Bertha Dudde, br. 6931, 30 Rujan 1957
ZEMALJSKO ZNANJE NIJE ‘MUDROST’…
Čak ako sebe smatrate mudrima, vi ni najmanje niste takvi sve dok Ja ne mogu pustiti Mojem svjetlu zasjati u vama da prosvijetli vaš duh. Jer ono što vi smatrate znanjem vas neće usrećiti još dugo, čak ako se približi Istini, jer to je samo zemaljsko znanje… znanje, koje se odnosi spram svega što vi smatrate vrijednim znati za vaš zemaljski život. Kada bi sutra izgubili vaš fizički život ovo znanje bi također bilo izgubljeno za vas ako ne bi mogli pokazati nikakav duhovni napredak. Ali oni od vas koji ne streme duhovno ne posjeduju mudrost. Mudrost je shvaćanje vječnog znanja, koje proizlazi jedino iz Mene i teče onome koji ga iskreno žudi. Međutim, vi ljudi uvijek jedino sudite razumske rezultate i niječete vrijednost svih duhovno stečenih zaključaka. Vi na taj način jedino dokazujete da ste i dalje neprosvijetljeni, da postojite u žaljenja vrijednom stanju budući je vrijeme koje ste živjeli na Zemlji do sada bilo kompletno beskorisno. Vi jurite za pogrešnim vlasništvima ako zadovoljavate sebe informacijom koju ste stekli do sada, koja isključivo odgovara na zemaljska pitanja i riješava probleme koji su, sa duhovnog gledišta, beskorisni. Vi promašujete svrhu vašeg zemaljskog života koja se jedino sastoji od izmjene dušine duhovne tame, od razlaganja naslaga koje spriječavaju prodiranje svjetla. Vi čak ni ne znate svrhu vašeg zemaljskog života, vi ne znate u svezi stvarnog zadatka koji vam je dan, ali vi vjerujete za sebe kako ste mudri ako posjedujete čisto zemaljski-usmjereno znanje… ako imate oštar razum na vašem raspolaganju i jedino koristite ovaj Božanski dar da bi istraživali i duboko promišljali sa čisto zemaljskim ciljem na pameti…
Vi možete steći jedan čuven ugled na Zemlji, vi doista možete postići velike stvari poredbeno sa vašim bližnjim ljudskim bićima, ali ne možete sebe zvati mudrima, budući ćete po vrlini vašeg razuma biti nesposobni dokučiti išta što leži van sfere ljudskog stanovanja… I na kraju vašeg života ćete morati priznati kako ne znate ništa, ako se približavate vašem kraju svijesni, ako dođete blizu prolasku kroz kapije u vječnost i razmišljate o ostvarenjima vašeg zemaljskog napretka… Onda će vas vaše samo-pouzdanje napustiti; onda možda možete čak postati svjesni ispraznosti vaših napora, i vi bi bili zahvalni ako bi još mogli primiti mali tračak svjetla u svezi stvarne životne svrhe ljudskog bića. Ako je vama… koji sebe smatrate mudrima… ponuđeno svjetlo tijekom zemaljskog života vi ga prezrivo odbijate zbog uobraženosti, jer dok ste pod utjecajem obmanjujućeg svjetla vi ne možete osjetiti nježni sjaj koji bi, međutim, ušao u vaše srce, dok obmanjujuće svjetlo… vaše razumsko znanje… ne može širiti unutarnju jasnoću. Vi nikada ne bi trebali odbaciti svjetlo (misli se na ove Objave…) ako vas ono neobično osvjetljuje (… koje su primljene ‘neobičnim’ putem), vi ne bi trebali pokušati objasniti takvo svjetlo razumski, vi bi trebali zatvoriti vaše oči, koje su već oslabljene od strane obmanjujućeg svjetla, i dozvoliti da istinsko svjetlo zasjaji u vaše srce, što će reći, vi bi trebali bar jednom odložiti svo vaše zemaljsko znanje i jednostavno tiho slušati kada čujete Riječi mudrosti… Vi bi trebali naći vrijeme da pustite vašim mislima odlutati u predio koji vam je nepoznat, i čeznuti znati više o njemu… I svaka takva misao će postati blagoslov za vas… Jer onda ćete primiti znanje koje ćete prepoznati kao ‘mudrost od Boga’ a koje će vam uistinu donijeti veći uspjeh nego svjetovno znanje za kojim stremite… koje će iščeznuti, baš kao što će vaše tijelo iščeznuti, a koje (znači svjetovno znanje) nije duši osiguralo ni najmanji napredak… koje ju je ostavilo u istoj tami u kojoj je bila kada je došla na Zemlju kao ljudsko biće.
AMEN