Peta scena: ‘Mlada djevojka koja je luda za modom’
(6 Kolovoz 1847)
Ovdje slijedi još jedna prerana smrt, ona jedne mlade pomodne dame, koja se za vrijeme jednog plesa toliko zaplesala, sa idejom da za sebe ‘ispleše’ mladog i bogatog ženika, no na kraju je ‘isplesala’ jedino svoju preranu smrt.
Mlada, fizički neobično privlačna djevojka od nekih 19 godina, bijaše pozvana da prisustvuje na plesu visokog društva, što je ona, uz dopuštenje svojih roditelja, sa radošću prihvatila. Istog trena se krenulo u pretraživanje modnih dućana, u kojima se, na svu sreću, među tisuću modela pronašao jedan koji je pristajao našoj prekrasnoj uzvanici. Nakon toga je slijedila posjeta prvoklasnom krojaču koji je trebao izraditi večernju haljinu ne samo po zadnjoj Pariškoj ili Londonskoj modi već, ako je to ikako moguće, i po posljednjoj modi Madrida i New Yorka. Tako bi se ona pojavila na ovom svjetlucavom balu u odjeći izvanredne ljepote, te bi kao izuzetna pojava privukla na sebe najveću moguću pažnju.
Krojač se, s obzirom da je poznavao svoju mušteriju i njezine mnogostruke kapriciozne ideje koje bi se uvijek pojavljivale uoči takvih priredbi/plesova, poprilično ‘tresao’ zbog ove/te narudžbe. Zato je on dao sve od sebe te je u stvari napravio pravo remek djelo od plesne haljine na potpuno zadovoljstvo svoje mušterije; jer haljinu se moglo nositi i bez korzeta.
S druge strane, mnoštvo finih elastičnih vezica je moglo stisnuti tijelo u tolikoj mjeri da je struk naše dive time postao tanji od njezinog vrata.
Ova haljina, izrađena po posljednjoj modi New Yorka, je u stvari bila uzrokom njezine rane i vrlo iznenadne smrti. Jer ona je, s obzirom da je bila izabrana za ‘ljepoticu večeri’, za svog partnera u plesu imala mladog i bogatog kicoša, koji je sasvim odgovarao njezinim željama, i to u tolikoj mjeri da su se velike krvne posude u njezinim komprimiranim (ili ‘previše stisnutim’) plućima jednostavno raspukle. Ona je, zahvaljujući ogromnoj količini izgubljene krvi, umrla za samo nekoliko minuta.
Kada je pala dolje na plesnom podiju i kada je potok krvi izbio na njezina crvena usta – na užasavanje svih djevojaka i dama, koje su također bile poprilično stisnutih korzeta – njezini roditelji, rođaci i doktori su dotrčali, skinuli je, zalili hladnom vodom te joj dali medicinu, koju ona, s obzirom da je već bila u potpunosti mrtva, nažalost više nije mogla uzeti.
Svi su jecali i žalili se na glas. Njezini su roditelji, kao i sam ljubavnik kicoš, čupali kosu od očajanja. Neki su proklinjali takvu sudbinu, a drugi su opet žalili nesretnu curu. Mnogi su napustili plesni podij noseći svojim kućama pouku, ali naravno ne veću od vrabaca koje je sa krova otjerao (iznenadan) pucanj.
U ovom slučaju zbivanja u duhovnom svijetu ne donose previše zanimljivosti. No bez obzira na to vidjet će te kako se tranzicija/prijelaz (ovakve vrste ljudi) odvija u duhovnom svijetu.
Gledajte, naša diva i dalje stoji izvaljena na krvavom podu, a na maloj udaljenosti od nje možete vidjeti jednog anđeoskog duha kako stoji sa prekriženim rukama. Njegovo lice odaje utučenost, određenu tugu, koju takvi anđeli čuvari osjećaju u slučaju izuzetne/ogromne ljudske gluposti, jer tada im oni ni svojom brigom više ne mogu pomoći.
A što će sada ovaj ožalošćeni anđeo ovdje učiniti? Gle, on prilazi djevojci, koja je i u svijetu duhova prepoznatljiva kao leš. Evo ga kod nje te joj govori: ‘O ti budalasto biće! Što li ću sada probuditi u tebi, kada je u tebi sve mrtvo, gdje god da okrenem svoje oči? O Gospode, gledaj milostivo prema dolje! Ovdje snaga kojom si me obdario nije dovoljna, stoga, ispruži Svoju Svemoćnu ruku i učini sa ovom glupom djevojkom onako kako Ti se svidi!’
Gledaj sada, evo dolazi i drugi, plameni anđeo! Sada je i on ovdje, i gledaj, njegova vatra zahvaća mrtvu djevojku i u trenutku je pretvara u prah/pepeo (u prirodno-materijalnom svijetu se ovo ne može zamijetiti, pošto se ovaj čin ‘spaljivanja’ odnosi isključivo na suštinsko tijelo duše, ili psihičko tijelo). Sada se u pepelu nešto počinje micati/komešati. Anđeo se moli nad tim pepelom. A zadnje riječi njegove molitve su: ‘Gospode, neka uvijek bude Tvoja volja!’
Sada drugi anđeo napušta taj pepeo, koji se sve više i više komeša, no prvi anđeo i dalje ostaje prisutan. Ovo miješanje/komešanje’ nije ništa drugo nego sakupljanje (ili ‘ponovno uređivanje’) potpuno uništenih, raspršenih i sasvim degeneriranih sastavnica duše, i kao takvo je omogućeno kroz neposredan utjecaj Moje sile. Sada ćemo odmah vidjeti što je ostalo od duše ove djevojke.
Gledajte, tamno sivi oblak se uzdiže! Mali oblak se sve više i više uobličuje u nešto. I gle sada, evo imamo oblik/formu! Nju sa ničime na zemlji ne možete usporediti. Glava izgleda kao glava šišmiša a tijelo kao ono od divovskog skakavca, ruke su kao guščje noge a noge poput rodinih! Kako vam se sviđa ova ‘moda’, kao plod one svjetske (mode)? Ali ovdje ‘moda’ (ili ‘izgled’) nije ono što je izuzetno, već je ovdje izuzetno to što ova glupa djevojka, koja je u stvari ‘kvazi samoubojica’, neće više najvjerojatnije nikad u cijeloj vječnosti ući u svjetleća nebeska prostranstva!
Može proći i na stotine godina prije nego što se ona ponovno domogne ljudskog oblika (ili ‘forme’), i to na jako bolan način. A nakon toga će u duhovnom svijetu biti ono što su albino na zemlji, poimenice, odbacivat će svako svjetlo.
Od ovog se primjera više ništa ne može naučiti, stoga idemo na drugi.
