnicom i lijepom Heliasom sa njezinom porodicom su rekli istu stvar i svi su bili iznenađeni vidjeti takav fenomen.

[3] Jedino su Rimljani izgledali poprilično nezainteresirani i Agrikola mi reče: ‘Gospodine, ovo nije loše, ali naše goruće planine su uistinu nešto posebno (something else).’

[4] Rekoh Ja: ‘Oh da, one to uistinu jesu, ali one ne zaslužuju (ili ‘nisu vrijedne’) više pažnje od ovog jezera, jer u ovom jezeru leži zakopana velika, tužna ljudska povijest, baš kao i u vama Rimljanima jako dobro znanom Kaspijskom Moru. I prema tome, ti fenomeni su daleko više značajni nego oni vaših gorućih planina, koje su Meni znane. A Ja također znam da su prije samo nekoliko desetljeća neki gradovi bili u potpunosti zakopani žestokom erupcijom vašeg Vezuva.

[5] Ali ovaj fenomen je ipak daleko značajniji, pošto su u ovoj borbi prirode uključene tisuće ljudskih duša koje su od strane prirodnih duhova uvučene u uzaludnu borbu protiv Mene, dok se kod vaših gorućih planina jedino prirodni duhovi bore protiv zakona Moga reda. I gledaj, to je velika razlika.

[6] Sa ciljem da vam ovo još bolje razjasnim, Ja ću otvoriti vašu unutarnju/duhovnu viziju na nekoliko trenutaka i vi ćete vidjeti jako čudne stvari.’

[7] U tom istom trenutku je Agrikola već imao drugu viziju (= mogao je gledati u duhovni svijet) i odmah je uzviknuo: ‘Gospodine, oslobodi me ovog pogleda, jer vidim najstrašnije moguće stvari! Oh, koje figure! Naše zamišljene furije su ništa u usporedbi sa njima! Cijelo jezero i zrak daleko iznad oblaka su ispunjeni sa bezbrojnim najužasnijim duhovima! Oh, vodi se razarajući rat takve nezamislive okrutnosti kakvog nikad nije bilo među ljudima na Zemlji! Što ta bića u stvari žele postići?

[8] Međutim, ja također vidim i veliki broj privlačnih bijelih bića ozbiljnog izgleda koja jure za njima i čudovišta bježe od njih. Tko su te bijele ljudske forme koje navaljuju na ovo najužasnije mjesto?’

[9] Rekoh Ja: ‘Te užasne figure su prijašnji Sodomiti. Borbom koju oni žele obaviti/razviti protiv Mene se oni omekšavaju, i također su dovedeni u bolji red od strane bijelih duhova koji jure za njima, koje ćemo opisati kao duhove mira i reda.

[10] Hladni vjetar kojeg sada osjećate kako puše sa sjevera nije ništa drugo do ti mnogobrojni bijeli duhovi pred kojima bježe bijesni i opaki vatreni duhovi koji izlaze iz jezera. Ako vam je bilo dosta ovog prizora, vratite se opet u vaše prirodno stanje.’

[11] U istom trenutku se Agricola vratio u svoje prirodno stanje te Mi reče: ‘Gospodine, Gospodine, više od 1 500 godina mora da je prošlo od kada su Sodoma i Gomora bile uništene zajedno sa 10 ostalih gradova. Zar duše koje su živjele u to vrijeme još nisu dosegnule bolje stanje spoznaje u kraljevstvu duhova?’

[12] Rekoh Ja: ‘Da, Moj prijatelju, sada si i sam malo vidio koliko je teško popraviti potpuno izopačenu/iskvarenu dušu u onostranom na takav način da može postići uvid i spoznaju o tome koliko je opaka i da kao takva nikad ne može biti slobodna i sretna.

[13] Jednom kada duša to razumije, ona će se okrenuti od svoje stare zloće, započet će se prezirati i gaditi same sebe te će pokušati postati bolja iznutra. Čak ako tu i tamo ona ipak ponovno propadne u prijašnji grijeh, ona ne ostaje u njemu već žali za njim i nema ga želje ponovno počiniti. Prema tome, postepeno, njezine zle strasti će se smanjiti i ohladiti, i onda u takvoj duši postaje svjetlije.

