Bertha Dudde, br. 7399, 27 Kolovoz 1959
UZROK/RAZLOG CIJELOG STVARANJA… PAD LUCIFERA…
U početku ste bili slobodna, svjetlosti i snage prepuna bića, koja su mogla stvarati i djelovati u neslućenoj blaženosti i koja su to i činila prema Mojoj volji. U početku ste bili Božja slika i prilika, stvoreni u svoj potpunosti/savršenosti, koja vas je i činila Bogu jednakim bićima i koja vam je stvarala vrhunsku blaženost. Ali to stanje nije bilo vaša vlastita zasluga, nego je bilo određeno stvaranjem, jer iz Mene nije moglo proizići ništa nesavršeno i jer je svako stvoreno biće odgovaralo Pra-Biću (= bilo iste prirode kao i Pra-Biće) Koje ga je postavilo u postojanje.
Ja sam bio Tvorac svih tih bića, tako da su ta bića mogla biti jedino vrhunski savršeno oblikovana bića, koja su bila ‘istovrsna’ sa Mojim Pra-Bićem. Ali Meni nije bilo dovoljno t(akv)o stvaranje, nisu Mi bila dovoljna takva bića koja su morala biti takva kakvima sam ih Ja stvorio, već sam oko Sebe želio imati bića koja bi bila oblikovana isto kao i Ja, a koja bi to oblikovanje sama sprovela.
To zvuči nerazumljivo onim ljudima koji ne pokušavaju shvatiti uzrok/temelj cijelog stvaranja, koji još nisu razmišljali o tome šta je moglo prouzročiti čitav čin stvaranja …. a razumljivo je samo ljudima koji su duhovno probuđeni, kojima dakle mogu biti objašnjeni svi međuodnosi.
Jedno savršeno-stvoreno biće nije moglo postupati drugačije nego dobro, sve dok djeluje samo u Mojoj volji, dakle dok svoje misli prima od Mene i dok ih je moralo obrađivati po Mojoj volji. Ali takvo jedno biće/stvorenje jeste i mora ostati samo Moje ‘stvorenje’ …. koje Mi i pored svoje savršenosti nije bilo dovoljno.
A Ja sam sva bića opremio/opasao slobodnom voljom, jer jedino biće slobodne volje je (jedno) savršeno biće. I ta slobodna volja Mi je trebala pomoći upotpuniti djelo koje sam započeo, a koje je moralo biti nastavljeno od strane samoga stvorenja, kako bi od ‘stvorenja’ postala ‘djeca’, koja bi trebala sa Mnom i uz Mene stvarati i djelati u vrhunskoj blaženosti/sreći. Slobodnoj volji nisu bile postavljene granice, niti na gore, niti na dole …. i ta slobodna volja se tada trebala pokazati; biće koje je moglo otpasti od Mene u slobodnoj volji je trebalo ostati uz Mene i time dokazati svoju Božanstvenost.
To su stvorenja i mogla, jer su se nalazila u najsvjetlijem svjetlu i jer Me jesu prepoznavala/priznavala kao svog Boga i Stvoritelja …. ali pred očima im se nalazio još jedan drugi cilj …. cilj koji su mogli vidjeti, za razliku od Mene Koji sam im bio nevidljivi Bog, a Kojeg su htjeli vidjeti.
Vidljivi anđeoski duh bio je Lucifer, prvo iz Mene proizašlo djelo stvaranja, koje je blještalo u svôj svojoj ljepoti i koji je time ostalim stvorenjima bio/ostao vidljiv. A i on je morao proći probu/ispit slobodne volje, i on je morao dokazati svoju Božanstvenost time što bi svoju volju slobodno od sebe podredio Mojoj volji, usmjeravajući je po Mome vječnom redu, kao što je priličilo njegovom božanskom biću.
Ali, on je krivo usmjerio svoju volju …. to je mogao uz pomoć svoje slobode, i Ja mu nisam postavljao nikakva ograničenja kad je svoju volju okrenuo od Mene postajući Mi nasuprotnim polom.
Nisam ga spriječavao kad je u tom nastojanju utjecao na sva ostala bića, i time sam i njima ostavio potpunu slobodu odluke …. za Mene ili za njega. I tek ta odluka bića je određivala sudbinu bića, koja su bila proizišla iz Moje ljubavi i koje je Moja ljubav želila učiniti Mojom djecom, što je pak bio, a i ostaje zadatak samih tih bića. Dakle, svim od Mene stvorenim bićima sam ostavio potpunu slobodu odluke, i samo jedan mali dio je prošao taj test volje i ostao uz Mene, dok je veći dio slijedio Lucifera strmoglavljujući se u ponor, što će reći: gubeći svjetlo, silu/snagu i slobodu, koje se tek kroz beskrajno dugo vrijeme može povratiti, kako bi tada u vrhunskoj sreći/blaženosti (ta stvorenja) kao djeca obitavala uz Mene, djeca koja su se sama oblikovala, kao što je i bio Moj plan prilikom stvaranja …. i zbog čega Ja neću mirovati/otpočinuti, sve dok nisam postigao Moj cilj.
AMEN
