Samoubojstvo… Posljedica krivog odgoja… primjer Jude Iskariota

4/125 [1] ‘(Gospodin Isus Krist:) U učeniku/sljedbeniku (Judi Iskariotu) imate jedan divan primjer (krivog odgoja). On je bio sin jedinac jako bogatog oca i podjetinjele majke. Oba roditelja su užasno razmazila svoje dijete i dopustili mu da čini te su mu dali što god je dječak zaželio. Kao posljedica toga, kada je momak dovoljno odrastao i postao snažan, on je svoje roditelje otjerao iz kuće i prepustio se uživanju sa kurvama koliko god je to njegova priroda dozvoljavala.

[2] Nije prošlo previše vremena prije nego je momak protratio imovinu svojih roditelja. Oba roditelja su bila prisiljena prositi da bi ubrzo nakon toga umrli od tuge i jada.

[3] Kada se momak na taj način i sam istrošio, on se donekle pokajao te zapita sebe: ‘Dobro, zašto sam ispao ovakav a ne drugačiji? Ja nisam sebe porodio, a još manje začeo; niti sam mogao sam sebe odgojiti, – a ipak svi mi govore u lice da sam pokvareni zlikovac i propalica koji je na račun svojih podlih i zlih trikova nasamario svoje roditelje otjeravši ih sa njihova teško stečenog imanja i na kraju čak bio odgovoran za njihovu preranu smrt.

[4] ‘Kako zbog toga ja mogu biti optužen? Priznajem da sam se možda ponio jako loše, no zar je moja greška što mi roditelji nisu dali bolji odgoj? Što da radim sada? Jadan/siromah, bez novaca, bez kuće, bez posla, bez kruha! Najlakši i najbrži izlaz iz ove situacije bi bilo krasti i pljačkati. Međutim, bilo bi sve samo ne ugodno biti uhvaćen poput nespretnog lopova i zatim oštro kažnjen. Pljačkanja što se tiče budućnost je još gora. – No sada znam što trebam učiniti. Trebam naučiti neku vještinu, čak ako to bude moralo biti drevno, glupavo lončarstvo pomoću kojeg se moj otac obogatio.’

[5] Kako rečeno tako učinjeno! Postao je šegrt kod jednog lončara dobre naravi u Kafarnaumu i u kratkom vremenu je marljivo naučio vještinu potonjeg. Stari lončar je imao kćer koja je uskoro postala žena (ovog) studenta (lončarske) vještine.

[6] No, za razliku od bezbrižnog života kakvog je Juda običavao voditi ranije, on je sada, kao majstor lončarstva, postao tvrdica i zajedljivac. Njegova žena bi jako često iskusila tvrdoću njegovog srca. Proizvodio je dobru robu i posjećivao je sve sajmove dok su njegovi ljudi kod kuće gladovali i prekomjerno radili. Kadgod bi sa sajma donio jako puno novaca, on bi dao manju količinu najvrednijim radnicima. Međutim, kada bi kući donio samo malo, život je bio jako težak u njegovom jadnom domaćinstvu.

[7] Radi toga da bi, uz lončarstvo, imao dodatni prihod, iznajmio je ribarski posao i prije nekoliko godina se upleo u prirodnu magiju, pošto je u Jeruzalemu nekoliko puta vidio kako su Egipatski i Perzijski čarobnjaci sa svojom magijom zaradili jako puno novaca. Ali iako je na to potrošio jako puno novaca, on nije postigao ništa. Također je studirao magiju sa nekim stranim Essenima koji su se pretvarali kako su sposobni, ako bi bilo potrebno, stvoriti cijeli svijet sa svime što on obuhvaća i nosi.

[8] Ubrzo je otkrio kako se nalazio na krivom kraju štapa pa je okrenuo svoja leđa svojim krasnim učiteljima. Ove godine je čuo o svim stvarima koje sam činio, i kako je sve to prevazišlo sve što se do sada na ovoj Zemlji nazivalo ‘činiti čuda’.