[14] A pošto bijeli duhovi mira koje si vidio, najprije pomažu unaprijediti tu opaku dušu, takav duh koji je popravio svoj život će najprije otići do tih duhova da bi tamo vježbao strpljenje, pravilan red i mir.

[15] Ako je u tome postignuo određenu stabilnost, on može preći u još bolje stanje koje, međutim, on ne bi trebao gledati kao nagradu za svoj napredak, već jedino kao prirodni rezultat svog unutarnjeg reda. Jer, ako duša koja je – neprimjetno – bila na ovaj način popravljena, shvati da joj je to bolje stanje bilo dano s Moje strane kao nagrada za njezine napore, što je uistinu slučaj, njegova prijašnja sebičnost bi se uskoro ponovno probudila u njemu. Prema tome, on bi težio još više da postane bolji i lakši ali jedino sa ciljem da uskoro primi veću nagradu a ne da postane čišći i bolji poradi onog što je dobro.

[16] Iz ovih lako razumljivih razloga istinsko poboljšanje/usavršavanje izopačene/iskvarene duše u onostranom napreduje jedino jako sporo. Jer sa ciljem da bi duša nastavila postojati, Moja svemogućnost smije/može utjecati na nju jedino u onoj mjeri u kojoj je postavljena u životne uvjete koji joj moraju izgledati kao nužna posljedica njezinih opakih/zlih djela. I jedino na ovaj način je moguće istinski i aktivno popraviti takvu dušu u sebi i od/iz sebe. Da li se to dogodi ranije ili kasnije je za Mene naposlijetku isto. A također i u svezi vječnosti u kojoj/gdje su sva prošla i buduća vremena potpuno jednaka. Baš kao što je za Mene isto da li je čovjek živio na ovoj Zemlji mnoge tisuće godina ranije ili kasnije, jer u vječnosti prvi čovjek na ovoj Zemlji neće imati prednosti nad onim koji je na ovom svijetu bio rođen posljednji. 

[17] A ipak, za takvu dušu osobno je neizrecivo puno bolje ako je njezino savršenstvo života postignuto što je brže moguće. Na prvom mjestu pošto takva duša mora očigledno manje patiti, i drugo, više gorljiva duša će iz nužnosti imati značajnu prednost nad lijenom/nemarnom dušom koja zaostaje. Baš kao što ovdje na Zemlji šetač koji se revnosno zaputio na svoje putovanje mnogo dana ranije nego netko tko je spor i lijen/nemaran i kome treba puno vremena prije nego se odluči započeti šetnju. Dok gorljivi već u potpunosti može uživati velike prednosti svoje marljivosti i gorljivosti, lijeni/nemarni je jedva učinio prvi korak na dugoj cesti koja leži ispred njega, i pored toga, on se neprestano okreće nazad i razmišlja da li bi uopće trebao napraviti drugi korak ili pak možda još malo ostati kod kuće. Da, ako takav spor duh koji ne poduzima ništa živi u siromaštvu jako dugo vrijeme, budući da je oskudici i malaksao dok je njegov gorljivi drug žurio ispred njega primajući važna dobra, onda lijena osoba zasigurno neće imati zavidnu prednost u usporedbi sa gorljivom osobom. Protivno tome, jednom kada čovjek juri naprijed, on će uvijek biti naprijed, a oni koji šepaju iza njega ga neće biti u stanju uhvatiti.

[18] Meni je to naravno svjedno (= u smislu, ‘za Mene nema razlike’), jer Ja jesam i ostajem Onaj koji sam bio od vječnosti. Međutim, za duhove tamo će postojati beskrajno velike razlike u stupnju njihove sreće. Da li si ovo razumio Moj prijatelju?’

Gospodin Isus Krist Jehova Stvoritelj Jedini Bog ‘Veliko Ivanovo Evanđelje – 7/119’ J.Lorber