Bertha Dudde, br. 7154, 27 Lipnja 1958
MRTVO ZNANJE …. DUHOVNA SLJEPOĆA …. LJUBAV ….
Obilježje duhovne zrelosti ne može se nijekati kad se čovjek nalazi u jednom stupnju spoznaje koji nije zadobijen razumskim putem kroz učenje ili poduku iz vana. “Spoznaja” je jedno znanje koje odgovara Istini, ali koje se shvaća i od strane tog čovjeka, jer i Istina može čovjeku biti dostavljena iz vana bez da ona naiđe na potpuno shvaćanje. A to onda dokazuje da duhovna zrelost još nije postignuta, da dakle takvo jedno znanje čovjeku niti ne donosi velike koristi …. Osim ako on dopusti da ono djeluje na njegovo srce i potrudi se da u skladu s tim znanjem vodi i svoj život.
No većina ljudi samo razumski prima duhovno gradivo i radi toga još ni približno ne mogu govoriti o “spoznaji”. I zato su od strane Boga ljudima postavljeni zahtjevi …. Takoreći se pored njegovog prirodnog života traži i jedan drugi, unutarnji život. I tek onda on može biti blagoslovljen unutarnjom jasnoćom, sa razumijevanjem za sve u stvaranju i za povezanost svega a isto tako i za njegov ispravan odnos spram Boga …. I tek to znanje, ta spoznaja, dokazuje da čovjekov zemaljski put nije bio uzaludan …. To dokazuje da je on već uspostavio kontakt sa svojim Bogom i Stvoriteljem i da se on sam osjeća kao dijete njegovog Oca i može zabilježiti duhovni napredak na kraju svog zemaljskog života.
No rašireno je uvjerenje da je dovoljno kad se ljudima približi duhovno gradivo, i oni dakle vjeruju da ispunjavaju svoj zemaljski zadatak, ako se uvijek brinu za to da se takvo jedno duhovno gradivo ne izgubi, da se uvijek iznova prenosi na sljedeće naraštaje. Oni vjeruju da je dovoljno da ljudi samo znaju za Boga i Stvoritelja, za Božanskog iskupitelja, za život nakon smrti …. No oni iz tog znanja ne izvlače zaključke …. Oni ne čine da to postane njihovim poticajem za život po Božjoj volji. Tako da ni to znanje nema vrijednosti, to je mrtvo znanje, pošto nema djelovanje koje budi život …. Tako da to ni nije spoznaja ….
I kad si vi ljudi promatrate duhovno ustrojstvo čovječanstva, onda vam to može i biti razumljivo, jer duhovno “znanje” je doduše rašireno svugdje po svijetu, a opet su ljudi slijepi u duhu …. Kad biste vi ljudi stremili tome da dospijete do spoznaje, onda bi vaš duhovni razvoj bio bolji. No dokle god se vi zadovoljavate samo znanjem, koje doduše ima duhovna učenja za sadržaj, ni vaše duhovno stanje neće rasti, i vi niste u boljoj poziciji nego čovjek koji nema nikakvog znanja ….
A spoznaja je posljedica života u Ljubavi …. A jedino Ljubav dovodi i dušu do sazrijevanja …. Ljubav daje razumijevanje zajedno sa čovjeku dostavljenim znanjem na duhovnom području. A Ljubav je i poveznica s Bogom, Ljubav je svjetlo, koje sve prosvjetljava …. Ljubav je ono Božansko u čovjeku, koje više ne trpi sljepoću, niti veo, niti neznanje …. Ljubav je udio Boga i prema tome isto kao i Bog prozire sve i sve spoznaje ….
Za jednog čovjeka koji u sebi rasplamsa Ljubav, više nema tame, nema neriješenih problema, preostaje još samo svjetlo i snaga, svjesno spoznavanje onoga što je izvorno svim stvorenjima bilo očigledno …. I zato jedino Ljubav može dovesti do sazrijevanja duše, samo Ljubav čovjeku može donijeti svjetlo spoznaje, i samo Ljubav može dovesti do sjedinjenja s Bogom, pra-izvorom svjetla i snage ….. I biti će očigledno, kad je došlo do tog sjedinjenja, kad se čovjek kreće u svjetlu spoznaje, kad je u stanju dati objašnjenja i svoju mudrost crpi samo iz sebe samoga …. jer on onda svjedoči o prisustvu Boga, koji onda očigledno djeluje na njemu i u njemu ….
AMEN
