Strah od smrti kao posljedica ukorijenjene lijenosti duše…
4/127 [3] Jednom kada je duša bila potpuno preporođena i prešla je u istinsku životnu aktivnost, sav jad i isprazan strah od smrti i uništenja nestaju. Ali duše koje još nisu dosegle pravi/potreban nivo unutarnjeg životnog-savršenstva i dalje zadržavaju određenu tugu za umrlim voljenima i izvjesni strah od njihove vlastite smrti, kojeg se ne mogu u potpunosti riješiti dok su u ovom svijetu sve dok njihova duša nije unutar njihova duha i duh je izrastao unutar nje.
[4] Pogledajte na sasvim razmaženo dijete koje od svojih najranijih dana nije bilo naviknuto na rastuću aktivnost (ili ‘kojem nije bila uvjetovana sve veća i veća aktivnost’). Ono će dobrano objesiti lice (u razočaranju) ako, kad napuni dvanaest godina, mora ući u ozbiljnu i trajnu aktivnost, iako je ova u skladu sa njegovom snagom. Ono započinje plakati, postaje tužno, očajno, također gnjevno i puno jarosti spram onih koji ga započinju nagoniti/podsticati na stalan rad.
[5] S druge strane, pogledajte dijete istih godina koje je od njegovih najranijih dana bilo angažirano u ozbiljnom radu, u skladu sa njegovom snagom. Sa kakvom radošću i zadovoljstvom se takvo dijete nastavlja kretati cijeli dan bez umaranja.
[6] Baš kao što lijena duša uvijek ima veliki strah od svake ozbiljne i trajne aktivnosti, ona također ima, što potječe iz istog izvora, strah od smrti i čak se boji ozbiljnije bolesti.
[7] Ponekad ste bili u stanju promatrati kako uistinu marljivi i vrijedni ljudi imaju daleko manji strah od umiranja od onih koji su lijeni ali, istovremeno, ljube dobar život. A ovaj strah neće napustiti te duše sve dok se ne angažiraju u pravilnoj aktivnosti.
[8] Naravno, vi mislite kako je ovaj strah uvjetovan tek odsustvom informacije i znanja u svezi onostranog. Ali Ja vam govorim: To nikako. Ovaj je jedino posljedica duboko-ukorijenjene lijenosti duše. A duša je, potajno podozrijevajući kako će sa odbacivanjem njezina tijela njezino daljnje postojanje biti izuzetno aktivno, poradi toga neutješna/nesretna i razvija izvjesnu groznicu koja onda vodi do jedne vrste sumnje po pitanju budućeg postojanja.’
Gospod Isus Krist, Koji je utjelovljeni Jehova Stvoritelj, Jedini Bog i naš Vječni Otac
‘Veliko Ivanovo Evanđelje – 4/127:3-8’ J.Lorber