[9] I to je bio istinski razlog zašto je on postao Moj učenik/sljedbenik, ostavljajući sve iza sebe da bi od Mene mogao naučiti kako činiti čuda i zaraditi puno zlata i srebra na taj način.

[10] On nije previše zainteresiran za Moje učenje. Kada sluša što govorim, on u stvari jedino želi čuti od Mene kako objašnjavam na koji način i kojim sredstvima sam Ja izvršio ovo ili ono čudo. Eh, on nikad ne uspjeva pokupiti ništa korisno za njega i stoga je uvijek nabusit/ljut.

[11] U stvari, on na ovom svijetu od Mene neće imati nikakve koristi. Jedan čin izdajstva, popraćen sa najmračnijim očajanjem, će ga natjerati na samoubojstvo, i njegov otužan kraj će biti konopac i vrbovo drvo. Jer on je onaj koji pokušava iskušavati Boga, a to je – i mora biti – veliko svetogrđe. Ali onaj koji se usudi/drzne počiniti svetogrđe protiv Boga ga iz nužnosti mora također počiniti i protiv sebe. Najprije protiv Boga, onda protiv sebe.

[12] Pa ipak Ja vam govorim kako će u onostranom oni koji počine samoubojstvo teško ikad ugledati lice Božje. Ja bi vam mogao, matematičkom preciznošću, ukazati razlog zašto je to tako. Ali zaista, nije vrijedno truda. Dovoljno je ako vjerujete ono što sam vam naznačio kao posljedicu samoubojstva. Njegov uzrok je bez izuzetka određena vrsta imbecilnosti koja proizlazi iz očajanja, a ova je posljedica nekog svetogrđa protiv Boga ili Njegovih zapovijedi.

4/126 [1] Čovjek smatra kako su Božji zakoni izuzetno dobri i pravedni. Pa ipak ima također ljudi koji ne žele živjeti u skladu sa tim zakonima, već čisto za svijet. Sa takvim ljudima, naravno, nije uputno poslovati pošto tu može biti riječ jedino o lošem posl(ovanj)u. Onaj koji uđe u posao sa njima će neizbježno biti izigran i prevaren. Osoba koja se uplete sa takvim svjetovnim ljudima da bi od njih nešto zaradila bez ikakve sumnje mora biti jako bedasta, inače bi prije sklapanja posla (ili ‘ulaska u posao’) sa njima dobro preispitala svoje saveznike.  

[2] Takav radije glupav čovjek je i dalje boljeg srca, iako uvijek malo pohlepan ali, zbog svoje glupavosti/bedastoće, naivan/lakovjeran i malog povjerenja u Boga. On sebi jako često govori: ‘Čekaj dok se stvarno ne obogatim. Onda ću postati najbolja osoba na svijetu i priskrbit ću sva sredstva koja će mi omogućiti da dođem do bolje spoznaje mističnog Božanstva. Onda ću siromašnom/jadnom svijetu darovati sve zamislive blagoslove, a moje ime će se i dalje slaviti/spominjati tisućama godina poslije. Samo da se okoristim bogatim svjetovnim ljudima, i sve drugo će ubrzo doći na svoje mjesto.’

[3] Takav bedast čovjek je zaokupljen slijepim nadama, planovima i eksperimentima i sa svojim planovima pristupa moćnima i bogatima koji sa svojim oštrim svjetovnim intelektom uskoro spaze neku korist za sebe. Budalasti špekulator je s njihove strane okružen i sramno izigran i prevaren.

[4] On se zatim, unatoč svom njegovom spletkarenju i nadama, nađe potpuno ogoljen i bez sredstava i ne zna gdje se okrenuti. Nikad nije imao vjeru u Boga ili ikakvo čvrsto povjerenje u Božju silu, blagost i pomoć. Pošto ga je prevara potpuno uništila, on više ne komunicira sa svijetom. Kako je previše glupav, njegov um ne može pronaći izlaza, usprkos svom njegovom traženju i trudu.

