Bertha Dudde, br. 4881, 18 Travnja 1950
STJECANJE DUHOVNIH DOBARA …. ZEMALJSKA AKTIVNOST …. LIJENOST ….
Ništa na Zemlji nije važno osim razvoja duše prema gore. Zato vas svaka zemaljska aktivnost treba zadovoljiti samo onda kad se istovremeno vrši duhovna aktivnost, koja kao najnužnija aktivnost nikada ne smije biti zanemarena, ako želimo da zemaljski život bude uspješan. Jer što god od zemaljskih dobara zadobili putem vršenja zemaljske aktivnosti, nestalan je posjed, koji vam doduše može osigurati zemaljsku ugodnost, no samo onda kad Moja volja to dopusti. Vi imate za ispuniti zemaljski zadatak koji vam jedini treba biti važan …. trebate duhovno sazrijevati ….
A svijet je sa svime što vam se čini poželjno samo sredstvo za ostvarivanje svrhe; to su prilike u kojima trebate sazrijevati. Tako da se zemaljski život mora živjeti usred tih stvari koje vas privlače i potiču na zemaljsku aktivnost, no to samo po sebi ne smije vam biti svrha, vi sebi morate probuditi i zadržati svjesnost o tome da imate za ispuniti viši zadatak od samog umnažanja zemaljskog posjeda ili stvaranja tjelesnih ugodnosti, i tek kad je duhovnom radu dan prioritet nad zemaljskim, vi ispunjavate svrhu zemaljskog života. Tako da pred očima neprestano morate držati to da nije u vašoj moći da sebi produžite zemaljski život niti za jedan dan. Nadalje, morate računati s tim da ćete biti (o)pozvani, i budite svjesni toga da vi onda sve to zemaljski stečeno morate ostaviti iza sebe i da u onostrano možete prenijeti samo duhovna dobra koja ste stekli. Tako da je svaka stvar koja vam se na zemlji čini žudnje vrijednom, bezvrijedna, jer to je materija, koja vas ne slijedi u duhovno kraljevstvo, nego stalno i uvijek pripada Zemlji, a ovu vi naseljavate samo kratko vrijeme. No kako ne znate kad vam je isteklo vrijeme, pametno ćete postupati jedino kad svaki dan koristite da bi si stjecali duhovna bogatstva.
Stoga jedino duhovna aktivnost donosi dobit, iako, trebate ispunjavati i vašu zemaljsku obavezu i raditi poslove koji su bližnjemu od koristi. Neka jedan služi drugome …. tad je svaka zemaljska aktivnost istovremeno služenje bližnjemu, ako mu ne nanosi štetu. Zato čovjek ne smije biti lijen, inače ne koristi svoju životnu snagu i njegova djela Ljubavi prema bližnjemu biti će samo neznatna. Lijen čovjek isto tako neće vršiti ni duhovni rad, jer ovaj je uvjetovan srcem voljnim za Ljubav, a voljnost za Ljubav uvijek se izražava na način da se bližnjega podmiruje u njegovim potrebama, bilo to tjelesno ili duševno.
Ono što čovjek čini kako bi služio bližnjemu, zemaljska je aktivnost koja se istovremeno računa kao duhovni rad na duši, no ona zemaljska aktivnost koja jedino teži vlastitoj koristi, koja je jedino potaknuta samoljubljem, bezvrijedna je za vječnost. To je uzalud potrošeno vrijeme, koje se više nikada ne može nadoknaditi, a koje osim toga znači nazadovanje za dušu, i stoga gledano čisto svjetovno mogu biti postignuti najveći uspjesi pošto čovjek radi uz pomoć Mog protivnika, koji mu osigurava zemaljska blaga u najvećoj mjeri. Međutim, takav jedan čovjek ulazi u onostrano prazan i siromašan nakon svoje smrti, pošto sve mora ostaviti za sobom na zemlji, a od duhovnih dobara ne posjeduje ništa. Njegov život bio je proživljen nesvrhovito, i njega u onostranom očekuje tužna sudbina ….
AMEN
