Bertha Dudde, br. 8303, 19 Listopad 1962

ČIN SPASENJA I NJEGOV DUHOVNI RAZLOG…

Opet i iznova objašnjenja su vam dana u svezi misije čovjeka Isusa na Zemlji, posebice pošto ste primili takvu nezadovoljavajuću/nepotpunu informaciju od strane onih koji sebe smatraju odabranima da vas podučavaju ali koji sami nisu prodrli u više duboko znanje… i prema tome nisu dovoljno prosvjetljeni u svezi čina Spasenja i njegova duhovnog razloga da bi bili sposobni podučavati njihova bližnja ljudska bića. I tako ga ljudi nisu nikada pravilno razumjeli i posljedično ne znaju koje ogromno značenje čin Spasenja ima za cijelo čovječanstvo… Oni ne znaju da će cijela svrha zemaljskog života ostati neispunjena ukoliko se oni ne zapute stazom ka Križu, ka Božanskom Iskupitelju Isusu Kristu. Ljudi nisu svjesni činjenice da je njihovo postojanje na Zemlji kao ljudskog bića bilo prouzročeno ogromnim prvobitnim grijehom prošlog otpadništva duhova od Boga… da su cijela Zemlja baš kao i sve tvorevine u svemiru bili jedino rezultat ovog prvobitnog grijeha, i da jedina svrha ovih tvorevina počiva u vođenju palih duhova nazad k Bogu… Jer razgrađeni u bezbrojne sićušne čestice oni prolaze kroz tvorevine i pri tome postepeno putuju stazom ka Bogu… Ovo je doista jedno neizrecivo mučno stanje za duhovno biće tijekom njegove staze povratka, jer ono nije slobodno i bespomoćno je, i premda su razložena bića lišena njihova osjećaja samo-svjesnosti duhovna supstanca unatoč tome osjeća agonije prognanstva u djelima stvaranja, budući je prethodno njezinu otpadništvu od Boga ona živjela u potpunoj slobodi i bilo kakvo ograničenje je stanje mučenja za duhovno biće. Međutim, goleme agonije prognanstva u formu… bile one u mineralnom i biljnom ili životinjskom svijetu kojim je morala proći… nisu bile dovoljne da iskupe samu ovu krivnju kojom su duhovna bića sebe opteretila usljed njihova buntovništva spram Boga, jer bića su bila neopisivo blistavo prosvjetljena, oni su znali u svezi njihova izvorišta i bili su neprestano prožeti od strane Božje Ljubavi Koji ih je pri tome opskrbio sa nezamislivim blaženstvom. I unatoč tome što su bića bila svjesna njihova izvorišta oni su odbacili ovu snagu Ljubavi i pri tome postali predmetom tame… Otud ovaj golemi izvorni grijeh nije mogao biti iskupljen čak ni sa najvećom količinom boli u prognanom stanju… I prema tome bi bićima bio vječno zanijekan ulaz u kraljevstvo svjetla da iskupljenje krivnje nije bilo poduzeto od strane svjetlosnog Bića Koje se ponudilo ostvariti čin okajanja iz Ljubavi za palu braću…

Ovo svjetlosno Biće… ne-pali prvobitni duh, Koji je bio utjelovio Sebe na Zemlji u ljudskom biću Isusu… je želio ostvariti jedinstveni čin samilosti, jer On je sišao iz svjetla u mračne sfere duhova koji su postali grešni, On se spustio u carstvo Božjeg protivnika, prvo-palog prvobitnog duha Lucifera, koji je držao njegove sljedbenike u ropstvu i zahtjevao je jednu prekomjernu otkupnu cijenu za svaku pojedinačnu dušu… I ova otkupna cijena je bila plaćena od strane ljudskog bića Isusa posredstvom Njegova čina Spasenja, posredstvom jednog neizmjernog procesa patnje i mučenja koji je dokončao sa Njegovom smrću na Križu… Time je On iskupio veliki prvobitni grijeh jednom palih duhova baš kao i krivnju grijeha svih ljudi na Zemlji, što su bile posljedice njihove združenosti sa Božjim suparnikom… On je ostvario jedinstven čin milosrđa i bio je jedino sposoban provesti ga budući je On bio pun Ljubavi, budući je kao ljudsko biće na Zemlji On oblikovao Sebe tako da je vječno Božanstvo… Sama Ljubav… bilo sposobno nastaniti se u Njemu, tako da Ga je Ono sasvim proželo sa snagom Ljubavi i ova Ljubav je naknadno također podnijela žrtvu… koja sada treba biti dobrovoljno prihvaćena od strane svake osobe kako bi sebe oslobodila od kontrole protivnika… Jer ljudsko biće je duhovno biće koje se vraća Bogu kroz djela stvaranja, čije su se pojedinačne sićušne čestice nanovo sakupile i bilo im je dozvoljeno sebe utjeloviti kao duša unutar ljudskog bića, kako bi onda svjesno putovao posljednju razdaljinu na stazi povratka i također svjesno prihvatio pomoć Isusa Krista, budući će bez nje njegov napor da se uzdigne ostati neuspješan. Ni jedno ljudsko biće ne može i ne smije zaobići Isusa Krista, jer bez Njega neće biti oslobađanja od kontrole Božjeg protivnika, Koji je pobjednio protivnika kroz Njegovu smrt na Križu i sada otima svaku dušu od njega koja se dobrovoljno zaputi stazom ka Križu, koja se moli Isusu za oproštenje svoje krivnje i za pomoć kako bi se nanovo vratila Ocu. Ovo znanje u svezi značaja čina Spasenja mora biti dostavljeno ljudima, jedino onda će se Oni vratiti k Njemu njihovom vlastitom slobodnom voljom i uz Njegovu pomoć također postići njihov cilj, oni će se vratiti u Očevu kuću, njihovu Bogu i Stvoritelju i onda ostati sa Njime zauvijek.

AMEN