Bertha Dudde, br. 7597, 8 Svibanj 1960
ŽIVA VJERA… BUĐENJE U ŽIVOT…
Buđenje u istinski život započinje kada ljudsko biće napravi svjestan kontakt sa Bogom, kada on priznaje Biće iznad sebe samoga… kada on time vjeruje u ovo Biće i pokušava Mu se pripojiti, to jest, kada on osjeća odnos između višeg Bića i sebe i želio bi nastaviti ovaj odnos. U tom slučaju duhovna iskra unutar njega je već oživjela i pokušava utjecati na njega iznutra da stremi spram vječnog Oca-Duha. Iskra Ljubavi je već sebe zapalila, time će se on uvijek osjećati iznutra potaknut činiti djela Ljubavi, premda će se ona najprije jedino sastojati od toga da je on ljubazan spram njegovih bližnjih ljudskih bića… Ali Ljubav će uvijek biti prepoznatljiva ili bi život u njemu bio nesposoban probuditi se. I sada ovaj život čini sebe zamjetnim, to je učinkovito drugi život unutar njega samoga, nezavisan od njegova stvarnog fizičkog života kojeg svako ljudsko biće doživljava čak ako je duhovna iskra u njemu i dalje uspavana i on je time duhovno mrtav. Ali jedino ovaj drugi život daje ljudskom biću stvarno zadovoljenje, jer onda će se on asocirati sa Bogom kroz usmjeravanje njegovih misli spram Njega i kroz molitvu… I ova osoba isto tako neće zaboraviti njegova Boga, budući će ga Bog osobno držati i spriječiti osobu da još jednom podlijegne smrti…
Unatoč tome, razlika treba biti napravljena između intelektualnog znanja o Njemu i žive svjesnosti o višem Biću, jer išta naučeno može biti iznova zaboravljeno, to može biti odbačeno u kasnije vrijeme; to još nije dušu dovelo do života… Kasnije znanje, međutim, može voditi do žive vjere ako je ljudsko biće dobre volje… I onda on neće više nikada opet izgubiti njegov život jednom kada se probudio u njemu. I on se može probuditi od trenutka kada je ljudsko biće sposobno razmišljati. Jer čim je ono voljno ljubiti njegovo će razmišljanje biti vođeno ispravno, onda će on tražiti vezu sa Bogom, sa Bićem Kojem može predati sebe sa uvjerenjem. Jer ljudsko biće osjeća njegovu vlastitu nedovoljnost, on osjeća da mu je potreban Vodič i Zaštitnik budući je svjestan njegove slabosti… I prema tome on traži Biće od Kojeg može očekivati pomoć u svakoj situaciji života… To se najprije događa nesvjesno ali ga čini vrlo sretnim ako on može vjerovati u takvo Biće i ušao je u kontakt sa Njim. Ovo je jasna i jednostavna vjera koja može biti stečena od strane svakog djeteta ali koja je živa u njemu a ne rezultat učenja, koje dijete može zasigurno prihvatiti ali mu ne podaruje unutarnje uvjerenje. Jer ovo uvjerenje uključuje dječju voljnost da ljubi što dovodi u život duhovnu iskru unutar njega. I sve drugo će onda biti potstaknuto od strane ove duhovne iskre, što će opet i iznova stimulirati čovjekovu čežnju za vječnim Ocem-Duhom sve dok osoba prilično svjesno ne uspostavi vezu kroz iskrenu molitvu koja će onda, međutim, apsolutno garantirati Očevu brigu o djetetu i neće mu nikada više dopustiti da siđe u duhovno sljepilo, u smrt.
To je zašto predavanje religioznih doktrina nije dovoljno; premda one neće biti odbačene one neće nužno podariti ‘život’. Jedino Ljubav uspjeva postići istinski život, i ova jedina motivira djecu razmišljati o religioznim doktrinama i tražiti Oca, Koji će također dopustiti Sebi biti pronađenim… I onda će duhovna iskra unutar osobe njega neprestano potsticati spram Oca-Duha. On će se osjećati iznutra tjeran vezati se sa Njime; on će se osjećati iznutra tjeran na dobro-dušnu aktivnost i molitvu. I obadvoje će inicirati sjedinjenje sa Njime, koje je svrha i cilj zemaljskog života… obadvoje će probuditi ljudsko biće u vječni život, u život kojeg više ne može izgubiti budući je to duhovni život koji nema ništa zajedničko sa zemaljskim životom. I onda je ljudsko biće pronašlo njegova Boga, dijete je pronašlo Oca i izručilo Mu sebe zauvijek… I od sada nadalje ljudsko biće više ne može umrijeti; on će živjeti vječno.
AMEN
