Bertha Dudde, br. 6976, 25 Studeni 1957
SLOBODNA VOLJA ISKLJUČUJE DOKAZ VJERE…
Nitko ne može biti prisiljen vjerovati; posljedično tome nemoguće je za Božanska otkrovenja (recimo ove Objave) da budu dana na takav način da se ona ne mogu dvojbiti. Ali ona mogu biti prepoznata kao Božanska otkrovenja od strane nekoga sa ozbiljnom voljom da razumije, tko prema tome ima jedan sasvim otvorenog-uma stav i ozbiljno ih ispita. Međutim, kada bi ljudima bio dan nepobitan dokaz da im se obratio Bog Osobno, njihove misli i namjere bi ovim dokazom bile određene… stoga bi to isključilo slobodnu odluku volje koja je, međutim, svrha i cilj života na Zemlji. Bilo bi doista lagano za Boga govoriti ljudima na takav način da oni više ne bi bili u stanju dvojbiti Njegovo postojanje, ali u tom slučaju svrha zemaljskog života bi bila promašena, jer deifikacija bića (tj. postajanje djetetom Božjim) je jedan čin slobodne volje, otud slobodna volja mora ostati nepovrediva, a ovo isključuje svaki apsolutni dokaz. Međutim, moguće je unatoč tome za svaku osobu priskrbiti njegovo vlastito unutarnje uvjerenje, jer čim je njegova volja odabrala Boga tako što mu svjesno želi pristupiti, Bog Osobno će mu dati dokaz Njegove Ljubavi, mudrosti i svemoći… On će njemu očitovati Sebe na način da on više ne može dvojbiti i sretan je u svezi ovog stečenog shvaćanja. Ali milost Božjeg očitovanja (tj. objavljivanja Njegovog postojanja) je podarena svakoj osobi… Ipak svaka osoba ju ne vrednuje (procjenjuje) te postiže shvaćanje. Samo stvaranje je već očitovanje Boga, i ono samo bi već moglo služiti ljudskom biću kao živi dokaz, ono bi njega moglo uvjeriti o vječnom Stvaralačkom Duhu Koji Sebe očituje kroz ovo stvaranje (Rimljanima 1:19, 20). Ali čak ni stvaranje ne smije biti na-vjeru-prisiljavajući dokaz… To je zašto ljudsko biće može također pokušati potkrijepiti dokazima pojavak stvaranja na drugačiji način… što će on zasigurno učiniti po vrlini njegove slobodne volje ako sebe izolira od Boga zbog njegove protivne volje i anti-Božanske prirode. Ova osoba ne može vjerovati budući on to ne želi. A dati takvoj osobi nepobitan dokaz bi samo prisililo njegovu volju i vjera stečena na taj način bi bila potpuno beskorisna.
Različita mišljenja će uvijek postojati u svijetu, to jest, među ljudima ove Zemlje, budući nemaju svi ljudi istu volju i svi oni ne vrednuju na isti način blagoslove koji teku ka njima. Ali svaki pojedinac prije ili kasnije ima priliku provesti vrijeme ozbiljno promišljajući o Sili sa Kojom je povezan kroz život-očuvajući upliv snage… On ima priliku izvući poređenje između sebe i stvari koje je On stvorio… i između njega i Onog Koji ga je stvorio. On može doći do zaključka da ‘Bog’ Koji je stvorio sve ne može biti zanijekan i da njegovo vlastito postojanje pruža dokaz o ovom Bogu. Onda će on biti sposoban graditi na ovoj unutarnjoj uvjerenosti i također smatrati Božanska otkrovenja mogućima i naknadno živjeti njegov život u skladu sa ovim otkrovenjima, što će uvijek rezultirati u njegovom rastuće blistavom shvaćanju i prema tome u neospornoj vjeri čak bez dokaza. Ljudska volja ne smije biti narušena ako će njegov napredak na Zemlji biti uspješan, tako da će on deificirati sebe i biti sposoban napustiti ovu Zemlju kao slobodno biće puno snage i svjetla. Međutim, volja treba biti stimulirana kako bi bila preusmjerena u ispravnom pravcu… A ovo se događa kroz blagoslove… kroz sudbonosne događaje, kroz specifične doživljaje, tako što se uređuje susret ljudi sa drugačijim smjerom razmišljanja… i s vremena na vrijeme sa dostavom Božanskih otkrovenja. I ako se ljudsko biće otvoreno ne opire ovim blagoslovima oni mogu imati pozitivne učinke, i postoji mogućnost za promjenu volje u ljudskom biću, da on neće odbaciti sve što mu je ranije izgledalo nevjerojatno, da će on razmisliti u svezi toga… ako je dobre volje… da njegove misli mogu biti vođene ispravno bez prisile. Ljudsko biće jedino treba shvatiti da je on slab i malen i nesposoban dokučiti sve jedino sa njegovim razumom. Osjećaj njegove vlastite slabosti i nedostatka znanja ga može nagnati spram Sile koju on više ne može zanijekati kako je iznad njega. Ali svatko tko smatra sebe upućenim, tko precjenjuje njegov razum, neće nikada doći do Istine i mudrosti, jer on sebe ne otvara za Silu Koja bi ga željela prožeti budući on sebe izolira od Nje. Ljudsko biće mora sebe podrediti ovoj Sili njegovom vlastitom slobodnom voljom, jedino onda će on shvatiti odnos kojeg ima sa ovom Silom i on će znati što on jest, što je bio i što treba iznova postati.
AMEN