[5] Što je posljedica ovoga? Očajanje – zajedno sa najvećim gnušanjem/gađenjem/ogorčenošću prema životu pošto nema izgleda za ikakvim poboljšanjem (ili ‘jer na vidiku nema nikakvog poboljšanja’). Tako se zgodi da u ovoj grozničavoj uznemirenosti/nespokoju takav glupav čovjek oduzme sebi život. Iz činjenice da takav čovjek, jedno jako dugo vrijeme, pokušava uništiti sebe pošto je pun mržnje prema životu, bez koje ne bi počinio samoubojstvo, vi možete jasno vidjeti da on pri tom nerijetko čini jako veliku štetu svojoj duši. Glup(av)ost o kojoj je riječ nije prirođena kvaliteta, već jedino posljedica lošeg i krivog odgoja.

[6] Tko god uistinu voli svoju djecu se prije svega mora pobrinuti (= se mora zaokupiti time) da njihove duše usmjerava/vodi na takav način da ona neće biti progutana od strane materije/svijeta. Ako su duše podučene na pravi način, uskoro će biti sposobne apsorbirati duh i neće postati glupave, i tamo samoubojstvo nikad ne dolazi u pitanje.

[5] Ali razmazivanje djece, posebice u gradovima, mora iz nužnosti voditi do istog rezultata. Prema tome, učite svoju djecu u jako ranoj mladosti da traže Kraljevstvo Božje u svojim srcima. Na taj način ćete ih ukrasiti poput kraljeva i za njih zadobiti najveće i najbolje nasljedstvo, vremeno i vječno.

[8] Razmažena djeca neće nikad postići nikakvu veličinu u životu. Iako im se ništa loše ne mora dogoditi i iako ne moraju upasti u nesreću, ona će postepeno razviti određenu slabu točku koju nitko ne smije povrijediti, a još manje dodirnuti. Jednom kada je takva slaba točka dodirnuta ili čak povrijeđena, takva osoba će podivljati i uvreditelju se pokušati osvetiti na svakojake moguće načine, ili ga bar pokušati upozoriti da se u budućnosti okani od takve šale inače će to za njega dovesti do jako loših posljedica.

[9] Takva slaba točka u stvari nije zlo koje izvire iz slobodne volje ili saznanja/spoznaje, ali je, ipak, povreda na duši koja će uvijek ostati ranjiva na tom mjestu, ne samo ovdje, već također jako dugo vrijeme u onostranom.

[10] Prema tome, pobrinite se jako dobro da se tako zvane slabe točke ne razviju u vaše djece. One za dušu postaju ono što su tako zvane kronične, djelomično zalječene bolesti za tijelo. Kada je vrijeme stabilno i lijepo, uz dobar vjetar, one spavaju, i oboljela/zaražena osoba se osjeća prilično dobro. Ali čim se loše vrijeme počne kuhati u zraku, takve povrede u tijelu se počinju meškoljiti/komešati i bol često dovodi dotičnu osobu do očajanja.

[11] Baš kao što je bilo kojem doktoru jako teško izliječiti takve kronične fizičke nedostatke, isto tako je teško i često puno teže izliječiti takve stare duhovne povrede. Kapetan broda koji želi spriječiti da njegov brod (počne) propušta(ti) vodu ga mora držati podalje od stijena i koraljnih grebena i ploviti njime jedino gdje je voda dovoljno duboka. Tako odgajatelj djece, kao istinski kormilar kroz život, ne smije kormilariti svoje male žive brodove kroz plitke vode koraljnih grebena, već se mora što prije uputiti na unutarnje dubine života. Tako će on spriječiti da mali brodovi zadobiju opasne pukotine i pri tom će zadobiti krunu istinskog kormilara kroz život.

[12] Sretni su oni koji obrate pažnju također na ove riječi! Oni neće omanuti u donošenju blagoslova sebi i svojoj obitelji.’ 

Gospodin Isus Krist (Koji je utjelovljeni) Jehova Stvoritelj, Jedini Bog i naš Vječni Otac
‘Veliko Ivanovo Evanđelje – 4/125, 126’ J.Lorber