Bertha Dudde, br. 3254, 14 Rujan 1944
SVIJET I ZEMALJSKI UŽICI ILI DUHOVNO KRALJEVSTVO…
(Matej 6:19-21)
Tko se sprijatelji sa svijetom, neće imati nikakav udio u duhovnom Kraljevstvu, jer zemaljski svijet priječi čovjeku da traži vezu sa duhovnim Kraljevstvom, a bez ove veze ne postoji nikakav duhovni napredak, stoga nikakav viši razvoj duše. Čovjek je vezan za Zemlju dokle god je nastanjuje, ali se ipak može od nje odvojiti, on može prevladati Zemlju čim zemaljsko razmatra samo u mjeri u kojoj je to potrebno za ispunjenje njegovog zemaljskog zadatka. Onda će on biti još željniji da se poveže sa duhovnim Kraljevstvom i moći će u potpunosti prihvatiti njegova blaga, duhovno bogatstvo koje pospješuje njegov viši razvoj. Duhovna blaga i zemaljska blaga ne mogu nikada istovremeno biti stečena, nego uvijek jedino jedna na račun drugih. A čovjeku povrh toga mora biti jasno čega će se on radije odreći,a što želi primiti. On će biti često stavljen pred odluku, suočit će se s kušnjom, svijet će ga mamiti sa zemaljskim užicima i zadovoljstvima; ali također će duhovno Kraljevstvo poslati Svoje glasnike i njemu ga predstaviti poželjnim, a zatim čovjek mora slobodne volje odlučiti koje blago želi. Duhovna blaga su mnogo vrjednija od zemaljskih, a nadživjet će zemaljski život i osigurati mu blaženi život u vječnosti. Blaga i zemaljska zadovoljstva, naprotiv, usrećuju samo privremeno, što zatim splasne, i naknadno ostavlja prazninu u srcu, jer duša osjeća da ne doprinose njenom izbavljenju, duhovnom razvoju. Stoga su zemaljski užici opasnost za dušu, tako dugo dok ispunjavaju ljudsko srce i uskraćuju mu ulaz u duhovno Kraljevstvo. A čovjek, međutim, treba biti postavljen pred takve odluke, mora naučiti odlučiti se, njemu mora biti jasno da može ići samo jednim putem, prema Gore ili prema dolje. Ako sada ozbiljno želi steći Božje Kraljevstvo, onda također uvijek ostaje Bogu blizu u molitvi i u ljubavnom djelovanju, a potom Sam Bog prihvaća vodstvo i provodi zemaljsko dijete kroz sve opasnosti. On zahtjeva jedino potpunu predanost čovjeka, da bi sada mogao također paziti na njega s Očinskom Ljubavlju, i želi za Svoju djecu jedino Ispravno. On ih želi učiniti blaženim, i On će ih sigurno voditi ususret vječnoj Domovini, gdje ih očekuje Njena Slava, koja tisućerostruko nadmašuje svaku zemaljsku radost. Iz tog razloga čovjek mora nadvladati, ne bi trebao brinuti o svom životu na Zemlji, nego za vječni Život u duhovnom Kraljevstvu. Mora odustati od svega što ga ometa u povezivanju s tim Kraljevstvom, mora biti jak u odricanju i još jači u čežnji, ali jedino za duhovnim Dobrima, i zbog ovih, biti spreman odreći se zemaljskih dobara. Tada će njegov viši razvoj biti neupitno osiguran, jer tko traži svijet, taj također dobiva dobra svijeta; ali tko žudi za duhovnim Kraljevstvom, njemu će biti priskrbljeno prekomjerno iz ovoga Kraljevstva… On će biti poučen i ojačati, on se ne treba bojati pada, on je uvijek i stalno u vezi sa dobrim duhovnim Snagama, a njegovo zemaljsko tijelo više ne traži ništa za sebe, nego se pridružuje želji duše koja želi osvojiti vječni Život i zato žrtvuje sve što predstavlja opasnost za njen duhovni razvoj… Jer samo zbog ovoga je čovjek primio zemaljski život kao Milost, i stoga duhovni razvoj nikada ne smije ostati zanemaren.
AMEN
