Bertha Dudde, br. 4617, 18 Travanj 1949
GRIJEH PROTIV DUHA… “SVI GRIJESI BIT ĆE VAM OPROŠTENI, OSIM ONOGA PROTIV DUHA…”
(Matej 12:31; Hebrejima 6:4-8)
Vi se preteško odvajate od slova i tako ne zadirete u Duh Riječi, radi čega vam je mnogo toga što Sam vam ostavio kao Moju Riječ nerazumljivo. Stoga Me morate uvijek iznova koristiti kao po-učitelja, Koji vas želi uvesti u Istinu i Koji vam u skladu sa Istinom sve može i želi objasniti.
Djelovanje Duha u čovjeku je očigledno obilježje djelovanja (sudjelovanja) vječnog Božanstva u usavršavanju svakog pojedinog stvorenja, kao i vidno ispoljavanje zračenja Njegove sile. Kad Ja dakle djelujem u čovjeku putem Moga Duha, Moja veza sa tim čovjekom više ne može biti zanijekana, jer iskra Duha, koja počiva u srcu čovjeka, sa Očevim Duhom od vječnosti nerazdvojno je povezana i tada se putem Mojegg približavanja aktivira, dakle ‘djeluje u čovjeku’.
A djelovanje Moga Duha u čovjeku uvijek predstavlja pomoć na putu savršenstva, što znači okretanje misli ka duhovnom carstvu, i guranje duše na spajanje sa Mnom, i time uspon u duhovnom razvoju …. Duh će duši sve približiti, i pomoći će joj prevezići čežnju ka materiji, Duh će dušu poučiti o njenoj svrsi i njenoj nekadašnjoj sudbini, Duh će duši otkriti bît svega Božanskoga, On će joj prenijeti jasno i duboko znanje, znači dat’ će joj svjetlo koje neopisivo usrećuje, al’ tek kad svom svjetlosnom silom može djelovati ….
Tako da je djelovanje Duha u čovjeku Božansko otkrovenje … Ja Sâm se prihvaćam čovjeka i dajem mu mali pojam Moje divote, i time Sam mu nazočan, samo ako se postavi tako da može doći do Mojeg djelovanja u njemu, skroz nebitno da li su rezultati Mojeg djelovanja u njemu očite Objave ili predstavljaju unutarnje rasvjetljenje misaonim putem. Ali u tim slučajevima čovjek je uvijek svojevoljno uspostavio vezu sa Mnom, i ‘sproveo’ je volju putem oblikovanja svoga srca u Ljubav, znači prebivalište vječnog Božanstva, Koje se sada iznutra može očitovati. Takav jedan dokazivi čin djelovanja Duha je dakle na izvjestan način dokaz koji nadilazi vjeru.
Tko je jednom zadobio to uvjerenje, pošto mu je bio pružen dokaz Mojeg postojanja i Moje prisutnosti, on naravno da stoji na stupnju razvoja koji bi trebao činiti nemogućim (pr)opadanje, jer je to uz spoznaju Istine gotovo nemoguće …. no sve dok kao čovjek živi na Zemlji sâm (od sebe) može zakoračiti u sjenu i prigušiti svjetlo …. može se ogriješiti protiv Duha …. i time se ogriješiti na najgrublji mogući način …. time što Me ponovo odbija i time dakle ponavlja nekadašnje odmetanje od Mene ….
On može svjesno priječiti (‘vezati’) djelovanje Duha, on može i pored svoje spoznaje ne iskoristiti svoje znanje, time dakle pospješiti duhovno nazadovanje, i time biti potpuno svjestan toga da čini nepravdu. On je primio dokaz i uvjerenje Mojeg prisustva, i pored toga se okrenuo od Mene. Dakle njegova volja opet biva zarobljena od strane protivnika kome je već bio izmakao, i on se protiv njega ne brani.
Griješiti protiv Duha može samo čovjek koji je Mene i Moje djelovanje putem Duha spoznao, koji je kao ‘misaono dobro’ prisvojio ponuđene mu mudrosti, time što je unutrarnje uvjerenje zadobio i razumski, dakle što je uzvjerovao i što se u tom čvrstom uvjerenju za to zalagao. On je primio Moju milost u najvećoj mogućoj mjeri i koristio ju je i onda je dozvolio da (p)ostane bez učinka; on zbog toga ne može očekivati smilovanje, jer od sebe tjera Božanstvo Koje mu se u Svojoj bezgraničnoj Ljubavi skroz približilo i sa očiju mu skinulo koprenu.
I taj grijeh ne može mu biti oprošten zbog toga što se onda zatvara pred Kristovim djelom spasenja, jer on, odbijajući Mojeg Duha ne prihvaća ni Božanskog Izbavitelja, ne želeći dakle više vjerovati, iako bi mogao vjerovati. On je tada proigrao i blagodati djela spasenja, time što nije prihvatio Kristovu pomoć prije nego se o nju ogriješio, jer prve takve misli Božanski Spasitelj bio bi raspršio i ispravio, samo da je bio zamoljen za pomoć.
On se je već nalazio u području svjetla i zakoračio je u tamu …. Bio je opremljen sposobnošću za spoznaju Istine, i Istina mu nije prijala, pošto ga je obvezivala na ‘izbaviteljsku djelatnost’ koju on ne želi izvršavati pošto se Ljubav u njemu ohladila. To je velika rijetkost kod ljudi koji su u sebi iskusili Moje djelovanje, i stoga i neoprostivo jer predstavlja otvoreni otpor protiv Mene, koji ne može biti oprošten, što nužno rezultira beskrajnim vremenom u najvećoj udaljenosti od Boga, sve dok Mi se ponovo ne okrene i dok si ponovo ne priskrbi milost da od Mene bude pogledan, znači da Mu se Ja ponovo približim.
Taj grijeh ne može biti oprošten iz milosti i milosrđa, nego se mora okajati u svoj svojoj krivici, ona za sobom neopozivo povlači ponovno protjerivanje i time dakle i cijeli prolazak kroz Stvaranje, pošto je to novo odmetanje, koje nije ništa manje od nekadašnjeg odmetanja duhovnog od Mene, pošto se čini pri punoj spoznaji, jer čovjek u kojem Moj Duh već može djelovati i stoji na svjetlu i time čini veliki grijeh ako Me ponovo izda onome koji na njega vrši utjecaj kao Moj protivnik, koji je od njega bio prepoznat, a kome je po volji i pored svega toga …. Dakle ne-opraštanje grijeha znači da mu dug ne može biti oduzet, nego da ga on sam mora otplatiti, zbog čega on ne mora da bude vječno izgubljen, ali će proći vječnosti prije nego se on konačno prikloni Meni, dok Me ne prizna.
AMEN
