99
BOŽANSKI I LJUDSKI ZAKONI
1. Uslijed toga djeca doniješe osvježenja i hrane za tijelo koja se sastojala od voća te starog i novog kruha. No Adam nije htio pojesti ništa jer mu je podnevni zavjet i dalje vezivao nepce/tek, te on dotakne hranu samo toliko da je blagoslovi. Drugi su učinili isto.
2. Međutim, kako su svi bili prilično gladni, i to toliko da su svi sa očiglednom žudnjom i tajnim apetitom gledali – čak i Enoch – u voće i kruh na stolu, i kako ih je koštalo poprilično samo-negiranja da ne razbiju svoj zavjet, Ashmael je zapitao Adama:
3. ‘Slušaj Adame! Tko je nametnuo taj post tebi i tvojoj djeci? Zašto ne jedeš od voća ako si gladan, ni tvoja djeca ako su gladna?
4. Da li vam je Jehova zapovjedio da tako činite? Ili, zar misliš da služiš Bogu kažnjavajući sebe postom i borbom protiv svoje vlastite prirode? Reci Mi i zapitaj se da li će Bogu biti milo ako čovjek koji u svom životu nikad nije uspio da kroz samo-odricanje pouzdano ispuni samo jednu od Božjih zapovijedi, te je kao takvu ima na pameti/sprovodi u praksi cijelo vrijeme, sada, pošto je bio ‘preslab’ izvršiti jednu jako laku Božansku zapovijed, sebi nameće svoje vlastite, puno teže zapovijedi. Na kraju će on otkriti kako je vršenje tih zapovijedi više nemoguće nego vršenje stotinu Božanskih zapovijedi koje su uvijek tijesno povezane sa ljudskom prirodom (nature of the being) jer Bog neće, i nikad ne može, staviti na čovjeka veći teret no što ga je on u mogućnosti nositi (ili ‘podnijeti’) u skladu sa svojom specifičnom prirodom, jer On sam najbolje zna zašto je to stvorenje iz SEBE pozvao u postojanje. On to sigurno nije učinio da bi ovaj bezobzirno negirao Božanski red te da bi za sebe izmišljao zakone pokajanja/iskupljenja (atonement) zbog čega je, iz svoje samo-ljubavi, požalio već puno prije nego se kušnja nužna zbog kršenja i stigla pojaviti, – već da bi mogao živjeti u skladu sa Božanskim redom, jesti i piti kako tijelo potražuje, prepoznati Boga i voljeti Ga iznad svega i svog bližnjeg kao djecu svoju i braću poput sebe i, u ime ljubavi, kažem Ja, one koji su od njega više udaljeni, deset puta više nego samoga sebe i svoje fizičko potomstvo.
5. Pazi, ovo je sve što Bog od svih vas potražuje, i On vam ne daje ni jednu drugu zapovijed osim zapovijedi ljubavi na kojoj su bazirane sva slava i sva zahvalnost. Kao takav je ovaj temelj jedino istinsko spoznavanje Boga i stoga sam vječni život.
6. No, bilo kako bilo, ako sebe ‘zavežeš’ tamo gdje te Bog ‘oslobodio’ za vječnu slobodu, zar nisi budala kad nastojiš učiniti djelo oslobođenja od strane vječne ljubavi još težim, osakaćujući sebe kroz svoju vlastitu glupost umjesto da se uistinu oslobodiš u Mojoj ljubavi, milosti i samilosti? Stoga oslobodi sebe od spona svoje gluposti i jedi i pij tako da ti Bog može pomoći u onome što je u tebi protiv Njegova reda (ili ‘onome što se u tebi protivi Njegovom redu’).
7. Stoga Ja kažem: ‘Jao si ga od sada onima koji se zavjetuju (ili ‘koji tako prisežu’)! Oni će ispaštati dvostruki sud – jedan od Mene a drugi od njih samih zbog zapovijedi koju nisu držali/ispunili i zato što su Mi željeli udovoljiti kroz veću glupost tako da se iskupe za prijašnju glupost kada su narušili/prestupili Moj zakon. Slušaj, ovako govori Gospodin i ovako govorim ja sa ustima i jezikom Gospodinovim:
8. ‘Ako se želiš zavjetovati na Meni mio način, zavjetuj se u svojem srcu da ne griješiš i da više nećeš prisegnuti za ničim drugim osim da od sada više ne griješiš.
9. Ali koji među vama može reći: ‘Slušaj, moj Bože i Gospodine, Ja više neću griješiti pred Tobom!
10. Pazi, vi ste to u nemogućnosti reći kad ste slobodni; ali što god da učinite što je protiv Moje volje vi se vezujete sa nepodnošljivim teretom koji vas opterećuje i čini neosjetljivima na Božanski zakon ljubavi i svu slobodu života u njemu i (koja izvire) iz njega.
11. Stoga jedi i pij i misli u svom srcu kako tvoje budalasto robovanje ne udovoljava Bogu, već jedino tvoja ljubav i sloboda. Slušaj, Adame, ovo su izgovorila Gospodinova vlastita usta i Njegov vlastiti jezik. Zato se pridržavaj toga i budi slobodan! Amen.’
12. Nakon ovog ljubaznog govora je Adam odmah, naglas se zahvaljujući i hvaleći Gospodina, uzeo kruha i voća te je i ostalima rekao da učine isto. I svi su se najeli i napojili, te su bili osnaženi u tijelu i zahvalni u svome duhu.
13. Kada su se tako osvježili Mojim blagoslovom, ustaše se, te Mi se prepuni radosti zahvališe u svojim srcima. A Adam reče:
14. ‘O veliki moj Bože i Gospode, i ako Te mogu zvati ‘Oče’! Prijašnji veliki i predivni Raj je bio bogat svim životnim radostima, ali ja od njih nisam imao nikakve koristi. Kada sam bio bogat udaljio sam se od Tebe. Ti si mi oduzeo bogatstvo i dao mi raznorazna siromaštva. O Gospode, tek sada ti zbog toga zahvaljujem i govorim ovo na sav glas:
15. ‘Da si mi Ti, Bože moj, dao tisuću Rajeva, uistinu ja bi bio jadniji i od crva u prašini. Jer svaka riječ iz Tvojih usta je vrijednija od tisuću planeta, od kojih svaka ima deset tisuća takvih Rajeva.
16. O Gospode, Tvoja riječ i Tvoja volja su istinski Raj života. O Gospode, dopusti mi da vječno ostanem u tom Raju! Amen.’
17. Sada su se Enos, Mahalaleel, Jared a također i majka Eva nakon Adamova govora počeli misliti u sebi: ‘Kako to da je Adam prekršio svoj zavjet i uzeo od jela i pića? A kako sada govori izgleda kao da lično sam Bog stoji ispred njega.’
18. Ali Adam primi svjetlo te reče: ‘Ako se čudite ovome zapitajte se: ‘Zašto se ne čudimo svome vlastitom životu? I odgovor će biti: ‘Jer nam je Bog sada bliže i uvijek će nam biti bliže od našeg vlastitog života; jer sada svi Mi živimo u Njemu! Počujte ovo! Amen, Amen, Amen.’