Bertha Dudde, br. 3256, 15 Rujan 1944
DUŠE U NEVOLJI… KAJANJE (GRIŽNJA SAVJESTI)… BLAGONAKLONA POMOĆ…
Kada prođete kroz ovaj zemaljski život i (kada) uđete u duhovno carstvo, i kada vam bude vraćeno sjećanje na dug put (kojeg ste morali proći) prije vašeg utjelovljenja kao čovjek, onda će vam vrijeme koje ste proveli na Zemlji izgledati poput trenutka. Uvidjet ćete kakva/kolika je povlastica/pogodnost/privilegija za vašu dušu bila ova zadnja faza vašeg razvoja (= faza ‘čovjek’). Sretan je onaj koji ju je dobro iskoristio, koji je poradi toga primio blagoslove pri ulasku u duhovno carstvo. Jer takva duša nema grižnju savjesti (= se ne kaje) zbog toga što nije na najbolji način iskoristila svoj zemaljski život. Grižnja savjesti (= kajanje) je u unostranom stoga puno veća pošto duša shvaća da ne može nadoknaditi ono što je propustila i zanemarila na Zemlji, kada duša shvati koliku joj je nezamislivu patnju donio neiskorišteni zemaljski život, i kako je (samo) lagan bio kratak život (kojeg je živjela) kao čovjek, (život) kojeg nije vrednovala na pravi način.
Žaljenja/tuge za neiskorištenim zemaljskim životom su takva agonija za dušu da ona vrši pokoru i pogoršava svoje stanje agonije. Život na Zemlji sa njegovim mnogim mogućnostima je sada gotov i duša mora snositi posljedice. Oni koji su spriječeni (u smislu ‘zatvoreni iza rešetaka što ih spriječava ili ih je spriječilo’) tako da ne uđu u carstvo svjetla moraju nastaviti svoj razvoj u onostranom sa puno više poteškoća nego na Zemlji.
Vi ne znate kako/koliko je takvim dušama u mraku teško (= u smislu, ‘u kakvoj su boli i nevolji’), i koliko milostive ljubavi im je potrebno (ili ‘koju milostivu ljubav trebaju’) da bi primili pomoć. Vi bi trebali imati sažaljenje (= sućut, milosrdnost) prema njima, i dati/pružiti im vašu ljubav, ili oni ne mogu biti iskupljeni zbog svoje slabosti. Samo im ljubav može dati snagu. Te duše se nadaju i mole da će im ljudi dati/pružiti/ukazati takvu ljubav.
Svjetlosni duhovi (= anđeli) mogu pomoći takvim dušama (jedino) kada su one zauzvrat voljne pomoći drugim dušama. Ali za taj zadatak njihova vlastita volja mora biti osnažena a to se može dogoditi jedino kroz ljubav ljudi na Zemlji. Izgubljene duše koje nisu ispravno iskoristile svoj zemaljski život, ili su živjele bez ikakvog duhovnog nastojanja (= bez da su težile duhovnom napretku, Bogu) su u velikoj potrebi, pošto su bez snage i imaju slabu volju.
Pomoći tim dušama u njihovoj velikoj potrebi je jedan od najvećih zadataka ljubavi kojeg vi kao ljudska bića možete izvršiti. Vi bi trebali neprestano moliti za te duše. Recite im kroz vaše misli da budu aktivni u ljubavi. Također i u onostranom bi im vi opet i iznova trebali propovijedati ljubav. Morate im govoriti kroz vaše misli i poslati im snagu kroz ljubav, koju oni osjećaju kao blagoslov, i na taj način olakša(va)ti njihovu patnju. Oni će vam zauvijek biti zahvalni kada ih podignete iz njihovih patnji vašom blagonaklonom (= ona koja je ispunjena ljubavlju) pomoći.
Čim budu mogli sudjelovati u djelu iskupljenja i dati olakšanje drugim dušama donoseći im duhovno znanje, njihova vlastita velika potreba/nevolja će nestati. Ali oni to moraju zaraditi kroz njihovu volju da pomažu drugima. Njihovo žaljenje (= tuga) nestaje u istoj mjeri kako (ili ‘u kojoj’) se povećava njihova želja za pomaganjem.
Oni shvaćaju da su potrebni u duhovnom carstvu i njihov im entuzijazam omogućava da zaborave svoju vlastitu bijedu. Sada će njihovo nastojanje biti sakupiti duhovna blaga sa ciljem da bi ih podijelili sa drugima. Duša, dajući/pružajući ljubav, koju je zanemarila na Zemlji, stvara za seba obnavljajuću aktivnost. Ona onda može nastaviti sa svojim razvojem u duhovnom carstvu, zahvaljujući pomoći koja joj je bila dostavljena kroz ljubav ljudi na Zemlji, za što će biti zauvijek zahvalna.
AMEN
