Bertha Dudde, br. 6582, 28 Lipanj 1956

ZAUZIMANJE ZA BLIŽNJE…

Živjeti u mraku duha u ovom svijetu je sudbina svih onih koji su još zavezani od strane Božjeg protivnika (= Sotone), koji još nisu pronašli spasenje kroz Isusa Krista… koji prema tome putuju njihov zemaljski put u neznanju i slabosti, duhovno slijepi i bez snage da sebe odvoje od tog istog protivnika.

Duše tih ljudi su okružene sa jako gustim slojevima/naslagama, i ni jedna zraka svjetla ne može prodrijeti/proći/ući i osvjetliti dušu. Ona (= ljudska duša) je okupirala svoje tijelo od mesa sa odlučnošću da ovdje (ili ‘unutra’ = u tom tijelu) postigne potpuno savršenstvo (ili ‘potpunu zrelost’), ipak od početka svojeg utjelovljenja je uvijek popuštala svojem fizičkom tijelu, koje je za protivnika (= Sotonu) postalo dobrodošla alatka da bi duši spriječio/onemogućio sazrijevanje/usavršavanje.

Duša, duhovno biće unutar ljudskog bića, na taj način živi bezvrijedan/sažaljiv život u svojem tijelu, jer bez obzira što to tijelo poduzme to nastavlja povećavati gustoću duševnih naslaga i za dušu čini nemogućim istupiti na svjetlo ako joj nije pružena/osigurana pomoć.

I ako ljudsko biće živi isključivo za svoje tijelo i stoga se sa njegove strane ne može očekivati nikakva promjena, pomoć treba doći izvani… duša mora biti oslobođena kontrole koja je zahvatila tijelo (= tj. Sotonine kontrole)… I ljudi koji su već pronašli iskupljenje (= spašeni = koji su spoznali Isusa Krista) trebaju sudjelovati u ovom djelu/radu oslobađanja… koje se može dogoditi jedino ako se ta duša preporuči (ili ‘tako što će se ta duša preporučiti’) Isusu Kristu, Koji ju je jedini u stanju osloboditi iz njezine nevolje/nesreće, Koji ju je u stanju osloboditi od dominacije Svojeg protivnika (= Sotone).

Predstavljanje ljudskog bića Božanskom Iskupitelju/Spasitelju Isusu Kristu (ili ‘upoznavanje ljudskog bića sa Božanskim Iskupiteljem, Isusom Kristom’) je najbrži put izbavljenja/oslobađanja za takve duše, informirajući ga o Isusovom učenju ljubavi ljudsko biće se može promijeniti i u-putiti se ka Njemu, koji (= put ka Isusu Kristu) će biti uistinu uspješan za dušu pošto će se Isus Krist Osobno pobrinuti za nju.

Međutim, ako je čovjek u potpunosti pod Sotoninom kontrolom/vlašću, on neće htjeti prihvatiti nikakvo učenje o Spasenju kroz Isusa Krista, on će biti neprijateljski raspoložen prema Božanskom učenju ljubavi pošto je neprijatelj znalački/savjesno kultivirao njegovu sebičnu ljubav (= samo-ljubav), i na taj način on ni najmanje neće pomoći svojoj duši pokušavajući razložiti naslage, pošto se to može dogoditi jedino putem/kroz djela ljubavi koja je on spriječen činiti zbog svoje sebične/samo-ljubavi (= u smislu, ‘njegova samo/sebična-ljubav mu onemogućava činiti djela ne-sebične ljubavi prema bližnjem’).

I onda će se njegov bližnji morati sažaliti na takvu dušu i podržati je osiguravajući joj ljubav koja joj je negirana njezinim vlastitim tijelom… Ona može biti izbavljena jedino kroz ljubav, i svaka dobra/srdačna misao će učiniti da se osjeća dobro, ona ju doživljava kao iskru svjetla, kao utjecaj/upliv snage, i povremeno ona (= duša) također uspijeva utjecati na njezin fizički pokrivač (= tijelo) u pozitivnom smislu… Svaka duša može biti spašena ako je blagonaklono (= sa ljubavlju) podržavana (= misli se na podršku od strane bližnjih koji sa ljubavlju upućuju svoje molitve i blagonaklone misli u pravcu takve duše!).

Ovo bi sve vas ljude trebalo zamisliti, je vi možete igrati iskupljujuću/spasiteljsku ulogu samo ako su vaša srca u stanju i željna voljeti. Treba priznati, vaša ljubav neće biti u stanju prihvatiti krivnju/grijeh takvih duša (= tj. uzeti na sebe grijeh takvih duša) i za njih (ili ‘umjesto njih’) se popraviti, ali ipak (takvim dušama) može udijeliti snagu da promijene svoju volju i krenu putem ka Isusu Kristu, ka križu, gdje će one pronaći spasenje.

Duša je dio ljudskog bića koji razmišlja, osjeća i želi… Ako je duša tako (= gore opisanim posredovanjem/zauzimanjem) kroz nesebičnu ljubav osigurana/opskrbljena sa snagom, onda će ona također utjecati na ljudsko biće iznutra da razmišlja i želi što je ispravno, onda će iskra ljubavi prodrijeti u mrak koji je unutra, spoznat će krivi smjer svoje volje i počet će sebe osuđivati/suditi… Ljudsko biće će započeti reflektirati na svoj život, i što više ljubavi bude primao o svojih bližnjih to će sigurnija biti njegova promjena, jer ljubav je snaga koja nikad neće ostati ne-efektivna. To je razlog zašto blagonaklono (= ono koje je ispunjeno ljubavlju) posredovanje/zauzimanje nikad neće biti uzaludno, i ni jedno ljudsko biće nikad neće otići u krivom pravcu ako ga prate blagonaklone (= ljubavlju ispunjene) misli, ako je uključen u molitvu i povjeren (ili ‘pre-dan na čuvanje’) Božanskom Iskupitelju Isusu Kristu.

Ono što ni jedna količina razgovora ne može ljudski postići se ipak može ostvariti putem srdačne/iskrene molitve, ako je ljubav prema slaboj i mračnoj duši pokretačka sila da ju se (= ako je ljubav prema duši koja patio no što čovjeka potstiče da takvu dušu) osigura sa svjetlom i snagom… I ni jedno ljudsko biće neće morati zastraniti ako bi se ljubav samo jednog od njegovih bližnjih sažalila nad njime. 

AMEN