Bertha Dudde, br. 3963, 26 Siječanj 1947

USMJERENJE MISLI I VOLJE DUŠE… DUH ILI TIJELO…

Što manje otpora duša suprotstavlja Duhu u sebi, to se očiglednije On može izraziti, i to jasniji je čovjeku njegov glas, jer onda duša određuje i tjelesna osjetila i organe u njihovom funkcioniranju, koje onda odgovara utjecaju Duha. Stoga se misli i volja čovjeka ponajprije moraju odnositi na unutarnji život, tako da Duh u čovjeku može biti učinkovit. I stoga Božjim Duhom nikada ne može biti ispunjen čovjek čije se misli i volja pretežno odnose na očuvanje i dobrobit tijela. Jer onda ni duša ne može čuti glas Duha u sebi, niti bi mogla organima razuma prenositi duhovno dobro, budući bi ovaj isto tako bio nesposoban za primanje. I tako je iskrena volja da bude podučen od Duha u sebi, prvi preduvjet da se On izražava, jer volja izvire iz duše, a može se okrenuti Duhu ili tijelu. A volja određuje razmišljanje, koje međutim proizlazi iz Duha u čovjeku, čim je njemu postalo moguće djelovanje. No onda se čovjek može potpuno prepustiti Njegovom utjecaju, on će uvijek razmišljati i postupati ispravno, ako on ispunja uvjet koji dopušta djelovanje Duha. Po prvi put stoga moraju misli i volja čovjeka biti usmjereni na njegov unutarnji život, on mora željeti opskrbiti dušu, a ne tijelo… Nadalje, njemu mora biti jasno da on ima za ispuniti jedan zadatak na Zemlji, njemu mora biti jasno da on mora Božansku zapovijed Ljubavi učiniti niti vodiljom njegovog načina života, kako bi ispunio Božansku volju, on nadalje mora nositi žudnju za najčišćom Istinom, i takvu tražiti iznutra… on mora slušati na unutra što mu Bog, kao Davatelj Istine, kroz Njegov Duh prenosi. On mora moliti za Njegovu Ljubav-nu poduku, inače će mu biti uskraćen najdragocjeniji Božji dar, budući ga on odgovarajuće ne cijeni. I tako duša mora stalno raditi na sebi, odnosno, svoje razmišljanje, osjećanje i htijenje sasvim prilagoditi Božjoj volji, i tako sebe oblikovati u primajuću posudu Božanskog Duha, Koji onda može neograničeno djelovati u njemu. Proces na sebi je prijenos snage iz duhovnog kraljevstva, odnosno Sam Bog vodi Svoje zračenje u srce čovjeka, koje stoga sad sadrži Božansko, Koje se mora očitovati u obliku znanja, najdublje mudrosti, stoga najjasnije spoznaje. Stanje znanja je već usklađivanje sa Vječnim Božanstvom, Koje je u Sebi čisto svjetlo i snaga. Ljudi u kojima može djelovati Božanski Duh, uvijek će biti preplavljeni  svjetlom, ipak prepoznatljivo samo onome tko je u stanju duhovno gledati, dok tjelesno oko ne primjećuje ništa osobito, samo po vanjskim učincima čovjek može zaključiti na djelovanje Božanskog Duha. No, ako je čovjek preplavljen svjetlošću, onda je i on sam nositelj svjetla, on je također postao stanica snage koja stoji u vezi sa duhovnim svijetom, koja sada opet sa svoje strane može predavati, i stoga razdjeljivati Božansko zračenje, tamo gdje je primljeno bez otpora… Svako dovođenje snage i svjetla traži voljnost primatelja. Najmanji otpor međutim ga sprječava, ali otpor se suprotstavlja kroz misli i volju… kroz odvraćanje duše od Duha u njoj, i okretanje tijelu, odnosno, odgovaranje na njegove želje i žudnje. Tada se duša slaže s tijelom, namjesto da, u skladu sa njenim zadatkom, uspostavlja sjedinjenje sa Duhom u sebi, Koji onda vodi brigu za potpuno sjedinjenje sa Duhom Oca od vječnosti. Stoga je prepušteno duši u kojem smjeru se ona okreće; od strane Duha ona uvijek nalazi podršku, od strane tijela pak nikada. Ono neprestano zahtijeva, dok Onaj daje, i kao jedino zauzvrat traži napuštanje otpora, kako bi mogao nesmetano djelovati, odnosno, u potpunosti ostvariti Svoj utjecaj na dušu… Uspije li duša uz pomoć Duha i tijelo učiniti naklonjenim njegovim željama, onda je zajamčeno i produhovljavanje tijela, odnosno, njegove materijalne supstance isto tako ulaze u stanje koje dopušta prosvjetljenje, sav otpor je napušten, a to ima za posljedicu da duša u svoj jasnoći čuje glas Duha u sebi, i može ga čujno reproducirati (prevesti) i u tjelesnom uhu, da stoga čovjek u sebi zvučno čuje Božanski glas, i u najjasnijem je svjetlu, odnosno, ispunjen je najdubljim znanjem, budući ga prožima Božja snaga Ljubavi u svoj punini, jer je došlo do sjedinjenja Duha u čovjeku sa Očevim Duhom od vječnosti, i duša je sazrjela, te kao svjetlosno biće može ući u duhovno kraljevstvo, u neslućenom blaženstvu.

AMEN