Bertha Dudde, br. 3910, 21 Listopada 1946
LJUBAV – SILA KOJA IZGRAĐUJE… NELJUBAVNOST – SILA KOJA RAZARA…
Najjača pokretačka sila na Zemlji trebala bi biti Ljubav …. no ako je pohlepa, koja proizlazi iz samoljublja, veća od Ljubavi, čovjek promašuje smisao svog zemaljskog života, i njegovo utjelovljenje na Zemlji ne donosi mu duhovni uspjeh. Stoga se čovjeku ne može dovoljno ozbiljno propovjedati Ljubav, koja je jedina svrha njegovog zemaljskog života, jer postojanje kao čovjek samo je jedna kratka faza u evoluciji duhovnoga ka gore, koja međutim isto tako može i upropastiti beskrajno dugo vrijeme razvoja prije toga, ako si čovjek u slobodi volje Božanski zakon Ljubavi ne učini glavnim principom njegovog zemaljskog putovanja.
Zapovijed Ljubavi ljudima uvijek mora biti predstavljena kao Božanska zapovijed, tako da ju poštuju i po njoj žive. No ako nije poštivana, čovjek postupa suprotno Božanskom redu, a to se uvijek jasno odražava. Sve ispada iz ravnoteže reda na uštrb samih ljudi koji živ(otar)e bez Ljubavi. Jer prividan red vanjskih životnih uvjeta održavan je samo putem pojačane neljubavnosti, koja će uvijek nanositi štetu bližnjemu, samom čovjeku ili njegovom posjedu.
Svo razmišljanje, sav govor i postupanje, u kojima je odsutna Ljubav, imati će štetne posljedice za dušu i tijelo onoga koji živi bez ljubavi …. a istovremeno će usmjereno protiv bližnjega i njemu nanositi štetu pa dakle ubijati Ljubav, a ne buditi Ljubav …. Jer, svaka ne-ljubavnost pokretačka je sila koja ima razorno djelovanje, suprotno Ljubavi koja je u sebi sila koja izgrađuje i održava …. Jer ona je Božanska, a sve Božansko oživljavajuća je sila, s druge strane ne-Ljubav je nasuprotna sila koja vodi smrti ….
Čovjek, stvorenje početno u neznanju, na početku svog zemaljskog života stoga mora biti doveden do znanja o blagoslovu Ljubavi, kao i o ne-Ljubavi koja donosi propast …. On mora bit podučen i Ljubav mu mora biti predstavljena kao nešto vrijedno stremljenja na Zemlji. I ako se ogriješi o zapovijed Ljubavi mora na sebi osjetiti posljedice ne-Ljubavi.
Stoga se Bog nikada neće uplitati hendikepirajući, tj. zaustavljajući kad ljudi lišeni svake Ljubavi izvršavaju djela koja krše sav Božanski red, jer Ljubav se mora vježbati dobrovoljno, tako da čovjekova volja ne može biti obrezana kako bi on na rezultatima njegovog Ljubavi lišenog postupanja, govorenja i razmišljanja naučio spoznati kako se daleko udaljio od vječnog reda, i kako bi sam od sebe stremio nazad …. kako bi se u slobodnoj volji preobrazio u Ljubav.
I stoga niti razorno djelovanje nije oslabljeno od strane Boga, i zato na Zemlji može biti samo stanje najveće potrebe i tjelesnih teškoća, ako je Ljubav među ljudima nestala …. Kao što i Ljubavno djelovanje ublažava najveću patnju i ljudima pokazuje ispravan pravac za uspostavljanje sređenih životnih uvjeta, samo ako su ovi voljni za djelovanje u Ljubavi. Jer nesebično Ljubavno djelovanje čini čuda ….
A gdje je ne-Ljubav u najvećoj mjeri prouzročila razaranje, tamo Ljubavno djelovanje može stvoriti potpunu ravnotežu, i ljudi koji su si zakon Ljubavi učinili temeljnim zakonom živjeti će u redu, kao što je Božja volja. No samo Ljubav ponovo uspostavlja taj red, jer jedino ona je sila koja stvara, oživljava i održava, jedino ona je sila koja blagoslivlja i čini sretnim i čovjeka privodi njegovom krajnjem cilju …. Jedino ona donosi uspjeh radi kojega čovjek živi na Zemlji …. On se razvija ka gore, približava se Bogu, Koji je vječna Ljubav, i njegova duša se sjedinjuje s Njim putem Ljubavi ….
AMEN
