Bertha Dudde, br. 5252, 9 Studeni 1951
BESKRAJNA BOŽJA LJUBAV…
Ja sam Otac svih vas, Moja Ljubav pripada svima vama, Ja vas svih želim spoznati blaženima, Ja vas želim učiniti Mojom djecom, koja su sa Mnom povezana u svoj vječnosti… Moja Ljubav za vas je prekomjerna, ali ona nalazi tek malo uzvraćanja. Moja stvorenja su zasljepljena duha, kao posljedica njihove volje, koja se jednom usmjerila protiv Mene, kao posljedica grijeha koji im je oduzeo svaku spoznaju. Unatoč tome, njima još uvijek pripada Moja beskrajna Ljubav, i ona nikada neće prestati, sve dok Ja Moja stvorenja iznova ne pridobijem za Sebe, kao Moju djecu.
Ova Ljubav Me sada uvijek iznova pokreće, da kao Dobri Pastir privlačim i dozivam Moje ovčice; Ljubav Me pokreće da stalno pružam Moju izbavljujuću ruku, tamo gdje je opasnost da se oni strmoglave; Ja primjenjujem sva sredstva i ne ostavljam neoprobanim ništa što bi moglo obećati barem mali uspjeh. Ipak, to je naporan rad, dok drugi zavodi… dok knez svijeta zasljepljuje ljude, i oni ga slijede dobrovoljno.
Moje mamljenje (privlačenje, zavođenje) je Ljubav, a njegov je pak cilj propast… Ali ni sa jedne strane ne može biti primijenjena sila, ni sa jedne strane čovjek ne može biti prisiljen, nego jedino njegova volja odlučuje njegov put naviše ili naniže. Sve dok čovjek ne prepoznaje Moju Ljubav, Moje mamljenje i pozivanje je uzaludno, on će međutim prepoznati Mene i Moju Ljubav, tek ako je on sam sposoban i voljan Ljubiti. Onda njegovo srce samo od sebe gura Meni ususret, onda on osjeća gdje njegova Ljubav nalazi odgovor, onda je on također već postao Moj za vječnost…
Ljubav je stoga ta koja treba biti zapaljena, želi li biće postati blaženo. Ljubav je sve… ona jedina mijenja odnos Mojih stvorenja prema Meni, ona jedina čini stvorenja Mojom djecom, Ljubav nas neraskidivo vezuje zajedno, i iznova uspostavlja prvobitni odnos… No, ljudima nedostaje Ljubav… Ja neumorno udvaram njihovoj Ljubavi, i sudaram se sa otvrdnulim srcima, koja Moje udvaranje ostavlja ravnodušnima. A Ja Sam se sažalio na ovo čovječanstvo, budući ono ne zna, u kojem nesretnom stanju se ono nalazi bez Ljubavi… Ono ne zna, kojeg blaženstva ono samo sebe lišava, jer je bez Ljubavi. Ja se ne mogu ljutiti, jer najdublja tama zamračuje njihov duh, i ljudi tapkaju u ovom mraku, kolebajući se svakog trena u opasnosti da padnu. Njima će se uvijek iznova ispružiti ususret izbavljujuća ruka, ali oni skoro nikada ne vide ovu ruku, jer oni ne žele vidjeti, budući su njihove oči usmjerene u daljinu, gdje obmanjujuća svjetla bljeskaju kako bi ih zavela…
Ja se ne mogu ljutiti, a unatoč tome ih Ja moram pustiti da idu svojim putem, sve dok oni sami ne prepoznaju da su zalutali, i zazovu za pomoć… Ja njih ne mogu protiv njihove volje opskrbiti svjetlom, koje im onda ne bi koristilo, nego bi ih samo učinilo ne-slobodnima… I stoga će biti još mnogo bijede i jada na Zemlji, ali nikada neće prestati Moja Ljubav za Moja stvorenja, koja kroz ovu nevolju Ja još želim osvojiti… Jer, nevolja treba zapaliti u njima Ljubav, Ljubav za bližnje koji se nalaze u istoj nevolji, a ova Ljubav će Me onda prepoznati, i uzljubiti… A onda će svaka nevolja biti otklonjena, onda je Moja Ljubav bila Pobjednik… onda vas je Moja Ljubav osvojila, i vi ćete biti vječno blaženi.
AMEN
