Bertha Dudde, br. 4041, 16 Svibnja 1947
OBNAVLJANJE SVIJETA ….
To da se svijet mora obnavljati je utemeljeno u prirodnom zakonu, jer sve što više ne služi iskoristilo je svoje opravdanje za postojanje i mora biti zamijenjeno nečim boljim. Da li i kada više ne služi, mogu jedino Ja ustanoviti, jer i djela koja naizgled ne ispunjavaju svoju funkciju po ljudskom mišljenju, imaju određeni stupanj smislenosti, i Ja s Moje strane dozvoljavam da ta djela opstaju, dokle god Moja mudrost smatra da je to dobro. No po ljudskoj procjeni vrijeme razlaganja nesvrhovitih tvorevina još dugo ne bi došlo, pošto oni generalno ne znaju smisao i svrhu djela stvaranja, kao ni stanje čovječanstva, koje se potpuno odmiče od cilja koji mu je dan od vječnosti.
Čovjek je od svih djela stvaranja ono koje je postalo naj-neprikladnije uslijed svoje vlastite volje; on niti koristi životnu snagu niti svoju volju za prakticiranje onoga što je njegova stvarna namjena tokom njegovog zemaljskog života; protječe mu život bez da drži do Mojih zapovijedi, bez da drži do svog zadatka kao čovjek i bez da drži do svog Stvoritelja i Održavatelja od vječnosti. On Me više ne može prepoznati, pošto mu je pogled okrenut na ono što pripada Mom protivniku, pošto mu je um usmjeren samo na svijet, koji bi mu trebao pomoći da postigne zrelost duše, koji mu je bio dan za ispitivanje njegove volje a on (svijet) je sad njegove težnje i žudnje potpuno usmjerio na zemaljske stvari.
Tako da su znači sredstva za postizanje savršenstva postala nesvrsishodna (besmislena), sam čovjek je pronevjerio pravo svog postojanja, jer on kao najviše razvijeno djelo stvaranja na ovoj Zemlji više ne stremi u visinu, nego ili stagnira ili nazaduje u svom razvoju. I želim li Ja spriječiti potpuno propadanje u najdublje dubine, onda moram okončati to stanje, moram razložiti i nanovo oblikovati ono što više ne odgovara svojoj svrsi, jer neizrecivo puno duhovnoga teži posljednjem uobličenju na Zemlji kao čovjek, i tome mora biti dana prilika da se razvija unaprijed.
A čovjek opet mora nazad u davno nadvladanu materiju, pošto on sam njoj teži sa svom pohlepom tijela, sa svakim vlaknom srca. A to je odlučujuće za totalno razlaganje onoga što postoji i novo-oblikovanje djela stvaranja koja odgovaraju stanju zrelosti duhovnoga koje se u tome opet treba utjeloviti. Stanje zrelosti čovjeka samo Ja mogu jasno prepoznati, a duhovno probuđen čovjek isto tako vidi nisko stanje u razvoju, samo ako pažljivo poprati ponašanje ljudi, i on zna da se bliži čas (raz)rješenju.
On može i iz razaranja putem ljudske volje izvući svoje zaključke, on zna za smisao i svrhu stvaranja ali i za ne-služenje u Stvoriteljevom smislu, i njemu će biti razumljivo da je i zašto moglo doći do uništenjā i da su ona samo predznaci velikog razaranja putem Moje volje, kojemu će onda u kratkom roku slijediti razlaganje Zemlje …. Jer zakon se mora ispuniti, sve što je Mom zakonu vječnog reda oprečnog usmjerenja, mora se srušiti samo u sebi, kad je za to došlo vrijeme ….
AMEN
