Bertha Dudde, br. 7400, 29 Kolovoz 1959

SLOBODNA VOLJA ČOVJEKA ISUSA…

Čovjek Isus je morao umrijeti na Križu zbog krivnje grijeha Njegovih bližnjih, budući bez smrti na Križu ne bi bilo otkupljenja njihove krivnje. Ali, on je u slobodnoj volji ostvario otkupljujuće djelo, On ni sa jedne strane nije bio prisiljen na to… I zato je On morao preći zemaljski put kao čovjek, u kojem se On u potpunosti pridružio vječnom Božanstvu, odnosno, On je morao voditi život Ljubavi i kroz Ljubav Sebe sjediniti s vječnom Ljubavi. Njegov zemaljski put je bio težak i mukotrpan, jer je On znao za Svoju misiju, On je također znao, budući je Njegovo biće bilo čista Ljubav, o svemu što je već bilo i što je moralo doći, pa je tako On znao i o Svojoj gorkoj patnji i umiranju, On je sagledao Svoj život sve do kraja Njegove prevelike muke. Ali, On je izdržao… Njemu je uistinu bilo sasvim moguće Sebe uskratiti, On se nije trebao bojati nikakve prisile od Boga, budući je Njegova volja bila poštovana kao ona svakog drugog čovjeka… ali u Svojoj Ljubavi i Svojoj mudrosti, On je zapazio užasno stanje Njegovih bližnjih, i da otuda nije bilo nikakvog izlaza, jer ljudi sami nisu bili dovoljno snažni da se oslobode iz okova Božjeg protivnika. A, slabost čovječanstva Ga je ganula i potakla Ga na djelo milosrđa, koje je bilo ostvareno samo jednom, iz Ljubavi prema trpećem čovječanstvu. Ljubav u Njemu je bila tako duboka, da Ga je nagnala na Njegovu odluku, da ponudi Sebe Samoga Bogu, kao žrtvu pomirenja (namirenja, poravnanja), da bi ljudi postali slobodni od njihove velike krivnje grijeha, i opet se mogli vratiti Ocu, Koji je čežnjivo iščekivao Svoju djecu, i Koji je stoga također prihvatio žrtvu čovjeka Isusa. Slobodna volja je ponukala čovjeka Isusa kada je, zahvaljujući Svojoj Ljubavi, prepoznao u kakvoj bijedi se našlo čovječanstvo… Tek tada je postao svjestan Svoje misije, tek tada… kada se slobodna volja u čovjeku odlučila… On je prepoznao da je Bog Sam izabrao Njega Sebi za omotač (čahuru, ljusku), kako bi u Njemu ostvario djelo Otkupljenja, i onda je On također znao o cijelom Križnom putu, koji je bio Njegova sudbina u zemaljskom životu. Nije se dao zaplašiti (ustuknuti) pred ovim znanjem, On je svjesno hodao među ljudima i podučavao ih, tako da se oni, kroz ispravan život Ljubavi, učine dostojnima djela Otkupljenja, tako da oni kroz ispravni život Ljubavi, Njega nauče prepoznati, i  Onoga, Koji se sklonio (krio) u Njemu… Ali, upravo je ovaj svjesni put prema Križu, uvećao mjeru patnje, koju je On uzeo na Sebe zbog čovječanstva, budući je On znao o svim Svojim bolima i patnjama koje su Ga čekale, i On se često osjećao ponukanim da od toga odustane, i da, zahvaljujući Svojoj slobodnoj volji, ne prođe put do kraja… Ali, uvijek samo kratko vremena, budući je Ljubav u Njemu za Njegovu porobljenu braću bila snažnija, i Ljubav je odlučila (odredila) Njegovu volju da izdrži do kraja, i prođe kroz sve patnje i boli sve do Njegove mučne smrti na Križu, koja je potom međutim, bila okrunjena Njegovim proslavljenim uskrsnućem i uzašašćem (uznesenjem)… Čovjek Isus nije bio natjeran, On je u slobodnoj volji ostvario djelo Otkupljenja, ali je bio pun Ljubavi, i Ljubav je u Njemu bila pokretačka snaga za Njegovo djelo milosrđa… Ljubav je međutim, bila Bog, i tako je Bog u Isusu pretrpio smrt na Križu, On je za čovječanstvo ostvario djelo pomirenja (naknade, ispaštanja, okajanja, poravnanja), On je uzeo na Sebe krivnju i nadoknadio ju (namirio, iskupio)… On je otkupio svijet od grijeha i smrti.

AMEN