Bertha Dudde, br. 6930, 29 Rujan 1957
DUŠIN PROCES RAZVOJA PRIJE UTJELOVLJENJA…
Vi ljudi ste prošli kroz mnoge forme… to jest, vaše stvarno Ja, vaša duša, je morala proći kroz dug proces razvoja prije nego joj je bilo dozvoljeno utjeloviti se u ljudskom tijelu… I ovaj proces razvoja je bio put kroz sva djela stvaranja… Razložena u bezbrojne sićušne čestice duša je bila morala oživjeti svako od tih djela stvaranja i tako polako sazrijevati, čim su se različite čestice bile međusobno sjedinile one su neprestano morale ući u nove forme, i sve forme… nebrojena djela stvaranja… su doprinjela spram sazrijevanja ovih supstanci duše sve dok, konačno, svim česticama nije bilo dozvoljeno ponovo se sakupiti i kao ljudska duša ući i dati život posljednjoj formi, ljudskom tijelu. Otud svi ste vi bili morali putovati ovim putem razvoja jer je usljed vašeg prošlog pada u grijeh razdvojenost od Boga postala toliko velika da duša u njezinom beživotnom stanju, koje je bilo rezultat njezinog otpadništva, ne bi nikada bila sposobna prevladati ovu ogromnu razdaljinu od Njega. Ona je naprije trebala biti vraćena u život. Ali život nije mogao biti podaren bićima koja su bila postala grešna… oni su ga bili morali steći kroz služenje. Međutim, biće nikada ne bi bilo služilo dobrovoljno budući bi ono bilo to spriječeno činiti od strane Božjeg neprijatelja (Sotone), kojeg je ono slijedilo u bezdan…
Ali ono nije trebalo ostati vječno predmetom smrti, njemu je trebala biti dana mogućnost postići život… i ova ‘mogućnost’ je bilo stvaranje. Bog je otrgnuo pale duhove od Njegovog neprijatelja i učinio da služe Njemu, On je dao svakom djelu stvaranja njegovu svrhu u skladu sa prirodnim zakonom i učinio da ispuni ovu svrhu u stanju prisile.
Kao rezultat ono je moralo služiti te je, pa makar nakon jednog beskonačno dugog vremena, na taj način postiglo slab život koji mu je unatoč tome omogućio postati neprestano više aktivnim… Međutim, bića koja su se pridružila Božjem neprijatelju su odbacila Božju iluminaciju ljubavi koja je potrebna za život, time za aktivnost bića, i prema tome su ona pala u stanje smrti. I da je bilo prepušteno samom biću ono ne bi nikada bilo sposobno ponovno oživjeti budući ga je njegov pad u bezdan učinio potpuno bespomoćnim. Iz tog razloga Bog je u postojanje pozvao djelo, koje je najprije isključivalo slobodnu volju bića koja su postavljena pod Njegovu volju u stanju prisile da ispune njihovu svrhu u skladu sa prirodnim zakonom kojeg je On dodijelio svakom djelu stvaranja.
Njegov se plan sastojao od toga da polako vraća u život ono što je bilo beživotno, u tome da mu daje mogućnost biti opet aktivnim. I tako je bilo pridruženo pojedinačnim djelima stvaranja u sićušnim česticama i kroz prirodni zakon primorano iznova postati aktivnim… Bilo je zavezano u ovim tvorevinama i nesposobno opirati se, moralo je služiti… ali na taj način je također bilo sposobno doseći stupanj razvoja koji mu je donio sve veću slobodu i konačno također postavio duhovno biće u stanje slobodne volje, odakle ono onda mora odlučiti da li ono želi nastaviti svoj uspon ili se još jednom vratiti u bezdan… Jer Bog zasigurno pomaže biću uspeti se ali ga On ne prisiljava ako ono želi sići. Ova odluka slobodne volje se prema tome događa tijekom konačnog stadija razvoja na ovoj Zemlji… kada je duša utjelovljena kao ljudsko biće i može koristiti njegovu slobodnu volju opet prema vlastitom nahođenju (ili ‘kako ga volja’)… Onda ljudsko biće mora prepoznati veliko milosrđe prijašnjeg procesa razvoja i svjesno iskoristiti njegov zemaljski život, on mora sebe dokazati dostojnim i imati volju da ga njegov konačni stadij dovede do cilja, on mora cijelim srcem stremiti ka ovom savršenstvu i tako dokazati da pripada Bogu; on mora učiniti štogod je potrebno da ne bi ponovno pao u ruke onoga od koga mu se Božja ljubav bila pomogla osloboditi tijekom beskonačno dugih vremena… On ne smije živjeti nemarno tijekom ovog kratkog vremena već se opet i iznova jedino prisjetiti duhovnog cilja koji će ga osloboditi od svih ograničenja, koji predstavlja ponovno sjedinjenje sa Bogom u svjetlu i sreći… I tako je vama ljudima bio dan zemaljski život u svrhu oslobađanja duše od zarobljeništva u kojeg vas je postavio Božji neprijatelj još od nezapamćenih vremena ali koje je bilo njezina vlastita pogreška i tako će ona također morati otkloniti svoj vlastiti udio kako bi stekla svoju slobodu i vječni život.
AMEN